Još slučajeva
Opća je ocjena da BiH amaterski i površno pristupa arbitražnim sporovima, a posebna priča je kako si vlasti na nižim razinama dopuste ulazak u arbitražu, odnosno zašto proizvedu situaciju koja na kraju završi nepovoljnom arbitražom za BiH. Vlasti Republike Srpske su još 2017. godine bile svjesne da moraju platiti potraživanja za raskid koncesijskog ugovora sa slovenskom tvrtkom, ali punih osam godina to nisu učinile. Sada sve dolazi na naplatu, i to s kamatama.
Nažalost, dok čekamo da se iznađe rješenje za plaćanje duga, a kako ne bi počela pljenidba državne imovine, već se naziru nove nepovoljne arbitražne odluke. Elektrogospodarstvo Slovenije (EGS) vodi arbitražni postupak protiv BiH i potražuje svoja ulaganja u Rudnik i termoelektranu Ugljevik (RiTE), izvršena još u razdoblju zajedničke države. Visina potraživanja je 695,175.000 eura nakon što nisu uplaćena inicijalna sredstva od 125,25 milijuna eura plus 64,3 milijuna eura za neisporučenu električnu energiju Slovencima za razdoblje od 2022. do 2024. godine, a koja se vežu uz ranije neisporučivanje količine struje od 2011. godine do presude.
Još jednoj termoelektrani u Republici Srpskoj prijeti se mogućom arbitražom. U Rudnik i termoelektranu u Gacku prije rata ulagala je Hrvatska. Ovaj spor bi mogao biti težak gotovo 200 milijuna maraka.
Hrvatska elektroprivreda (HEP) taj iznos traži pod uvjetima takozvanog mirnog rješenja spora. Vjetropark Trusina i ulaganje zagrebačke tvrtke Kermas energija također bi mogli biti predmet arbitražnog spora. Oni su većinski vlasnici od 97 posto poduzeća Eol Prvi iz Nevesinja, koje je 2012. godine s Vladom RS-a zaključilo ugovor o koncesiji za izgradnju i korištenje parka vjetrenjača. Unatoč početnim ulaganjima koncesionara, koncesija je raskinuta pa je za očekivati da Kermas energija zatraži međunarodnu arbitražu.
Iako su postojeći i potencijalni arbitražni sporovi uglavnom vezani uz RS, ima primjera i iz Federacije BiH. Bosnu i Hercegovinu kao subjekta međunarodnog prava tuži tvrtka Mittal grupa za približno 352 milijuna eura.
Spor je nastao tako što je Vlada Tuzlanske županije "izbacila" ulagače iz Global Ispat koksne industrije d. o. o. Lukavac (GIKIL) zbog neizvršavanja obveza. Indijsko-britanski magnat BiH je tužio po bilateralnom sporazumu između BiH i Indije o unaprjeđenju i zaštiti investicija. Ovaj postupak vodi Pravobraniteljstvo BiH, a sve troškove snosi država Bosna i Hercegovina jer TŽ i Federacija BiH, na traženje Vijeća ministara BiH, nisu prihvatili snositi troškove postupka.
Arbitraže nisu igre
Ovo nije i konačan popis sporova koje bi mogli platiti porezni obveznici u BiH, a zbog nemara državnih institucija na svim razinama. Mnogo toga je i do neuređenih političkih odnosa i često svjesnog prebacivanja problema drugome.
Uostalom, BiH je i na primjeru presuda Europskog suda za ljudska prava pokazala da nije baš dosljedna u ispunjavanju svojih obveza. A neispunjavanje presuda Europskog suda za ljudska prava može imati nekoliko ozbiljnih posljedica, od financijskih sankcija, jer država koja ne izvrši presudu može biti suočena s financijskim kaznama i obvezom plaćanja odštete podnositelju zahtjeva, do međunarodnog pritiska i kritika od drugih država članica Vijeća Europe. Država može izgubiti i ugled na međunarodnoj sceni, što može utjecati na njezine diplomatske odnose i pregovaračku moć, a tu je i pravna nesigurnosti unutar države i narušavanje povjerenja građana u pravni sustav.
Država Bosna i Hercegovina suočava se s brojnim izazovima i problemima, a slučaj "Viadukt" samo je do kraja razgolitio koliko je neodgovornosti unutar institucija. U konkretnom slučaju šteta će se mjeriti prvenstveno novcem, ali tek kada se počnu kazneno progoniti odgovorni, možemo očekivati drugačiji pristup i ishod eventualnih arbitražnih procesa. Nepovoljne arbitraže i presude posljedica su očito i neriješenih političkih odnosa unutar BiH.
Otvori KEKS Pay
