Imalo je Sarajevo svoje hotele u kojima su boravili proslavljeni glumci, predsjednici, sportaši, a neki od njih mogli bi ispisati cijelu povijest. Istina, riječ je o hotelima koji su izgrađeni u vrijeme Austro-Ugarske, međutim, u novijoj povijesti grada Sarajeva, simbol je bio hotel Holiday Inn, piše Večernji list BiH. Međutim, simbol Sarajeva i svjedok burnih događaja doživljava svoju propast. Kompanija HETA Asset Resolution oglasila je prodaju imovine hotela Holiday Inn, koji je već godinama u stečaju. Hotel se prodaje s pripadajućim zemljištem označenim u javnom pozivu, dok cijena imovine nije navedena. Kompanija HETA, koja je u vlasništvu Hypo banke u Austriji, najveći je povjeritelj hotela s 99 milijuna KM udjela, dok su ukupna potraživanja oko 110 milijuna KM. Višemilijunski dug napravila je austrijska tvrtka Alpha Bau Management, koja je privatizirala hotel uzevši kredit od Hypo banke, a kao jamstvo vraćanja kredita dala je hipoteku na hotel. Nakon povlačenja iz BiH, hotel je, zbog nemogućnosti vraćanja duga, preuzela upravo Hypo banka. Namjeru za sudjelovanje u postupku prodaje neposrednom nagodbom moglo se dostaviti do ožujka. Sve što se događa vezano uz ovaj hotel mnogi Sarajlije doživljavaju s puno emocija jer je za njih ovaj hotel simbol grada.
Od Ferdinanda do Samarancha
Sarajevo je grad u kojem prošlost stalno odzvanja. Prošle godine obilježeno je 100 godina od atentata na austrijskog nadvojvodu Franju Ferdinanda koji je izvršio Gavrilo Princip, iskre koja je označila početak Prvog svjetskog rata, a prije dvije godine navršilo se 30 godina od Zimskih olimpijskih igara 1984., koje su bile vrhunac u modernoj povijesti grada. Sarajevski kultni hotel Holiday Inn izgrađen je za te Olimpijske igre i bio je na prvoj liniji burnih događaja koji su se odvijali u BiH u proteklim godinama. Mnogima diljem svijeta ostao je poznat po tome što su ratni izvjestitelji iz njega u svijet slali sliku o događanjima u tom gradu. Novinari su ga koristili kao svoju bazu i hotel je bio svakodnevno granatiran. Holiday Inn pretrpio je štetu, ali nije bio česta meta granatiranja. U njemu su tijekom rata vođeni i pregovori o prekidu vatre, razmjeni zarobljenika, a nakon rata u tom hotelu Dario Kordić održao je tribinu o temi Washingtonskog sporazuma, a održan je i Sabor HDZ-a BiH. Dugo je Sarajevo čekalo na klub kao što je “Cabaret Gentlemen’s Club Cristal”. Otvoren prije više od dvije godine u prostoru hotela Holiday Inn, obogatio je noćni život u bh. glavnom gradu. Dok gradovi u susjednim državama odavno na svojoj karti imaju klubove ovakve vrste, Sarajevo je svoj prvi elitni noćni klub dočekalo tek prije dvije godine.
Dizajnirao ga je proslavljeni arhitekt Ivan Štraus, a sam dizajn bio je za mnoge šok u gradu. Sredinom 1983., kako se eksterijer zgrade postupno nazirao, počele su i kontroverze o njegovim bojama. Naime, eksterijer u nijansama žute, oker, smeđe i sive za mnoge je bio neprihvatljiv. Građevinski radnici, kaže Štraus, mislili su da je to šala. Prvobitna maketa je dizajnirana sa sličnom žutom fasadom, ali nitko nije očekivao da će vanjski dio hotela biti iste boje, prisjeća se Štraus.
Poljuljan ugled hotela
Ali, ono što je bilo bitnije za grad je uspješna organizacija Zimskih olimpijskih igara i otvaranje hotela u listopadu 1983. kojem je nazočio tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch.
Nakon završetka Olimpijskih igara ostao je ugled hotela i grada u kojem su kasnije boravile mnogobrojne poznate osobe, od sportaša do političara. Ostao je mjesto koje svi žele vidjeti. Do ranih 90-ih hotel je redovito korišten kao mjesto susreta političara. Srpska demokratska stranka (SDS) na čelu s Radovanom Karadžićem održala je niz sastanaka u hotelu koji je, do veljače 1992., bio privremeni dom obitelji Karadžić. Ali, 6. travnja 1992., za vrijeme prosvjeda ispred zgrade Parlamenta BiH, snajperisti lojalni Karadžiću pucali su iz hotela na prosvjednike. Tada su ga zauzele snage tadašnje Vlade RBiH i uhitile snajperiste, a Karadžić i njegova pratnja već su bili pobjegli. Dopisnik BBC-ja Martin Bell opisao je Holiday Inn za vrijeme opsade kao “nultu točku”. “Od tamo niste izlazili u rat, već je rat dolazio vama”, opisao je Bell. Hrana za goste je često kuhana na otvorenoj vatri u kuhinji, a gorivo za generator električne energije, kojim se napajao hotel, kupljeno je na “crnom tržištu”. Voda je bila često nedostupna, a gotovo nikada nije bilo vruće vode. Međutim, plahte su redovito mijenjane. Osoblje je posluživalo piće u uredno izglačanim bijelim košuljama i leptir-mašnama, izbjegavalo je snajpersku vatru i uredno dolazilo na posao. Bili su ugostiteljski umjetnici u ratu. Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma u prosincu 1995., čime je okončan rat, počela je obnova hotela. Ali, kako je međunarodni angažman u BiH smanjen, sudbina hotela počela se mijenjati. Hotel je privatiziran 2000..
