Financijski razlozi, blizina i podrška obitelji, praktičniji odgoj djece te manja stopa kriminala neki su od razloga zbog kojih se obitelj Raič iz Dublina vratila u Mostar, pridruživši se svojevrsnom trendu u kojem se sve više obitelji nakon nekoliko godina života na Zapadu odlučuje na povratak, a njihova djeca upisuju se u lokalne škole u BiH.
Kako je u razgovoru za Fenu istaknuo suprug i otac Robert Raič, na povratak obitelji u Mostar utjecalo je više čimbenika, iako je donošenje te odluke vjerojatno bilo teže nego odlazak u Irsku prije pet godina.
- Supruga Kristina i ja postavili smo rok za donošenje odluke o povratku ili ostanku prije početka škole starije kćerke, kako je ne bismo prebacivali iz jednog školskog sustava u drugi, jezično različit. Prije godinu dana na svijet nam je došla i druga kćerka te je zasigurno "olakšala" donošenje odluke o povratku - rekao je Raič.
Financijska sigurnost i bolji uvjeti za odgoj djece
Naglasio je kako je želja za povratkom uvijek bila prisutna, ali da su, otkako imaju djecu, vlastite želje uvijek na posljednjem mjestu na listi prioriteta. Veliku ulogu u donošenju odluke imao je i financijski čimbenik.
Kako je pojasnio, velik dio obiteljskog proračuna u Irskoj trošili su na najam većeg stana i vrtić, koji su među najskupljima u Europi, dok su u Mostaru nedavno uspjeli kupiti stan, za što bi im u Irskoj trebalo mnogo vremena.
- Naše područje je, po našem mišljenju, sigurnije i praktičnije za odgoj djece. Obitelj i prijatelji također su nam govorili da se situacija u BiH u brojnim aspektima znatno poboljšala u odnosu na ranije razdoblje. Podrška obitelji i prijatelja bila je jedan od odlučujućih čimbenika za povratak, kao i činjenica da je naša starija kćerka bila tužna svaki put kada bismo se nakon godišnjeg odmora vraćali u Dublin - dodao je Robert.
Pri povratku je bilo potrebno određeno vrijeme za prilagodbu, osobito za stariju kćerku zbog prelaska u drugo govorno područje. Ipak, kako je istaknuo Raič, ona se vrlo brzo prilagodila jer je bilingvalna.
Supruga Kristina tek kreće u potragu za poslom, s obzirom na to da je mlađa kćerka napunila godinu dana te će je upisati u jaslice. Raič je pritom izrazio uvjerenje da će organizacija obiteljskih obveza biti jednostavnija nego što je bila u Irskoj.
Budući da njegov poslodavac ne dopušta rad na daljinu u punom radnom vremenu, Robert će još kraće vrijeme ostati raditi u Dublinu, gdje već tri godine radi kao analitičar podataka. To će razdoblje iskoristiti za dovršetak renoviranja i opremanja stana u Mostaru, a istodobno traži i odgovarajući posao u Hercegovini.
Uspoređujući život u Irskoj i BiH, Raič ističe kako je život u BiH za njih sigurniji zbog blizine obitelji i prijatelja, riješenog stambenog pitanja, manje stope kriminala te općenito društva koje je uvijek spremno pomoći.
- Djeca su jako sretna u Mostaru. Starijoj kćerki sviđaju se i vrtić i škola, pohađa treninge te ima puno više mogućnosti za druženje s djecom u slobodno vrijeme nego što je to bilo u Irskoj, gdje se to ponajviše svodilo na vrtić i rođendane - pojasnio je.
Užurban život i skupa svakodnevica
S druge strane, obitelji Raič neće nedostajati irska klima i hrana, ali ni općenito užurban način života i snažan utjecaj materijalizma.
- Neke stvari koje smo u BiH smatrali banalnima počeli smo uvelike cijeniti, kao, primjerice, lakše planiranje druženja, sunce, kavu, more, rijeke, bazene, planine... Također, neće nam nedostajati "dangubljenje" u transportu ni užurban način života. Isto tako, nikad nam se nije sviđao materijalizam koji tamo prevladava. Sve se nekako mjeri u novcu i dobiti, sentimentalnosti skoro da nema, što kod nas nije slučaj - rekao je.
Ipak, postoje i stvari koje će im nedostajati, poput osjećaja privatnosti koji su imali u Irskoj. Prema njegovim riječima, nedostajat će im i praktičnost putovanja jer se zračna luka u Dublinu nalazi prilično blizu središta grada u kojem su živjeli, što im je omogućilo posjet brojnim mjestima uz pristupačne cijene letova.
Obitelj Raič ima i popis stvari koje bi željela da BiH preuzme iz irskog sustava.
- To su prije svega funkcionalnija administracija i puno manje bespotrebne birokracije. U Irskoj smo većinu obveza uspjeli odraditi putem interneta. Dodao bih i bolje poslovne mogućnosti, veće poštovanje poslodavaca prema radnicima, veću transparentnost institucija te činjenicu da se skoro sve plaća kartično - poručio je Raič.
Irce su doživjeli kao susretljive, društvene i komunikativne ljude, no jedna od stvari koja im sigurno neće nedostajati jest velik broj beskućnika na ulicama Dublina.
- To je poražavajuća slika za jednu od najbogatijih europskih država i posljedica ozbiljne stambene krize - kazao je.
Obiteljima koje razmatraju promjenu sredine Raič bi poručio da dobro razmisle o svim mogućnostima i odvagnu što je najbolje za njihovu djecu. Smatra kako svaku obiteljsku situaciju treba promatrati zasebno jer ne postoji univerzalno rješenje koje bi odgovaralo svima, ali vjeruje da se uz dobar plan i volju sve može ostvariti.
- Ne treba idealizirati život u BiH niti zatvarati oči pred problemima, ali ne treba ni podcjenjivati mogućnost da se ovdje može izgraditi dobar život - mišljenja je Robert, koji vjeruje da nijedan odlazak ni povratak ne treba smatrati neuspjehom jer svaki donosi veliko i korisno iskustvo koje treba biti temelj za budućnost.
U mostarsku školu upisano osam učenika iz inozemstva
S druge strane, povratak u BiH i Mostar predstavlja izazov i za same povratnike i za obrazovni sustav, koji se u određenoj mjeri treba prilagoditi djeci koja se vraćaju iz inozemstva, osobito onoj koja se suočavaju s jezičnom barijerom.
Anđelko Rogić, ravnatelj Osnovne škole Bartola Kašića u Rodoču kod Mostara, potvrdio je za Fenu da ta škola posljednje dvije godine bilježi porast upisa učenika koji su prethodno pohađali nastavu u inozemstvu.
- Ove i prošle godine iz inozemstva se u našu školu upisalo osam učenika, a jedna se obitelj s troje djece vratila čak iz Australije. Možda ne zvuči kao velik broj, ali očito je da postoji trend povratka, koji je u slučaju naše škole počeo prošle godine. Koliko sam upoznat, u školama Županije Zapadnohercegovačke te su brojke i veće - izjavio je Rogić.
Dodao je kako u Osnovnoj školi Bartola Kašića nisu zabilježene značajnije poteškoće pri prilagodbi učenika povratnika na obrazovni sustav u BiH.
- Djeca to riješe vrlo brzo, dok je kod roditelja prisutna određena zabrinutost, prvenstveno zbog jezične barijere, koja je kod nekih manje, a kod drugih više izražena - kazao je Rogić.
Kao primjer naveo je učenike koji su se vratili iz Australije, a koji su u početku imali nešto više poteškoća s poznavanjem jezika.
- Primjerice, učenici povratnici iz Australije u početku su imali nešto više poteškoća s poznavanjem jezika, ali prilagodba je brzo prošla. Učenici vrlo brzo savladaju jezik i zapravo se ne bi moglo govoriti o bilo kakvim problemima u tom smislu - pojasnio je.
Naglasio je kako škola nema poseban program namijenjen učenicima povratnicima jer za tim, prema njegovoj procjeni, nema potrebe. Djeca se, kako je istaknuo, relativno brzo prilagode drukčijem sustavu.
Određena prilagodba potrebna je i nastavnom osoblju, iako je ona manje izražena nego kod samih učenika.
- Svakom nastavniku pojedinačno naloženo je da obrati pozornost na tu djecu, da im pomogne ako im je pomoć potrebna te da pokaže određenu fleksibilnost u pristupu. Međutim, zaista nismo imali nijednog roditelja koji bi naknadno došao i rekao: "Moje dijete ima problema, ovakvih ili onakvih" - zaključio je Rogić.
Otvori KEKS Pay
