U Bosnu i Hercegovinu previše se toga uvozi, a moglo bi se jeftinije proizvoditi i tako bi mnogi profitirali. Polovina obradivih površina leži neobrađena, a uvoze se enormne količine hrane, što si ne bi smjela dopustiti europska država s niskim BDP-om, piše Večernji list BiH. Nevjerojatno je da gospodarski nerazvijena BiH hranu uvozi iz razvijene Nizozemske. No, ima i suprotnih primjera. U BiH postoje kompanije sa sofisticiranom tehnologijom, čiji su proizvodi traženi na zahtjevnom tržištu Europske unije. Tako širokobriješki Feal radi na najzahtjevnijim građevinskim projektima u Europi i svijetu, izvozi aluminijske fasade te dijelove za prometnu industriju (željeznice, prikolice…), Grafotisak iz Gruda čak 80 posto svojih grafičkih proizvoda izvozi na europsko tržište, grudska Violeta ostvaruje značajan izvoz svojih proizvoda, Weltplast iz Posušja izvozi ekološke vrećice u EU. Među onima koji ostvaruju značajan izvoz su kompanije kao što su širokobriješke tvrtke Mandeks, Presal i TT Kabeli, Mivico iz Posušja… U sektoru poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije dobri su primjeri Bimal iz Brčkog, Bajra iz Travnika, Šišović iz Rakitna, čapljinski Staklenici, Plodovi zemlje iz Ljubuškog… Jedan od dobrih primjera poslovanja s voćem i povrćem je širokobriješka Bernina i njezin brend “Berny” sa sušenim voćem, povrćem, orašastim plodovima i sjemenkama. Isto se može reći za EuroCompany 99 iz Ljubuškog, tvrtku koja prerađuje i pakira sušeno voće, povrće i egzotično voće. Lijep primjer je i Adria Hishtil iz Čitluka, tvrtka koja proizvodi i izvozi sadni materijal povrća. Očekuje se da će vlasnici kompanija u RH dio proizvodnje preseliti u BiH. Tako je Marinko Zadro, novi vlasnik Dalmacijavina, preselio proizvodnju soka Pipi u Pivovaru Grude.
U građevinskom sektoru iskazali su se Mucić&Co i Rofix iz Ljubuškog te građevinske tvrtke A3 i Hering iz Širokog Brijega. BiH je svojedobno bila značajan proizvođač odjeće i obuće. Mnoge od njih prestale su s radom, a neke su ipak uspjele preživjeti, kao što je Tvornica obuće u Širokom Brijegu. Dobar primjer je tvornica tekstila Odiseja 97 u Čitluku. Kad je proizvodnja namještaja u pitanju, ogledni primjer je Standard Furniture iz Ilijaša, kao i mostarski NSoft u računalnom programiranju.
Bh. gospodarstvo prepuno je nonsensa. Rezultat je to “traljave” tranzicije iz bivšeg socijalističkog u kapitalistički gospodarski sustav, nedovoljno učinkovite privatizacije, spore dinamika novih domaćih i stranih investicija, dobrim dijelom i zbog političke nestabilnosti, velikih poreznih i drugih izdvajanja i ograničenja. BiH i dalje najviše izvozi sirovine i proizvode teške industrije, u ukupnom izvozu finalni proizvodi čine nedopustivo mali postotak. Tako se, umjesto namještaja, izvozi drvo, izvoze se željezo i aluminij, ali puno više ruda i ugljen. BiH izvozi proizvode prljave tehnologije umjesto da izvozi zdravu hranu koja je u Europi sve traženija roba. U ukupnom izvozu poljoprivredni proizvodi čine samo tri posto. Rani krumpir iz južne Hercegovine našao je tržište u Europi, a goleme količine drugog povrća propadaju. Nevjerojatno je da Hercegovci jedu rajčicu iz Izraela, a Ljubuški ima više vode nego čitav Izrael. Proizvođači povrća žale se na ovogodišnji mraz i sušu, ali i na domaće prerađivače kojima je “draže” uvezeno “sumnjivo” povrće od zdravog domaćeg. Duhanari se srde na državu koja ništa ne čini na tome da se vrati sjaj hercegovačkoga “žutog zlata”. Smilje i malina pokazali su to da ljudi žele raditi i zaraditi, ali i to da je sve kratkog vijeka bez organiziranosti i zajamčenoga otkupa.
Postoje izračuni kako dvije krave daju jednu dobru plaću, s čime se ne slažu neki koji su imali dvije, pa i više krava. Neki su ostavili samo jednu, onako za kućne potrebe. Ljudi su spremni raditi i zaraditi, ali ne znaju “u što bi udarili” pa se odlučuju na “svaštarenje”. No, od toga žita nema pogače. BiH još nije našla pravi put od “čobanluka” do farmi, od motike i kose do traktora i kombajna.
Poljoprivrednici se žale na nedovoljne poticaje i slabu zaštitu domaće proizvodnje te na uvozni lobi. No, ima primjera koji pokazuju kako se može “doskočiti” tim famoznim uvoznim lobijima i zagorčati im lagodan život. Postoje i lijepi primjeri “izvoza pameti”. U Dobriču, mjestu između Širokog Brijega i Mostara, nalazi se tvrtka EZ - Engineering koja nudi potpuna rješenja u automobilskoj i zrakoplovnoj industriji, kao i rješenja agrikulturnih postrojenja i strojeva. Projekti EZ - Engineeringa prepoznati su kod svih velikih automobilskih proizvođača.
No, ispred te tvrtke nalazi se Mostarsko blato, obradive površine oko šest tisuća hektara, od čega se pod usjevima nalazi neznatan postotak zemljišta na rubovima te plodne ravnice koja može davati i tri ljetine godišnje s mogućnošću navodnjavanja.
Više od čitavog stoljeća smjenjuju se planovi projekta hrane i energije. Ostvario se dio planova za energiju, a neka energija za ozbiljnu proizvodnju hrane još ne postoji. Livanjsko polje dugačko je više od 70 kilometara, a dugi su i redovi odlaska Livnjaka u Njemačku. Slično je i s Duvnjacima i Duvanjskim poljem. I brojnim drugim poljima.
Rimac automobili svakako su jedan od najboljih primjera “izvoza pameti”. Inače, autoindustrija nailazi na plodno tlo u BiH. Marko Šantić, predsjednik Gospodarske komore FBiH, ističe primjere kao što su Prevent grupacija, Bekto Precisa, Saraj Komerc iz Uskoplja, Mann+Hummel iz Tešanja, Alloy Wheels iz Jajca, Pobjeda iz Tešnja, Zink Technik iz Mostara i čitav niz drugih tvrtki. Širokobriješki Presal izrađuje pragove za Toyotine terence. To je industrijska branša koja ima velike izglede za rast i razvoj. Kad je izvoz pameti vezan uz autoindustriju u pitanju, lijep primjer je Mostarac Omer Halilhodžić koji je radio dizajn Ferrarija, a trenutačno je angažiran u Škodi. Lijepo je odjeknula vijest da Kuprešak Iva Vila, povratnik iz Njemačke, kani u svojoj tvrtki KMC u Kupresu proizvoditi postolja za robote. Tvrtka Zupčanik iz Tešnja dobila je dopuštenje Vlade FBiH za proizvodnju opreme i dijelova za oružje za europsko tržište.
Puno je pitanja vezano uz temu uvoza robe koja bi se u BiH mogla proizvoditi i izvoziti. Marko Šantić kaže:
- Mi smo u načelu zemlja slobodnog poduzetništva i privatne inicijative, tako da ovakva pitanja iz dana u dan sebi postavljaju mnogi naši poduzetnici. Može se samo govoriti o komparativnim prednostima našeg gospodarstva i gospodarskim granama koje imaju potencijala proizvesti supstitute uvoznih proizvoda, kao i kvalitetne proizvode za izvoz.
Praktično, veliki broj roba široke potrošnje istodobno se uvozi, a za koje također postoji i jaka domaća proizvodnja. Pogledajte samo primjer Violete iz Gruda, koja ima europski brend, ali se proizvodi konkurencije ipak uvoze. S druge strane, postoji čitav niz sofisticiranih visokotehnoloških proizvoda koja naša tehnološki zaostala ekonomija ne može ni pomisliti proizvoditi. Primjerice, automobili, računala, mobiteli i tako dalje. Ono što nam prvo pada na pamet kad je riječ o jakoj komparativnoj prednosti našega gospodarstva jest proizvodnja i dizajn namještaja koji se mnogo uvozi, a sigurno bi se moglo puno više proizvesti i prodati na svjetskom tržištu nego što sada radimo.
Ako netko proizvede kvalitetniji i jeftiniji namještaj, uvozni lobi ne može ga spriječiti. Onda može profitirati - izvozni lobi!
- Često se u javnosti spominju nekakvi uvozni lobiji, ali mislim da se to radi bez ozbiljnijeg utemeljenja u stvarnosti. Ne postoje nikakvi uvozni lobiji, nego poduzetnici koji se bave trgovinom, uvoze robu koja se može prodati na našem tržištu i nemaju nikakvih mehanizama nekoga spriječiti u otvaranju proizvodnih pogona. Štoviše, mnogi od njih pokreću vlastitu proizvodnju kad procijene da se određena uvozna roba dobro prodaje na našem tržištu i da mogu usvojiti tehnologiju njezine proizvodnje - objašnjava Šantić.
U BiH stiže puno robe iz zemalja u kojima su ti proizvodi visoko subvencionirani kad je izvoz u pitanju pa su jeftiniji od domaće robe. Osim toga, u BiH je nedovoljno zaštićena domaća proizvodnja. Jedina vrsta zaštite domaće proizvodnje koja je Bosni i Hercegovini danas na raspolaganju su subvencije u određenim oblastima. No, nerazvijena država ne može u dovoljnoj mjeri odvojiti sredstava u proračunima za tu namjenu. Poljoprivrednici ističu kako u BiH nema dovoljno “sluha” za poticaj poljoprivrednih proizvoda pa ne mogu konkurirati europskim državama s visokim poticajima.
- Nedovoljni poticaji ne samo što utječu negativno na povećanje već i na smanjenje proizvodnje u nekim oblastima, a da ne govorimo o smanjenim mogućnostima naših poljoprivrednika da investiraju u opremu, nasade, stada i tako dalje. Uz to što su mnogo manji od stvarnih potreba, ti poticaji se isplaćuju sa zakašnjenjima i neredovito.
Rezultat svega toga je propadanje nekih tvrtki koje su puno obećavale. No, neke su uspjele unatoč svemu, kao što su Meggle iz Bihaća, Madi iz Tešnja, Papić iz Tomislavgrada…
Riba je jedini proizvod životinjskog podrijetla koji BiH možemo bescarinski izvoziti u EU, ali i za taj proizvod postoji mala kvota.
Sir i meso su posebna priča, ne možemo ih izvoziti u EU, ali zato su prilike na drugim tržištima pa, primjerice, posao s mesom ima uspješnu priču na tržištu Turske. Livanjski i travnički sir našli su načina naći se na stranim tržištima. Hercegovina je bogata kamenom, a zahvaljujući klimi i sastavu tla, ima veliki potencijal u proizvodnji eteričnih ulja.
- Kamen je ogroman potencijal koji se, nažalost, ne koristi u mjeri u kojoj bi se mogao, a što se tiče eteričnih ulja, svjedoci smo neviđene ekspanzije sadnje smilja i destilacije ulja od te biljke, što se reflektiralo i na izvoz eteričnih ulja. Ali čini se kako se stihijski ušlo u tu priču, s nerealnim očekivanjima, pa je već došlo do pada cijena i smanjenja ulaganja u tu oblast.
Hercegovina je odavno poznata kao regija s vrhunskim vinima, ali su kapaciteti relativno mali i proizvodnja rascjepkana za ozbiljniji iskorak na globalnom tržištu.
Put na strana tržišta je probijen, uz bolju organizaciju, moglo bi se znatno više. Kako bi se smanjio izvoz sirovina, a povećali proizvodnja i izvoz proizvoda višeg stupnja prerade, postoje preduvjeti, ali se sporo koriste.
Za to su potrebne velike investicije, ali velike investicije ne dolaze baš lako u zemlju s nestabilnim političkim sustavom i malim tržištem. BiH je izvozila struju, a sad je primorana uvoziti je zbog velike suše i isušenih akumulacija hidroelektrana. To aktualizira gradnju vjetroelektrana i solarnih elektrana.
BiH ima najkvalitetnija izvorišta pitke vode u Europi, a uvozi vodu.
Teško se nositi s konkurencijom, prije svega, iz Hrvatske. No, širokobriješka Leda sve više dominira tržištem vode na značajnom dijelu BiH. Sve bolje stoje Sarajevski kiseljak, Oaza iz Tešnja i još neke vode.
Hercegovina ima najkvalitetniji duhan, a Hercegovci puše uvozne cigarete. “Veliki igrači” izvana zagospodarili su tržištem duhanskih proizvoda u BiH. Ima najava da bi ponovno moglo zasjati “hercegovačko zlato” na pravi način. Osim mladog krumpira, izvoze se krastavci, jagodičasto voće, jabuke, grožđe, breskve, nektarine...
No, još uvijek je uvoz veći jer su neke zemlje jednostavno mnogo konkurentnije u poljoprivrednoj proizvodnji od BiH. BiH ima jedinu priliku u poljoprivredi u ekološkoj i organskoj proizvodnji jer je većina obradivoga tla još uvijek nezagađena kemijskim sredstvima koja se primjenjuju u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji.
Očekuje se da krene bolje s prilagođenim Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju EU. Taj sporazum daje nadu da će se BiH jednoga dana naći u EU, pri čemu će konkurentne tvrtke dobiti ogromno tržište i mogućnosti, a nekonkurentne će doći u poteškoće i u konačnici bankrotirati. Ispunjavanje preuzetih obveza prema EU i dobivanje kandidacijskog statusa trebali bi snažnije privući strane investicije.
Uspješne bh. tvrtke već surađuju s europskim tvrtkama. Može se kad se zna i hoće. No, sve bi bilo puno bolje kad bi se konačno ustrojio stabilni politički i ustavni ustroj BiH. Za velike strane investicije potrebna je dugoročna stabilnost i pozitivno poduzetničko ozračje.•
