Može li BiH zahvaljujući svojim iznimnim potencijalima postati svojevrsni ključni vanjskotrgovinski partner Europskoj uniji kada govorimo o proizvodnji, odnosno izvozu poljoprivrednih proizvoda nastalih organskom proizvodnjom - pitanje je čiji odgovor traži sinkronizirano djelovanje različitih aktera na tržištu, ali i strateški pristup tematici, piše Večernji list BiH. S obzirom na vrijednost takvih proizvoda, o toj mogućnosti trebalo bi ozbiljnije početi razmišljati, a poglavito uzimajući u obzir činjenicu da BiH ima velike poljoprivredne površine koje već dulje nisu "tretirane", a što u prijevodu znači da su idealne za organsku proizvodnju. No, kako bi se organski stroj pokrenuo, a ljudi sa sela dobili novi motiv za bavljenje poljoprivredom, potrebno je što prije donijeti pravilnike, odnosno uskladiti se s legislativom Europske unije.
Prednosti u BiH
Prof. dr. sc. Marko Ivanković, ravnatelj Federalnog agromediteranskoga zavoda, u razgovoru za Večernji list ističe prednosti kojima BiH raspolaže te navodi kako u tematici organske proizvodnje treba biti vrlo obazriv s obzirom na to da ona traži posebne zahtjeve koji se tiču korištenja mineralnih gnojiva, pesticida, a s druge strane, mora se voditi računa o tržištu proizvoda organske potrošnje. U našim uvjetima to opet, dodao je, ovisi o bruto domaćem proizvodu, odnosno visini plaća.
- Što se tiče naših potencijala, imamo 50 posto neobrađenih površina koje su tri i više godina izvan upotrebe. To su praktički poljoprivredne površine koje možete odmah koristiti u organskoj proizvodnji - naglasio je Ivanković, objasnivši kako konverzija, odnosno prelazak s konvencionalne na organsku proizvodnju traje upravo tri godine. U prijevodu, ona tla koja nisu rađena tri ili više godina iznimno su pogodna za organsku proizvodnju. S druge strane, onaj tko se odluči na organsku proizvodnju mora znati, navodi on, da su urodi po hektarima, voća ili povrća ili nečega drugog, u normalnim godinama od 30 do 40 posto niži od konvencionalne proizvodnje. U ovoj godini je to čak i 90 posto. U kontekstu manjih prinosa u normalnim godinama takva bi se situacija onda kompenzirala povećanim cijenama kako bi proizvođači mogli održati zadovoljavajuću razinu svojeg dohotka te kako bi bili u ravnopravnom položaju s konvencionalnim proizvođačima. Sve su to pitanja koja se moraju uzeti u obzir, a tu je i pitanje postoje li u BiH potrošači koji su spremni kupiti proizvod koji će biti od 30 do 40 posto skuplji od proizvoda koji su nastali konvencionalnom proizvodnjom. Postoji li pak mogućnost da se organski proizvodi izvoze na tržišta zemalja Europske unije? Ivanković navodi kako je nužno usklađivanje legislative s EU-om, što je pak, nakon dobivanja statusa kandidata, i jedna od obveza Bosne i Hercegovine.
- Mi trenutačno u Federaciji imamo Zakon o organskoj proizvodnji donesen 2016. godine, međutim, nema drugog dijela kako bi taj zakon zaživio u praksi, a to su pravilnici, dodao je.
Certifikat
Ipak, Ivanković objašnjava kako je zakon propisao neke stvari te se u načelu zna što je potrebno raditi. Ilustrativan je sljedeći primjer - da bi pripremili proizvod za tržište Europske unije, potrebno je kontrolno tijelo, pri čemu u BiH trenutačno postoje samo dvije tvrtke koje su ovlaštene za takvo što, odnosno imaju akreditaciju izdanu od Instituta za akreditaciju ISO 17-065. Drugim riječima, kako bi proizvođač izašao na tržište EU-a, netko u BiH mora potvrditi da je taj proizvod organskog podrijetla, odnosno proizvodnja se mora pratiti, popularno rečeno, od njive do stola. Ivanković misli da imamo veliki potencijal, ali je tu već spomenuto pitanje propisa i podzakonskih akata. Ivanković je potvrdio da se Zavod intenzivno priprema i nada se da će kroz projekt koji financira Institut za mediteranske kulture iz Barija, s kojim surađuju 20 godina, u iduće tri godine dobiti navedeni certifikat.
Ali, opet, zaključuje, ostaje pitanje donošenja pravilnike za provedbu postojećeg zakonskog rješenja. Sve navedeno zasigurno upućuje na činjenicu da se Bosni i Hercegovini otvaraju iznimne mogućnost kada govorimo o proizvodnji organske hrane, a poglavito kada se uzme u obzir popularnost i potražnja takvih proizvoda na tržištima zemalja Europske unije. No, za značajniji iskorak nužno je prethodno posložiti stvari unutar BiH.
