Dok službeni podaci govore o rastu minimalne plaće, svakodnevica tisuća radnika u BiH pokazuje sasvim drugačiju sliku – onu u kojoj je život s minimalcem gotovo nemoguć bez dodatnih izvora prihoda, pomoći obitelji ili zaduživanja. Prema posljednjim odlukama vlasti, minimalna neto plaća u FBiH za 2026. iznosi 1027 KM, dok se u RS-u najniža plaća kreće oko 900 KM, ovisno o složenosti posla.
Potrošačka košarica
Iako ove brojke na prvi pogled djeluju kao pomak u odnosu na prethodne godine, realni troškovi života daleko nadmašuju ova primanja. Poseban problem predstavlja činjenica da ni zaposlenje više ne jamči izlazak iz siromaštva. Radnici koji rade puno radno vrijeme sve češće se nalaze u situaciji da moraju birati između osnovnih potreba – hrane, lijekova ili plaćanja računa. Sindikalna potrošačka košarica koju je Savez samostalnih sindikata BiH izračunao za ožujak iznosi 3335,50 KM. Prosječna plaća isplaćena u Federaciji BiH za siječanj 2026. iznosila je 1671 KM (posljednji podatak objavljen od Federalnog zavoda za statistiku). Minimalna plaća, prema odluci Vlade FBiH, je 1027 KM.
Pokrivenost sindikalne potrošačke košarice prosječnom plaćom iznosila je 50,10%, a minimalnom 30,79%. Najveći udar na kućni proračun predstavlja hrana. Čak 43,61% potrošačke košarice odnosi se na prehranu. Dakle, riječ je o iznosu od 1454,61 KM, 427,61 marku više od minimalne plaće. Osnovne namirnice poput kruha, mlijeka, mesa i voća postaju luksuz za mnoge obitelji. Stručnjaci upozoravaju da minimalna plaća ne omogućava ni osnovnu potrošačku košaricu, a kamoli dostojanstven život. Stanovanje, koje bilježi konstantan rast cijena, dodatno pogoršava situaciju. U većim gradovima najamnine često dosežu i minimalnu plaću, a uz to dolaze i režije – struja, voda, grijanje, komunalije, internet i telefon. Analize pokazuju da bi za normalan život u BiH minimalna plaća trebala iznositi oko 1800 KM, gotovo dvostruko više od trenutačnog iznosa. Troškovi prijevoza, odjeće, školovanja djece i zdravstvenih usluga dodatno opterećuju proračun. Neočekivani izdaci, poput kvara kućanskih uređaja ili bolesti, često guraju građane u dugove. U takvim okolnostima minimalna plaća postaje sinonim za preživljavanje, a ne za život. Radnici su primorani tražiti dodatne poslove, raditi "na crno" ili se oslanjati na pomoć dijaspore.
Život nije statistika
Ekonomisti upozoravaju da rast minimalne plaće ne prati realan rast troškova života. Iako se minimalac u Federaciji povećao za 2,7% u odnosu na prethodnu godinu, rast cijena hrane i usluga znatno je veći, čime se praktički smanjuje kupovna moć građana. Kada radnica kaže da nakon računa i hrane "ostane tek da preživi", to nije privatni problem jedne obitelji, to je društveni signal. Dostojanstvena plaća nije luksuz ni privilegij, nego prag normalnog života, da se od rada može planirati budućnost, brinuti o zdravlju, školovati djecu i premostiti nepredviđene troškove bez zaduživanja. U BiH se rasprava o plaćama često svede na statistiku, minimalnu, prosječnu i medijalnu. Ali stvarni život se ne događa u tabelama. Događa se u kućnim proračunima, koji pucaju na prvoj neočekivanoj stavci, u radnim subotama koje "spašavaju mjesec" i u tišini ljudi koji ne govore jer se boje posljedica na poslu. Armin Šestić iz Udruge za socijalni, kulturni i kreativni razvoj ZORA naglašava da je ključno pomaknuti fokus s "minimalnog" kao norme na "dostojanstveno" kao cilj.
Deklaracija o dostojanstvenoj plaći traži da dostojanstvena plaća postane mjerljiva kategorija u statistici i okvir u zakonodavstvu te da se socijalni dijalog vodi na temelju stvarnih troškova života, a ne političkih procjena. - Dostojanstvena plaća nije privilegij – ona je pravo. Minimalna plaća je zakonski prag, ali dostojanstvena plaća je društveni standard kojem trebamo težiti jer rad ne smije značiti siromaštvo - poručuje Šestić, prenosi federalna.ba. U praksi to znači da nije dovoljno "povećati minimalac" bez jasne veze s realnim troškovima života. Dostojanstvena plaća traži da se radi puno radno vrijeme bez prisile na prekovremeni rad samo da bi se pokrile osnovne potrebe. Priča o dostojanstvenoj plaći nije priča samo o "najnižim primanjima". To je priča o tome treba li rad značiti sigurnost, zdravlje, mogućnost planiranja i dostojanstvo. Kad čak i oni iznad prosjeka osjećaju da se stabilnost topi pred rastom troškova, onda je jasno da društvo treba standard, a ne puko preživljavanje od mjeseca do mjeseca.
Otvori KEKS Pay
