- U Mostaru je prošlog tjedna održan 20. jubilarni Simpozij dječje kirurgije i urologije - Mostar 2025., koji je okupio brojne eminentne stručnjake iz ove oblasti. Jedan od sudionika ovog, sada već tradicionalnog simpozija bio je i dr. sc. Nikola Zebić, eminentni urolog svjetskog glasa koji je slavu stekao primjenom najsuvremenijih metoda u urološkim zahvatima, koje uspješno obavlja u Njemačkoj i Hrvatskoj. Ponajviše se bavi urološkom onkologijom, endourologijom, inkontinencijama te laserskom kirurgijom. U svojoj 28-godišnjoj urološkoj praksi dr. Zebić se posljednjih deset godina intenzivno bavi laserskim minimalno invazivnim operacijama prostate i do sada je uspješno izvršio više od 600 takvih zahvata. Njegov boravak u Mostaru bio je izvrsna prilika kako bismo porazgovarali s ovim renomiranim urologom s bogatim međunarodnim iskustvom o temama koje se tiču njegova rada, prevencije uroloških oboljenja, kao i najsuvremenijih tehnika i trendova u zahvatima koji se rade na prostati.
Večernji list: Možete li nam za početak u kratkim crtama opisati svoj životni put od rodne Kostajnice u sjevernoj Hercegovini do jednog od vodećih urologa u Njemačkoj i Hrvatskoj.
- Kao što ste i sami rekli, rođen sam 1966. godine u Kostajnici (sjeverna Hercegovina), gdje sam završio i osnovnu školu. Upisujem srednju školu u Konjicu, a nakon toga i studij medicine u Zagrebu. Po završetku studija obvezni pripravnički staž obavio sam u Požegi, a potom sam radio 11 godina na Klinici za urologiju u Osijeku.
Nakon Osijeka put me odvodi u Njemačku, gdje radim i danas. Jedan dio svoje specijalizacije proveo sam na Klinici za urologiju u Essenu, a tamo sam spremio i doktorsku disertaciju. Specijalistički ispit iz urologije položio sam u Zagrebu i Münsteru. Do sada sam u Njemačkoj promijenio četiri klinike - u Essenu, Frankfurtu i Bayreuthu i sad već punih sedam godina radim kao šef Urologije u jednoj bolnici pokraj Passaua.
Večernji list: Iako se o tome, inače, premalo govori, problem povećane prostate ima jedna od dvije osobe starije od 60 godina. Možete li nam reći koji čimbenici najviše utječu na takvu učestalost ovog zdravstvenog problema?
- Nažalost, još uvijek nije znanstveno utvrđeno zbog čega dolazi do povećanja prostate, međutim, poznato je kako sa starošću veličina prostate stalno raste. Točan uzrok, odnosno koji su to čimbenici koji utječu na njezino povećanje, ne može se sa sigurnošću utvrditi.
Svakako da su uznapredovala dob, narušena ravnoteža androgena/estrogena i genetski utjecaji među odgovornim čimbenicima za brži rast prostate kod mnogih muškaraca. Evidentno je kako je riječ o jako učestaloj pojavi koja se pokazala jednim od gorućih zdravstvenih problema današnjice.
Večernji list: Kako se povećana prostata liječila do sada, a kakve su trenutačno najsuvremenije metode i zahvati u primjeni?
- Svatko tko pati od povećane prostate obično se u početku konzervativno liječi lijekovima. U težim, uznapredovalim slučajevima nužna je operacija jer bi u suprotnom pacijent bio ovisan o kateterima mokraćnog mjehura i posljedičnim infekcijama.
Ranije se, a još uvijek je tako u pojedinim ustanovama koje nisu dobro opremljene, benigno povećanje prostate liječilo klasičnom resekcijom. Zlatni standard kirurškog liječenja za male i srednje velike prostate bio je TUR-Prostate (uklanjanje prostatičnog tkiva pomoću električne omče), a kod velikih prostata rađene su otvorene operacije prostate s rezom na donjem dijelu trbuha. Nove metode laserske enukleacije prostate (Laser Enucleation of the Prostate HoLEP/ThuLEP), kao minimalno invazivne operativne metode, zamijenile su dosadašnje standarde kako u liječenju dobroćudnih uvećanja prostate svih veličina tako i u liječenju palijativnih bolesnika s rakom prostate koji imaju izražene smetnje mokrenja.
Zlatni standard kirurškog liječenja za male i srednje velike prostate bio je TUR-Prostate (uklanjanje prostatičnog tkiva s pomoću električne omče), a kod velikih prostata rađene su otvorene operacije prostate s rezom na donjem dijelu trbuha. Nove metode laserske enukleacije prostate (Laser Enucleation of the Prostate HoLEP/ThuLEP), kao minimalno invazivne operativne metode, zamijenile su dosadašnje standarde kako u liječenju dobroćudnih uvećanja prostate svih veličina tako i u liječenju palijativnih bolesnika s rakom prostate koji imaju izražene smetnje mokrenja
Dakle, danas postoje brojne suvremene, minimalno invazivne operacijske tehnike kao što je bipolarna i laserska enukleacija prostate, a za liječenje raka prostate u posljednje vrijeme sve više se koristi i robot. Laseri i roboti svakako predstavljaju budućnost kako u urologiji tako i u drugim kirurškim granama medicine.
Svakim danom sve više svjedočimo njihovoj iznimno raširenoj primjeni i dominaciji u medicini.
Večernji list: Koliko učestalo radite laserske zahvate na prostati te koji su najkompleksniji i najčešći problemi s kojima ste se susretali u dosadašnjoj praksi?
U ustanovi u kojoj trenutačno radim gotovo svaki dan obavim od dvije do tri laserske enukleacije prostate. Riječ je o novijim zahvatima koji su jako popularni, a gdje se bez vanjskog reza i ranije korištenih metoda, kao što je klasični TUR prostate, uz pomoć lasera odstrani kompletan adenom prostate. Nakon tog odstranjenja pacijent dobije kateter, ostaje u bolnici od dva do tri dana, nakon čega se kateter ukloni i pacijent može ići kući. Te suvremene laserske metode znatno su bolje nego klasične metode, osobito u odnosu na otvorene operacijske metode. Jedna od prednosti ovih laserskih metoda je i ta što pacijent relativno brzo ide kući, dok je kod primjene starijih zahvata pacijent morao ostati od dva do tri tjedna u bolnici.
Budući da kod lasera nema reza, onda nema ni infekcija rane, operacija traje dosta kraće, manje je krvarenja, a također se mogu liječiti pacijenti koji uzimaju sredstva protiv zgrušavanja krvi, što kod otvorenih operacija često i nije slučaj. Važno je napomenuti kako je laser pogodan i za tretiranje pretilih osoba koje pri tome ne moraju smršavjeti, za razliku od otvorenih operacija, gdje pacijent mora prije operacije izgubiti na težini.
Večernji list: Premda se ne zna koji su stvarni uzroci raka prostate (znam da vas to često pitaju), koji su predispozicijski čimbenici za njegov nastanak?
- Kako ste i sami rekli u svom pitanju, točni uzročnici raka prostate nisu poznati, međutim, postoje izvjesni predispozicijski čimbenici koji dovode do njegove pojave.
Na prvom mjestu tu treba istaknuti izloženost stresu, toksičnim bojama, lakovima, katranu, nikotinu te konzumiranju mesnih proizvoda. Primjerice, kod Kineza, koji se jako puno hrane sojom, mnogo je rjeđa pojava raka prostate nego kod, primjerice, Europljana i Amerikanaca koji jedu ogromne količine mesa i mesnih prerađevina.
Zanimljivo je i to kako je utvrđeno da ti isti Kinezi, koji se uglavnom hrane sojom, kada se presele u Ameriku i izmijene način prehrane, također češće obolijevaju od raka prostate.
Sudjelovali ste na Simpoziju dječje kirurgije i urologije u Mostaru koji traje već 20 godina. Recite nam kakva je suradnja na tom polju do sada i kako ocjenjujete stanje urologije i kapacitete u Bosni i Hercegovini.
- Već niz godina dolazim na simpozij u Mostaru, ne samo ja već i drugi kolege iz Hrvatske, Srbije, Njemačke, Austrije i drugih zemlja. Riječ je, dakako, o iskusnim i renomiranim stručnjacima koji se bave ovom problematikom i sa zadovoljstvom mogu konstatirati kako je suradnja s urologijom u Mostaru izvrsna.
Pojedini kolege dolazili su kod mene na usavršavanje, a dogovorena je također daljnja suradnja. Nabavljeni su i novi uređaji u Mostaru pa će novi kolege koji tu rade nastaviti dolaziti u moju bolnicu kako bi na najbolji mogući način ovladali radom na tim uređajima i potrebnim tehnikama. Kad je riječ o urologiji, u BiH postoje određeni pozitivni pomaci, ali prostora za daljnji napredak još ima.
Uglavnom, problem je primarno financijske i tehničke prirode, jer ako liječnici nemaju suvremenu aparaturu, onda su uskraćeni i za praćenje trendova u svijetu.
Večernji list: Postoji li interes i dolaze li vam pacijenti iz BiH na zahvate?
- Dakako, postoje brojni pacijenti iz BiH i s područja svih zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije koji dolaze na zahvate u Njemačku. Ovdje bih svakako istaknuo kako sam povremeno angažiran i u Internacionalnom medicinskom centru Priora u Čepinu (Republika Hrvatska), a što je znatno bliže nego putovati u Njemačku. Za pacijente iz BiH ovo je svakako ekonomski isplativija opcija i znatno kraći put.
Večernji list: Mnogi pacijenti imaju strah od odlaska liječnicima pa se najteže bolesti uglavnom dijagnosticiraju jako kasno. Postoji li neki način da se to promijeni i jesu li ljudi u Njemačkoj i na Zapadu odgovorniji od onih u BiH?
- To je jako korisno i dobro pitanje jer postoji način za prevenciju uroloških i drugih bolesti. Ako osoba dolazi redovito na preventivne preglede, naravno da je veća mogućnost ranog otkrivanja bolesti, a kad se bolest otkrije u početku, onda ju je moguće i potpuno izliječiti. Pravi problem leži u tome što rak prostate ne daje nikakve simptome u početku. Kad se simptomi pojave, onda je već poprilično kasno, a rak se već proširio i metastazirao.
Na Zapadu se savjetuje da svaki čovjek koji je stariji od 50 godina jedanput godišnje ode urologu da mu uradi klasični urološki pregled, ultrazvučni pregled, ne samo prostate već i bubrega i mjehura, te uradi tumorski biljeg za prostatu (PSA - prostata specifični antigen.). Tako se može utvrditi postoji li za tu osobu sumnja na rak prostate. Ako je taj PSA biljeg velik ili ultrazvuk pokaže izvjesne promjene, onda se prostatu mora biopsirati (uzeti komad tkiva), nakon čega se može točno utvrditi je li riječ o tumoru ili ne.
Večernji list: Recite nam za kraj stignete li i koliko često od svih obveza koje imate posjetiti rodnu Kostajnicu?
- U Kostajnicu dolazim najmanje jedanput godišnje u kolovozu na blagdan Velike Gospe jer je kod nas velika fešta taj dan. Tada obvezno dođem u svoj rodni kraj. Rado dolazim svaki put kad mi se ukaže prilika.
U Kostajnici imam mnoštvo prijatelja, iako je dosta mojih sumještana rasuto po svijetu, pa se svi okupimo u kolovozu u svom lijepom zavičaju. •
Otvori KEKS Pay
