Sve što (ni)ste znali...

KREŠEVO KROZ POVIJEST Od antičkih rudnika i kraljevske utvrde do jedinstvenog potkivanja jaja, identitet su mu stoljećima čuvali franjevci

16.08.2026.
u 21:54
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Na utvrdi Bedem nalazilo se povremeno boravište bosanskih vladara, odakle je kralj Stjepan Tomaš izdavao službene povelje Dubrovačkoj Republici

Smješteno u dolini rijeke Kreševčice, podno šumovite Lopate, Bitovinje i Inča, Kreševo predstavlja jedno od najznačajnijih kulturno-povijesnih i rudarskih središta Bosne i Hercegovine. Zbog iznimno očuvane graditeljske cjeline i bogatog naslijeđa, urbana jezgra Kreševa proglašena je nacionalnim spomenikom, što ga svrstava među rijetka očuvana povijesna urbana područja u zemlji.

Srednji vijek

Na poljani na kojoj se nalazilo staro naselje celebre oppidum (slavni grad), ilirska plemena poput Ceraunija započela su tradiciju rudarstva otvarajući prve gvozdene majdane. Dolaskom Rimljana i iskapanjem željeza te cinabarita radi žive, kao i ranim širenjem kršćanstva, kreševski kraj postaje čvrsto utočište vjere i kulture. Srednjovjekovno rudarstvo dodatno su unaprijedili njemački Sasi donijevši napredne tehnologije prerade. Iz tog razdoblja potječe i Oberska pećina, spomenik prirode i posljednji srednjovjekovni rudnik cinobera i barita u BiH, čije su stijene bogate cinabaritom eksploatirane sve do 1960-ih godina. Sam naziv mjesta potječe od riječi kresivo, inspiriran noćnim iskrenjem brojnih kovačkih peći koje su stoljećima dominirale krajem. Iako točno vrijeme nastanka mjesta nije poznato, prvi pisani spomen nalazi se u znamenitoj Kreševskoj povelji od 12. kolovoza 1434. godine. Povelja, koja započinje riječima "U kraljevskom gradu Kreševo...", čuva se u Državnom arhivu u Dubrovniku te potvrđuje status Kreševa kao utvrđenog grada i gospodarskog središta srednjovjekovne bosanske države.

Na utvrdi Bedem nalazilo se povremeno boravište bosanskih vladara, odakle je kralj Stjepan Tomaš izdavao službene povelje Dubrovačkoj Republici. Na tom je prostoru dubok trag ostavila i posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača, za koju se smatra da je povremeno boravila na Gradu prije nego što je nakon osmanskog osvajanja Bosne izbjegla u Rim, gdje je preminula 1478. godine. U spomen na njezinu ulogu, na inicijativu fra Stjepana Buljana, 1996. godine na Bedemu je podignuta spomen-kapela. Na tom se mjestu svake godine u listopadu, na obljetnicu njezine smrti, tradicionalno okupljaju brojni Kreševljaci.

Nakon osmanskog osvajanja Kreševo zadržava status ključnog metalurškog i obrtničkog središta. Sultan Sulejman Veliki izdaje 1563. godine poseban rudarski zakonik poznat kao Kanun-sas. Ovim pravnim aktom kreševskim rudarima i kovačima potvrđena je osobna sloboda i zajamčen povlašten status unutar Carstva. Posebne privilegije imali su Dubrovčani, pa je tako ostalo zapisano da je kralj Stjepan Tomaš na svom dvoru u Kreševu 3. studenoga 1444. godine izdao povelju o posebnoj trgovačkoj suradnji Dubrovnika i Kreševa. Iz razdoblja osmanske vladavine potječe i potresna narodna predaja vezana uz mjesto Jastrebine, smješteno uz put koji vodi prema selu Vranci. Prema predaji, na tom su mjestu u to doba presretnuti i ubijeni katolički svatovi te na istom mjestu i pokopani. Posljednjih desetljeća na lokalitetu je podignut veći broj nadgrobnih križeva, a svake prve subote u mjesecu na Jastrebinama se redovito služi sveta misa, čime se čuva spomen na stradanje i stoljetna vjerska tradicija kreševskoga kraja. Dolina rijeke Kreševčice stoljećima je bila prostor razvijenog rudarstva i željeznog zanatstva, a brojni kovački pogoni i majdani djelovali su upravo na području sela Vranci. Iako do početka 21. stoljeća nisu sačuvane kovačke radionice ni majdani, selo Vranci su očuvali prepoznatljivu strukturu rudarsko-metalurškog naselja. Vrijednost graditeljske baštine prepoznata je i na državnoj razini, pa je sedam kuća u selu proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Posebno mjesto u kulturno-povijesnoj baštini Vranaka zauzima Rimski most, smješten na trasi nekadašnjeg rimskog rudarskog cestovnog pravca. Kao vrijedan trag prometne i rudarske prošlosti, i on je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Iako su podaci o njegovu nastanku oskudni, njegov položaj upućuje na mogućnost da je na tom mjestu prijelaz postojao još u antičko doba.

Nezamjenjivu ulogu u očuvanju vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta ima Franjevački samostan svete Katarine Aleksandrijske, čija su crkva i prvotni samostanski prostori izgrađeni još šezdesetak godina prije pada Bosne pod osmansku vlast. Samostan i crkva su srušeni u razdoblju između 1521. i 1524. godine, da bi nakon obnove ponovno stradali u katastrofalnom požaru na sam Uskrs 1765. godine. Danas u sklopu samostana djeluje bogat franjevački muzej u kojem su fratri stoljećima prikupljali dragocjenu građu. Najveći dio muzejskog postava odnosi se na tradicionalnu eksploataciju i preradu ruda, a iznimnu vrijednost ima zbirka minerala i kristala s kreševskog područja uz pretpovijesne i antičke arheološke nalaze. Iznimnu atrakciju unutar muzeja predstavlja autentično sačuvana spomen-soba fra Grge Martića, istaknutog franjevca i narodnog preporoditelja 19. stoljeća. U sobi se, uz osobni namještaj i knjižnicu od 159 naslova, čuva radni stol s ladicom kupljen od Omer-paše Latasa, lovačke puške, rukopisi. Kao kruna povezanosti Kreševa i rudarske tradicije, u samostanskoj knjižnici se čuva i iznimno rijetko djelo De re metallica autora Georgiusa Agricolae iz 1657. godine gdje opisuje metode eksploatacije i prerade ruda.

Simbol grada

Danas su u svijetu poznata samo dva sačuvana primjerka ovog izdanja, jedan se čuva u muzeju u švicarskom Baselu, a drugi upravo u Kreševu. Iz te bogate kovačke kulture proizašao je i najprepoznatljiviji simbol grada: potkovano jaje. Nastalo je u vrijeme kada su šegrti morali položiti završni ispit tako što bi na ispražnjeno kokošje jaje pričvrstili malu potkovu bez pucanja ljuske. Uspješno potkovano jaje izlagalo se na prozoru kuće kao jasan znak mještanima da u njoj živi vješt obrtnik mirne ruke, sposoban samostalno prehraniti obitelj, a narodna predaja kaže da se kovač bez te vještine teško mogao oženiti. Iako se izvodilo uglavnom u slobodno vrijeme radi dokazivanja, potkivanje jaja objedinilo je duboku simboliku: jaje kao znak novog života i potkovu kao simbol sreće. Danas, iako se ovim obrtom bavi tek nekoliko mještana, potkovano jaje ukrašeno motivima, grbovima i inicijalima ostalo je autentični suvenir i trajni simbol Kreševa prepoznatljiv diljem svijeta.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata