Gotovo 100.000 djece u Federaciji BiH danas prima dječji dodatak, dok stotine tisuća druge djece nemaju pravo na ovu mjesečnu potporu. Upravo je pitanje treba li dječji dodatak ostati socijalna naknada vezana uz prihode roditelja ili postati pravo svakog djeteta ponovno otvoreno u FBiH.
Prava na dodatak
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike objavilo je da je mjesečni iznos dječjeg dodatka povećan na oko 195 KM, dok je broj korisnika povećan s oko 70.000 na gotovo 100.000 djece. Za financiranje dječjeg dodatka u 2026. godini planirano je 228 milijuna KM, u odnosu na približno 50 milijuna KM na početku aktualnog mandata. Prema procjenama korištenim pri izradi studije o opravdanosti univerzalnog dječjeg dodatka, u Federaciji BiH živi oko 395.000 djece mlađe od 18 godina. Postojeći sustav tako obuhvaća približno svako četvrto dijete, piše Večernji list BiH.
Prema važećem zakonu, dječji dodatak vezan je uz prihodovni cenzus. Ukupni mjesečni prihod po članu obitelji ne smije prelaziti 40 posto najniže plaće u FBiH, a visina dodatka određena je na 19 posto najniže plaće. Upravo tu nastaje problem za dio obitelji. Dvije obitelji mogu imati vrlo slične prihode i gotovo iste troškove, ali jedna može ostvarivati dječji dodatak, dok druga zbog nekoliko maraka većeg prihoda ne ostvaruje ništa. Iz Ministarstva ističu da među djecom koja nisu obuhvaćena sustavom nisu samo djeca iz obitelji s visokim prihodima, nego i ona iz obitelji koje tek neznatno prelaze cenzus. Problem postaje vidljiv kada se pogledaju stvarni troškovi odrastanja.
Roditeljima novac ne odlazi samo na hranu, već i na vrtić, školski pribor, udžbenike, odjeću i obuću, prijevoz, izlete, sportske i druge aktivnosti. Posebno opterećenje predstavlja početak školske godine, kada se odjednom pojavljuju troškovi torbe, obuće, odjeće i pribora. Zbog toga prihod koji je na papiru tek nešto iznad cenzusa ne znači nužno da obitelj nema stvarne potrebe za pomoći. Sadašnji dječji dodatak iznosi oko 195 KM mjesečno. Za obitelj koja ostvaruje pravo na jedno dijete to je oko 2.340 KM godišnje, a za dvoje djece oko 4.680 KM. Taj novac obiteljima s nižim prihodima može biti važan dio kućnog budžeta za hranu, odjeću, školske potrebe i druge troškove odrastanja. Pitanje koje se sada otvara jest treba li država pomoć usmjeravati isključivo prema siromašnijim obiteljima ili svako dijete promatrati kao korisnika određenog oblika društvene potpore.
Otvorena pitanja
U travnju ove godine u Parlamentu FBiH održana je tematska sjednica o mogućem uvođenju univerzalnog dječjeg dodatka, a Federalno ministarstvo i UNICEF predstavili su modele takvog sustava. Ministarstvo je prethodno, u suradnji s UNICEF-om, naručilo studiju opravdanosti koju je izradio Institut Ekonomskog fakulteta UNSA. Univerzalni dječji dodatak značio bi da bi pravo bilo vezano uz dijete, a ne uz prihod roditelja. Time bi se izbjegla situacija u kojoj obitelj zbog nekoliko maraka većeg prihoda ostaje bez mjesečne potpore. Takav model istodobno bi značio i znatno veći broj korisnika, a time i veći trošak za javne financije. Zato se otvara pitanje kako bi se sustav financirao te bi li sva djeca dobivala isti iznos ili bi se pomoć razlikovala prema prihodima obitelji. Jedna od mogućnosti je kombinirani model – univerzalni osnovni dodatak za svako dijete, uz dodatnu potporu djeci iz obitelji s nižim prihodima.
Činjenica da oko 100.000 djece ostvaruje pravo, dok ih prema procjenama u Federaciji živi oko 395.000, ponovno otvara pitanje treba li prihod roditelja biti granica između djeteta koje dobiva potporu i onoga koje je ne dobiva. Rasprava zato više nije samo pitanje 195 KM mjesečno, nego i pitanje koliko društvo danas sudjeluje u troškovima odrastanja djece – i treba li mjesto djeteta u sustavu socijalne zaštite određivati prihod roditelja ili sama činjenica da je dijete.
Otvori KEKS Pay
