Dugotrajna suša, koja nije zaobišla ni posavsku ravnicu, uz visoke temperature ove je godine pogodila i sektor voćarstva. Posavski voćari ovih dana ubiru plodove cjelogodišnjeg rada i bilježe solidan urod mirisnih plodova. Tržišna cijena po kojoj će se jabuke otkupljivati još nije službeno formirana.
Voćari ističu kako će konačan iznos uvelike ovisiti o trenutačnoj potražnji, ali i o količini i cijeni uvoznog voća. Svjesni rizika proizvodnje, koja u najvećoj mjeri ovisi o klimatskim prilikama, ulažu velike napore i materijalna sredstva. Prinosi su odlični, međutim, otkupna cijena još nije poznata. Iako posavski voćari znaju proizvesti vrhunsku kvalitetu, plasman na tržište i dalje je velika nepoznanica koja bi zapravo trebala biti najmanji problem, piše Večernji list BiH.
Voćarstvo pronašlo Đurinu
Obišli smo mladu četveročlanu obitelj Pejić koja je prihvatila izazov proizvodnje voća. Đurini Marković Pejić iz Orašja, iako zaposlenoj u javnom sektoru, kao i mužu Darianu, nije teško nakon posla slobodno vrijeme usmjeriti prema voćnjaku. Na pet duluma u Oštroj Luci zasadili su 1850 stabala jabuka. Ovih dana ubiru plodove svojega rada.
"Voćnjak je naša prva investicija. To je prava obiteljska priča jer zajedno dijelimo i teške i radosne trenutke ubiranja plodova ovih dana. Voćnjak je zapravo kao naše treće dijete", kaže s osmijehom Đurina i nastavlja:
"Ja zapravo volim reći da je voćarstvo pronašlo nas. Čuli smo za edukaciju o voćarstvu u sklopu projekta Iuvenes Fructus u organizaciji Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Sveti Ivan Pavao II. iz Sarajeva i poduzeća Zorg in iz Kornice. Budući da nam je Kornica blizu, a tada smo imali dovoljno slobodnog vremena, odlučili smo pohađati tu edukaciju. Tu se rodila i ljubav prema voćarstvu, ostvarili smo i start-up poticaj koji nam je bio odlična odskočna daska i nekako je ta priča tada krenula", pojašnjava nam Đurina. Mladi voćari kažu kako zapravo nisu bili ni svjesni u kakav veliki posao ulaze ni koliko je potrebno truda i odricanja jer voćnjak ne trpi polovična rješenja, ali nagrađuje one koji ozbiljno pristupe poslu.
"Sjećam se uvjeta u kojima smo sadili, prosto je nevjerojatno da se svaka voćka primila. Sadnja je bila na nekih 4 do 5 stupnjeva. No, s vremenom smo učili i danas smo ponosni na to što smo napravili. Imamo razne sorte, a svaka ima svoje prednosti i mane", pojašnjava Đurina i dodaje kako je proizvodnjom jabuka zapravo moguće uspješno se baviti jedino ako se poslu pristupa s puno ljubavi. "Pa zapravo, da nema ljubavi prema voćarstvu, vjerojatno bismo davno izašli iz ovoga posla, budući da zahtijeva stvarno jako puno odricanja, rada i utrošenog slobodnog vremena. Suprug i ja volimo reći da nam je ovaj voćnjak kao treće dijete jer je zahtjevan i traži mnogo zalaganja kako bismo u jesen dobili kvalitetan proizvod", zaključuje Đurina.
Plasman nepoznanica
I na kraju, obvezno je pitanje jesu li zadovoljni što su se upustili u posao proizvodnje jabuka. "U globalu jesmo. Svake godine voćnjak daje približno jednak urod. Ipak, ova je godina dosta dobra što se tiče prve klase. Zadovoljni smo proizvodnjom, a kada bismo imali osiguran plasman, definitivno bi bilo i bolje. Plasman nam uvijek ostavlja nekakav gorak okus u ustima jer nam je upravo plasman proizvoda najveći problem", zajednički je zaključak Đurine i Dariana.
Otvori KEKS Pay
