U Posavini, 'tvornici pod otvorenim nebom', kako je vole nazivati tamošnji poljoprivrednici, idućega će tjedna na poljima biti jako živo. Naime, kombajni ulaze u polja ječma, a za oko pola mjeseca i u usjeve pšenice. Troškovi proizvodnje ove sezone iznose oko 3000 KM po hektaru, a ratari već sada strahuju da ih cijene žita neće opravdati.
"Tako je kad država ne stane uz proizvođače, nego mi sada ovisimo i o onome što će biti u Poljskoj", kaže za Agroklub Juro Kopačević, zamjenik predsjednika Udruge poljoprivrednika "Žito" iz Odžaka i predsjednik Skupštine Asocijacije poljoprivrednika BiH.
Što se tiče ječma, ovdje površine nisu velike, a rod je prosječan. Uglavnom se sije pšenica, a prema riječima Kopačevića, i ona će ove godine izdati budući da je "cijena nikakva."
"Ta kretanja u biljnoj proizvodnji strašno su narušena. Trenutačno se za pšenicu nude cijene kakve su bile 2018. godine. Burze kažu - za onu najnižu klasu do 30 feninga pa do 0,34-0,36 KM", dodaje ovaj poljoprivrednik, naglašavajući kako najveće štete uzrokuje to što domaća proizvodnja nije zaštićena.
Gdje god se pojavi tržišni višak ovih roba, prije svega u susjednim državama, ističe Kopačević, on se odrazi na domaće proizvođače.
"Ulaganja po hektaru su oko 3000 KM. I kad uzmete što rodi 400-500 kg po dulumu, dobijete jedno 1800 KM. Ima potpora 1000 i gdje ste bili, što ste radili - ništa. Srbija koja ima tržnog viška i Hrvatska, oni spuste cijenu i mi ne možemo opravdati svoju proizvodnju", kaže Kopačević za agroklub.ba podsjećajući da je prije nekoliko godina upozoravao kako će cijena kruha dosegnuti 5 KM te da su se tome mnogi smijali.
Današnja situacija potvrđuje ono što je govorio, u FBiH je cijena kruha ograničena na 4 KM/kg, odnosno 2 KM/500 grama. U 2018. godini je, kaže, kruh koštao 0,80 KM, a cijena brašna bila ista kao i danas.
Posljednjih godina, navodi, poljoprivredna proizvodnja doživjela je značajne promjene. Mali proizvođači, koji su nekada obrađivali jedan ili dva hektara pšenice, gotovo su nestali, dok su u proizvodnji ostala uglavnom veća gospodarstva koja obrađuju između 10 i 50 hektara, a koji su ušli u velike investicije, mahom strojeve.
"Natjerani su, tom podrškom da kupe nove strojeve. Onda imate neke koji nisu dobili ni poticaj za ruralni razvoj, jer se našla neka zavrzlama, fiskalni račun. Iako ste uzeli robu koja došla s granice, ne možete ostvariti potpore. I kad vi to sve zbrojite, još ako i nebo da nevrijeme, gdje ste bili, što ste radili - kaže te navodi kako proizvođači sami ne mogu ništa učiniti, iako bez njihova početka nema ničeg - ni mlijeka ni mesa. Biljna proizvodnja je, podsjeća, početak svih proizvodnji što se tiče hrane.
Dodaje kako je selo uvijek državu izvlačilo iz svake nedaće, ali da o tome više nitko ne vodi računa.
"Uvijek je seljak bio nositelj toga. On je trpio, ali je bilo neke hrane. Hoće li toga biti u budućnosti, upitno je, jer ovisimo o puno čimbenika. Sad ovisiš o onome što će biti u Poljskoj, što u Ukrajini. Toga prije nije bilo, jer je država stajala iza toga, da to ne može utjecati na našu proizvodnju - zaključuje Kopačević za agroklub.ba.
Otvori KEKS Pay
