Nova analiza, objavljena u časopisu Nature Communications, predstavlja svijetu novu vrstu prapovijesne životinje, piše RTS. Fosilni ostaci ovog stvorenja pronađeni su u formaciji Hell Creek, geološkom lokalitetu koji se proteže kroz američke savezne države Montanu, Sjevernu i Južnu Dakotu te Wyoming. Životinja je živjela tijekom razdoblja krede, prije oko 66 milijuna godina, u suptropskom ekosustavu koji je dijelila s poznatim grabežljivcima. Zbog neobičnog izgleda i mjesta pronalaska istraživači su ovom dinosauru nadjenuli nadimak paklena kokoš (Infernogallus jamesi).
Neobičan stanovnik drevne obale
Ova specifična vrsta razvila je potpuno drukčiji način života u usporedbi sa svojim precima mesožderima. Riječ je o malom, dvonožnom stvorenju prekrivenom perjem, koje je težilo oko 12 kilograma i bilo dugo oko metar i pol. Pripadao je skupini bezubih dinosaura s kljunom, poznatih kao kenagnatidi, unutar šire loze oviraptorosaura. Njegova iznimno dobro očuvana lubanja, koja stane na dlan ruke, omogućila je znanstvenicima da detaljno istraže i naposljetku potvrde njegove jedinstvene prehrambene navike.
Anatomija prilagođena voću
Kako bi otkrili čime se ovaj dinosaur hranio, istraživači su koristili medicinske skenere za rekonstrukciju mišića čeljusti. Detaljna anatomska analiza otkrila je neobičan raspored mišića i zakrivljeno nepce, što je donjoj čeljusti omogućavalo pomicanje naprijed-natrag. Kljun je također imao niz grebena i žljebova koji su pomagali u drobljenju meke hrane poput bobica i plodova. Te tri anatomske karakteristike zajedno ne postoje ni kod jedne današnje životinje, što upućuje na visoku specijalizaciju ove vrste.
Znanstvenici su primijetili zapanjujuću sličnost između mehanike čeljusti ovog dinosaura i određenih današnjih ptica. Struktura lubanje najviše nalikuje onoj današnjih papiga koje se hrane voćem, poput vulturinskog papagaja. Takav aparat za žvakanje bio je savršeno prilagođen drobljenju voća s tvrdom košticom, omogućujući životinji da odvoji mesnati dio od sjemenke. Thomas Dudgeon, istraživač u Kraljevskom muzeju Ontarija (Royal Ontario Museum), naveo je da je tim brzo shvatio važnost ovog otkrića za razumijevanje prapovijesnog svijeta.
„Otkriće pokazuje da je prehrana dinosaura vjerojatno bila mnogo raznovrsnija nego što smo dosad mislili. Evolucija cvjetnica uvela je potpuno novi izvor hrane, što je nedvojbeno imalo posljedice za životinje koje su živjele uz njih. Prije ovog otkrića postojala je određena nepoznanica u evoluciji dinosaura i njihovu odnosu s ranim cvjetnicama“, objasnio je Dudgeon.
Ekološka povezanost i evolucija
Otkriće ovog dinosaura pruža novi uvid u ekološku povezanost prapovijesnih životinja i cvjetnica (angiospermi). Te su se biljke počele širiti i razvijati tijekom krede, nudeći potpuno nove izvore hrane u obliku mesnatih plodova. Dok su mnogi biljojedi koristili kamenje u želucu za mljevenje hrane, ova je nova vrsta razvila sposobnost pravog žvakanja. Znanstvenici vjeruju da su ti rani voćojedi možda imali ključnu ulogu u širenju sjemenki krupnih plodova na veće udaljenosti.
Cjeloviti ostaci malih dinosaura iz tog razdoblja iznimno su rijetki u fosilnim zapisima, zbog čega se ovaj primjerak danas čuva kao dragocjenost u kanadskom muzeju. David Evans, glavni kustos za prirodnu povijest u toj instituciji, istaknuo je da neobična lubanja otkriva iznenađujuće pojedinosti o evoluciji prehrane.
Nalazi jasno pokazuju da je razvoj kljuna umjesto zuba dramatično proširio raspon dostupne hrane za ove životinje. Ta saznanja otvaraju nove mogućnosti za razumijevanje složenih ekosustava koji su cvjetali prije nego što je udar asteroida zauvijek promijenio lice planeta.
Otvori KEKS Pay
