Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić umro je nešto više od pet godina otkako je u Haagu pravomoćno osuđen na doživotni zatvor zbog najtežih ratnih zločina počinjenih tijekom rata u BiH. Specijalni dopisnik BBC-a Allan Little pratio je raspad Jugoslavije od samog početka. Mladića je sreo u prvim mjesecima rata u Bosni, u vojarni Lukavica na južnom rubu Sarajeva. Vojarna je, piše, bila puna oružja i paravojnih formacija. Kalašnjikov se mogao kupiti za 200 dolara, ručna bomba za dolar.
Jednog jutra gledao sam povorku muškaraca i žena kako izlaze iz šume. Dva dana ranije bili su protjerani iz svojih domova i pobjegli su s onim što su mogli ponijeti. Većina ih je išla pješice. Neki su bili nagurani u stražnji dio starih poljoprivrednih vozila koje su vukli magarci. Bilo ih je možda 40 000. Njihov rodni grad pao je pod srpskom nadiranjem koje je došlo bez upozorenja. Među njima, jedan je čovjek izgledao kao da će se slomiti. Zaustavio se da razgovara s nama, prisjetio se.
Pitao sam ga koliko ima godina. Rekao je da ima 80. "Smijem li pitati", rekao sam, "jeste li Hrvat ili Musliman?" Sjećanje na to me sramoti čak i sada dok u mislima čujem kako njegov odgovor odjekuje godinama. "Ja sam glazbenik", rekao je, prisjetio se Little.
"Rukovao sam se s njim, a on ju je čvrsto držao i privukao me k sebi. Rekao mi je da se upravo vratio s bojišnice u centru Sarajeva i vidio sam da ga je uzbuđivala blizina borbi", kaže dopisnik.
"Držao me je za ruku nekoliko minuta, netremice me gledao i govorio mi da je veliki branitelj bratstva i jedinstva u bivšoj Jugoslaviji te da sanja o svijetu u kojem ne bi bilo oružja i rata. Tada mi se činio fanatičnim, opasno fanatičnim. U godinama koje su predstojale, snage pod njegovim zapovjedništvom počinile su najgore ratne zločine na europskom tlu od nacista. U leksikon rata unesli su novi sumorni eufemizam - etničko čišćenje. Počinili su masovna ubojstva, istrebljenje, masovna silovanja, prisilna protjerivanja. Spaljivali su selo za selom, sve u ime stvaranja etnički čistog srbijanskog teritorija u Hrvatskoj i Srbiji. Konačno, u Srebrenici su počinili genocid", opisuje.
Little opisuje noći u kojima se po dolinama vidjelo samo svjetlo požara etničkog čišćenja. Jednog jutra iz šume je izišla kolona ljudi — pješice, na starim poljoprivrednim vozilima koja su vukli magarci. Bilo ih je, procjenjuje, oko 40.000. Njihov je grad pao pred iznenadnim srpskim nadiranjem. Dva dana nakon susreta s Mladićem, Littleov snimatelj Tihomir Tunuković, 25-godišnji filmaš iz Zagreba s kojim je radio 18 mjeseci, ubijen je srpskim topništvom na grebenu iznad ceste kojom je vozio. Tijelo su prevezli razrovanim planinskim stazama do Splita.
Umro ratni zločinac Ratko Mladić
Nakon dugogodišnjeg procesa, Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) u lipnju 2021. odbacilo je sve žalbene osnove Mladićeve obrane na prvostupnjsku presudu. Mladić je tako postao pravomoćno kriv za genocid na području Srebrenice 1995. i za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije, nehumana djela, teroriziranje, protupravne napade na civile i uzimanje talaca, piše Hina.
Presudom je utvrđeno kako je on te zločine počinio sudjelujući u četiri udružena zločinačka pothvata. Prvi je uključivao plan čiji je cilj bio da se bosanski muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo. Drugi udruženi zločinački pothvat imao je za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom snajperskom kampanjom i granatiranjem kao što je to bilo u slučaju opsade Sarajeva. Cilj trećeg zločinačkog pothvata bilo je eliminiranje bosanskih muslimana iz Srebrenice, dok je četvrti imao za cilj da se pripadnici mirovnih snaga Ujedinjenih naroda uzmu za taoce kako bi se spriječilo da NATO izvede zračne napade na vojne ciljeve bosanskih Srba. Vojska i policija bosanskih Srba u genocidu u Srebrenici 1995. ubile su oko 8000 muslimanskih muškaraca i mladića. Hrvatske vlasti izrazile su tada nezadovoljstvo što u pravomoćno okončanom postupku nije utvrđeno sudjelovanje i najviših dužnosnika Republike Srbije u sveobuhvatnom udruženom zločinačkom poduhvatu koji je rezultirao počinjenjem najtežih kršenja međunarodnog humanitarnog prava te zbog toga što Ratko Mladić nije optužen i osuđen za brojna zlodjela počinjena tijekom agresije na Republiku Hrvatsku, gdje je započeo svoj krvavi pohod, u Kijevu, Vrlici, Škabrnji, za što nikad nije odgovarao. "Bosanski krvnik", kako su Mladića prozvali inozemni mediji, bio je na čelu glavnog stožera vojske bosanskih Srba od njezina utemeljenja 12. svibnja 1992. pa do 8. studenoga 1996. Nakon što je smijenjen s te dužnosti pod pritiskom međunarodne zajednice, skrivao se u vojnim objektima u BiH, a potom i u Srbiji gdje je godinama uživao zaštitu dok su na vlasti bili Slobodan Milošević i Vojislav Koštunica. Uhićen je tek u svibnju 2011. u selu Lazarevu kod Zrenjanina gdje se skrivao u rođakovoj kući.