Tu u domu Jušića bi svjetlo trebalo vječno svijetliti i danju. Prozori su tek pola metra od zemlje, a njihova površina tek za proviriti na svjetlo dana.
Kuća u kojoj žive, ukopana u okolno brdo, je sve, ali sigurno ne dom. Pomažu volonteri bosanskokrupskoga Crvenog križa.
Braća Elvir i Adnan Komić, iz Australije i Amerike, humani Otočani saznali su za priču o porodici Zehrije Jusić. Sa svojim prijateljima sakupili su 2.500,00 KM tamo preko oceana, da bi se ovoj porodici izgradilo kupatilo i inače, u kuću uvela voda. - Radovi su u tijeku, ali u kući nema struje, radi se uz agregat, krov teško da izdrži zimu, nema ploče, zidovi su popucali, a u kući da bi se što vidjelo, ne može se samo s dnevnim svjetlom. Tako nam je kazao Almir Komić, a mi se uvjerili, brat humanoga čovjeka iz Amerike koji je sa svojim prijateljima sakupio novac i koji je zadužen za radove u kupaonici i u kuhinji. Tu u domu Jušića bi svjetlo trebalo vječno svijetliti i danju. Prozori su tek pola metra od zemlje, a njihova površina tek za proviriti na svjetlo dana.
Djeca, jedino pravo svjetlo
Jedino pravo svjetlo u ovom domu su djeca, čija ljepota i pametne glavice su čisti kontrast uvjetima u kojima žive. Preteška je ovo ljudska sudbina u kojoj je troje djece, male djece najviše ispaštalo tu surovost. Dobri ljudi i tada su imali želju da se na Kubetima riješi životna priča, bar toliko da djeca s majkom imaju krov nad glavom. Akcija koja je povedena tada oko prikupljanja novca za otplatu polovice kuće na Kubetima u kojoj su bili podstanari i koju su pola vlasniku otplatili, dobila je drugi, novi put i uz dobre ljude i organizaciju „Solidarnost“, obitelj Zehrije Jusić je dobila kupljenu kuću u Bosanskoj Otoci, nadomak stadiona NK “Sloga“. - Mislilo se da su humani ljudi položili ispit, što nitko nije mogao tada, a ni sada osporiti i da je život ove obitelji u kojoj su pored majke Zehrije i malodobna djeca Dženan, Dženisa i Dženis, ušao u tijek socijalno ugroženih obitelji, ali sa željenim krovom nad glavom. Stvarnost je drugačija, kaže Almir. Ona je prostim okom vidljiva kada se zaputite do ove obitelji čija je majka ponovno uputila poziv za pomoć. Kuća u kojoj žive, ukopana u okolno brdo je sve,ali sigurno ne dom u kojem bi bilo tko stavio da spava i da živi dijete. Koliko godina ima kuća je teško procijeniti, ali sigurno previše, osobito ako se uzme kako je i gdje je sagrađena.
Živi od ničega
Zehrija kaže kako je po njezinim spoznajama kuća plaćena oko deset tisuća konvertibilnih maraka, te da je još dio novca uložen u adaptaciju jer ona, kad je kupljena, nije bila za stanovanje. U njoj se dugo nije niti živjelo. Za stanovanje nije ni tad, a nije ni sad.
Struja je trebala doći s kućom, ali nema ni nje. Po riječima Zehrije, u Elektrodistribuciji su rekli da nije podnesen zahtjev za električno brojilo i da je to pravo poslije deset godina izgubljeno. Ima i druga priča koja i nije bitna, premda se sudaraju. Susjedi joj, kaže Zehrija ne mogu dati struju jer im iskače sklopka. Tako se bar kazalo novinarima i volonterskom timu Crvenog križa Bosanska Krupa. Krovište se jedva drži, a zidovi podrhtavaju na malo brži prolazak vozila na cesti ispod. Zehrija kaže kako živi od ničega i od onoga što joj donesu ljudi. Nema prostora da bilo što usije, tako joj je život bremenitiji nego na Kubetima gdje se moglo sijati i mnogo dana od vrta preživjeti. Drva za zimu nema, a niti hrane za dulje vrijeme. Imat će, kaže vodu zahvaljujući dobrim ljudima iz Australije i Amerike, kadu i keramiku. Bit će lakše. Treba ogrjev za zimu, namirnica i što prije novi krov, koji i ako stigne treba mnogo prethodnih radova da bi se mogao postaviti na derutne, popucale zidove doma ove obitelji. Apel za pomoć je upućen. Majka Zehrija s djecom očekuje da se dobri ljudi jave i pomognu joj. Promjena vremena i spustilo se nebo ove subote studenoga. Vjetar se raspuhao. I u normalnim i visokim stropovima i pored svjetla ovoga dana, je tamno. I kako li je sad u onoj prostoriji u kojoj borave Dženis, Dženan i Dženisa koja je možda koji centimetar od metar i pol više, u kojoj niti za sunčana dana dnevno svjetlo nije moglo savladati tminu.
Oni, malena djeca Jusić sigurno svojim lijepim, da kažemo malenim carskim očima, zadržavaju i mole da im ova jesenja nepogoda ne odnese krovište.
Treba sve što mole
Ovoj obitelji treba sve što mole, ali sigurno i netko od građevinskih stručnjak koji bi mogao reći što učiniti, kojim sanacijama krenuti kako bi ova obitelj što prije imala bar primjerne uvjete za život i kako bi se uradilo nešto što se neće morati popravljati.
Sve potrebne informacije ukoliko želite pomoći obitelji Jusić Zehrije možete dobiti u Općinskome Crvenom križu Bosanska Krupa na broj telefona 037 471-011 ili 061 446-639.
