Navršila se godina dana od smrti fra Ljudevita Laste čiji se plemeniti lik duboko urezao u sjećanje brojnih Mostaraca, Šujičana, žitelja Slanog. Fra Ljudevit posthumno je proglašen počasnim građaninom općine Dubrovačko primorje, gdje je posljednje dane života službovao. S obrazloženjem da je dao neprocjenjiv doprinos u obnovi i očuvanju kulturne i sakralne baštine Dubrovačkog primorja, nagradu je primio fra Ivan Ševo, vikar Hercegovačke franjevačke provincije, piše Večernji list BiH.
Služio i pod kišom granata
Pa ipak, najveći neizbrisivi trag ovaj franjevac ostavio je u svome rodnom gradu, i to u vremenu rata, na prvoj crti života i smrti. I dvadeset godina kasnije njegovi Mostarci pričaju o neustrašivosti u služenju ranjenicima, bolesnicima, tješeći ih Božjom riječju i sakramentima. I pod kišom granata ... Bilo je dana kada je obavljao i do deset pokopa. Najdirljiviju pripovijetku o njemu ispisao je također glasoviti mostarski svećenik fra Ante Marić. - Utrkivao se sa smrću po svom Cimu, Ilićima, Orlacu, po svom cijelom gradu Mostaru. I uvijek s osmijehom na licu. Utkan je u lipanjske zore zlatnom niti, ostao vječnom utjehom tolikoj djeci, majkama, ženama kojima je bio onom zadnjom i čestitom utjehom.
Pokopajte me u habitu
Njegovo srce i plemenitu dušu nije mogla izmjeriti ni jedna bol, ni jedna nevolja. Bio je svom gradu i ostao zlatni stup i svoje ime upisao u svaku njegovu ulicu i trg. I kad je teška bolest pokucala na vrata života, nije ga ničim impresionirala...
Iznemogao na svom krevetu pokušao je silnim posjetiteljima podariti osmijeh.
Svom je ratnom gvardijanu fra Ivanu po dolasku u bolnicu dao svoj habit i tiho rekao: “U njemu me pokopajte”. Fra Ljudevit Lasta bio je legenda za života o čijim su briljantnim mislima, propovijedima, izjavama, ali i šalama, pričali brojni. Nedugo nakon njegove smrti u Mostaru je potaknuta i inicijativa da ovaj zaslužni svećenik dobije svoju ulicu. •
