Putnik namjernik koji ovih dana putuje kroz južna mostarska naselja primijetit će strojeve pored ruševine betona i kamena na kružnom toku koji vodi u naselje Rodoč, a iza naoko standardnog građevinskog pothvata kojima svjedočimo na brojnim lokacijama, krije se zapravo kraj jedne ere koja je obilježila ne samo Mostar, već i regiju Hercegovine općenito. Hotel Soko, objekt namijenjen za radnike ove nekada prosperitetne tvornice koja je imala značajan broj proizvodnih pogona, kako civilne, tako i vojne namjene, više ne postoji. Doduše, rane koje je zadobio u Domovinskog ratu bile su preozbiljne da bi se radilo na obnovi, tako da je posljednjih desetljeća hladne, ogoljene zidove objekta koji je nekada vrvio životom, obuhvatila vegetacija.
Ekipa Večernjeg lista zabilježila je kadrove rušenja.
Hotel Soko izgrađen je pedesetih godina prošlog stoljeća.
Ne kao simbol luksuza, nego kao dio pogona, ali je vremenom postao jedan od simbola Hercegovine. Kao produžetak tvornice i njezine potrebe za radnikom koji dolazi izdaleka.
Bio je namijenjen prvenstveno samcima. Muškarcima koji su dolazili iz udaljenih krajeva, noseći u torbi nekoliko komada odjeće i jasnu namjeru – raditi u tvornici Soko. U hotelu su se smještali privremeno, barem na papiru. U stvarnosti, mnogi su ondje proveli godine.
Sobe su bile jednostavne. Sve je bilo podređeno ritmu smjena i povratku na posao, ali i rekreaciji nakon dugog dana.
Dio soba bio je predviđen i za obitelji radnika. To je hotelu davalo drugačiji ton. U hodnicima su se pojavljivali dječji glasovi, u sobama se kuhalo mimo restorana, a privremeni smještaj polako je poprimao obrise doma. Sve je, međutim, i dalje bilo isključivo vezano uz tvornicu. Hotel je postojao samo za njezine radnike. Pripadnost je bila uvjet.
Menza je bila središnje mjesto zgrade. Tu se jelo, razgovaralo, šutjelo i raspravljalo. Tu su se zbrajali radni sati i umor, tu su se planirali povratci kući i odgađali iz mjeseca u mjesec. Hotel je imao i sadržaje – dvoranu za tjelesni odgoj, kinodvoranu, kuglanu, što je i danas za mnoge hotele nepoznanica.
Posljednji rat mu je, nažalost, nanio rane od kojih se nikad nije oporavio.
Danas ga nema. Oronuli objekt srušen je ovih dana.
Ali ostala je uspomena na razdoblje kada se vjerovalo da se radnik može smjestiti, organizirati i zbrinuti – i da će to biti dovoljno.
Otvori KEKS Pay
