Srpska pravoslavna crkva u Bihaću ima dugu i burnu povijest obilježenu izgradnjom, razaranjem i obnovom. Od nekadašnje crkve u gradskoj jezgri, uništene 1941. godine, do današnje crkve Svete Trojice u naselju Jezero, priča o ovom vjerskom objektu svjedoči o ustrajnosti i očuvanju duhovne tradicije pravoslavnih vjernika u Bihaću. Povijest srpske pravoslavne crkve u Bihaću svjedoči o dugom kontinuitetu vjerskoga života, ali i o stradanjima i obnovi pravoslavne zajednice na ovim prostorima. Prema dostupnim podacima, pravoslavna crkva sa školom postojala je u bihaćkom naselju Jezero i prije dolaska austrougarske vlasti. Pisao je o tome u svojoj knjizi “Stopama prošlosti Bišća” povjesničar dr. Franjo Jurić objavljenoj prije četiri godine, piše Večernji list BiH.
- Kada je u pitanju pravoslavna crkva u Bihaću, treba prvo naglasiti da je pravoslavna crkva u Bihaću važan dio kako vjerskoga tako i kulturno-povijesnoga identiteta grada Bihaća. Dolaskom austrougarske vlasti ta zajednica je zatražila od nove vlasti da se premjesti pravoslavna crkva iz naselja Jezero u središte grada Bihaća i to se dogodilo jer su dobili odobrenje. Oni su taj zahtjev podnijeli u ožujku 1879. godine i nakon toga uslijedila je gradnja nove pravoslavne crkve u središtu Bihaća pod nazivom Silazak Svetoga Duha na apostole, odnosno, kasnije poznata kao Sveta Trojica - kaže povjesničar dr. sc. Franjo Jurić, autor knjige “Stopama prošlosti Bišća”.
Kamen temeljac posvećen je 1894. godine, a crkvu je 1898. blagoslovio mitropolit Nikolaj Mandić. Izgradnja crkve trajala je četiri godine od 1894. do 1898. kada je i posvećena, a potom bila dostupna vjernicima.
- Crkva je bila građena od bihaćkoga kamena bihacita. Građena je u historističkome stilu s elementima neoklasicizima i neobaroka. Imala je kupole, zvonik i vrlo monumentalno izgrađeno pročelje, po čemu je također bila prepoznatljiva kao urbani sadržaj užeg dijela grada Bihaća. Prostor crkve s dvorištem bio je otprilike površine oko 700 četvornih metara. Nalazila se tik uz još dvije naše značajne bogomolje, crkvu sv. Ante Padovanskoga, također u središtu grada, i tadašnju bihaćku Medresu, i po tomu je Bihać, posebno to njegovo urbano povijesno središte ili jezgra, bio i prepoznatljiv. Kada govorimo o razvoju pravoslavne zajednice ovdje u Bihaću, tu je i nekoliko važnih datuma. Prije svega, treba naglasiti da je 1924. godine osnovana Bihaćka eparhija kraljevskim ukazom tadašnjega kralja Aleksandra Karađorđevića. Godine 1925. dobila je i prvo svoje vodstvo i ta Bihaćka eparhija sa sjedištem u Bihaću egzistirala je sve do 1934. godine kada je ukinuta Bihaćka eparhija - kaže dr. Jurić.
Čak i prije izgrađene srpske pravoslavne crkve u Bihaću, njegova okolna sela imala su svoju crkvu - kaže protonamjesnik Slaviša Milinović, paroh bihaćki. Prema podacima iz šematizma Eparhije bihaćko-petrovačke i rmanjske, crkva u Bosanskim Doljanima postojala je još u 6. stoljeću i podignuta je na ostacima bazilike. Vidimo crkvu u Lipi, crkvu brvnaru na Gorjevcu i Hrgaru, zatim crkvu u Pritoci, crkvu u Gati, u Grmuši, to su sela koja su imala svoju crkvu i bile su samostalne parohije do formiranja nove parohije ovdje u samom središtu, gradu Bihaću. Kada je izgrađena prvobitna crkva ovdje u gradu Bihaću, ona je izgrađena u mjesnoj zajednici, danas Jezero-Privilica na mjestu pravoslavnoga groblja, koje se danas nalazi ovdje, i čak kada bismo vršili arheološka iskapanja, mogli b smo pronaći ostatke vjerojatno temelja pravoslavne crkve. Smatra se, po povijesnim podacima koje, imamo da je uz sam oltar pravoslavne crkve na našem pravoslavnom groblju, ovdje u gradu Bihaću, pokopan i čuveni bihaćki prota Kosta Kovačević.
Na tom istom mjestu postojala je i Srpska pravoslavna škola, jedna od prvih u Bosni i Hercegovini koja je djelovala na ovim prostorima i zajedno sa školom na Hrgaru, odnosno, ta škola s Hrgara prešla je ovdje u grad, radi lakše komunikacije s mladima i s onima koji su se u njoj učili i osposobljavali za buduće svećeničke poslove, ali i druge poslove koji su tada bili potrebni u to vrijeme. Vidimo, zapravo, koliko je bila snažna ta zajednica i kolika je bila potreba za pravoslavnim svećenicima ovdje na prostoru da su oni odatle slani u druge parohije - kaže protonamjesnik Slaviša Milinović, paroh bihaćki.
O značaju pravoslavne zajednice govori i podatak da je Bihaćka parohija krajem 1923. godine brojala 3424 vjernika, raspoređena u gradu i devetnaest okolnih sela. - Sam broj pravoslavnih vjernika ovdje, po šematizmu iz 1923., bio je oko 3500. Vidimo da je to doista lijep broj pravoslavnih vjernika koji su pripadali svojoj Srpskoj crkvi, koji su bili članovi jedne svete Saborne i Apostolske crkve. Sve do 1941. godine, kako znamo iz povijesnih podataka, život pravoslavnih vjernika je zaista bio duboko razvijen. Molitve su bile svakodnevne u smislu liturgija i drugih molitvoslovlja i obreda i po nekim fotografijama koje posjedujemo iz 1925., za vrijeme blagdana Silazak Svetog Duha na apostole, blagdana svetoga Save, prvoga arhiepiskopa i učitelja srpskoga, vidimo da je crkvena porta bila sva ispunjena i sama crkva, eto, toliki je broj vjernika dolazio u crkvu. Ono što je značajno napomenuti jest da se pravoslavna crkva u gradu Bihaću do 1941. godine nalazila na mjestu današnje zgrade Općine Bihać. Bihać su krasile židovska sinagoga, srpska pravoslavna crkva, rimokatolička crkva i džamija Fethija, koje su činile gradsku jezgru samoga centra i grada Bihaća - kaže protonamjesnik Slaviša Milinović, paroh bihaćki.
Ako želite biti svakodnevno informirani, ovaj i druge tekstove čitati u cijelosti, postanite pretplatnik Večernjeg lista BiH. Više informacija upitom na mail bih@vecernji.net
Otvori KEKS Pay
