"Jeste li za suverenu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?", pitanje koje je prije 30 na godina na referendumu bilo ponuđeno narodima BiH, a i danas je aktualno u svijetlu svih prijepora unutar BiH koji se odražavaju na nepostojanje zajedničke vizije načina ustroja države oko koje bi se okupili i Srbi i Hrvati i Bošnjaci. A koliki prijepor postoji, govori i činjenica da se na dan kada BiH formalno slavi Dan neovisnosti nalazimo u velikoj političkoj krizi koja je posljedica niza neriješenih pitanja iz prošlosti, pitanja koja i dalje opterećuju odnose i spremnost BiH da snažnijim koracima krene k EU. A dok traje borba za državu kakva je zamišljena prije 30 godina, stanje u BiH pokazuje koliko je i dalje otvorenih pitanja neriješeno. Dovoljno je pogledati situaciju u kojoj BiH uopće nema zakon o državnim praznicima.
U RS-u jučer sasvim običan radni dan, u Federaciji neradni, uz manifestacije i proslave u većinski bošnjačkim područjima. U tom neskladu ponovno se vidi povijesno važna uloga hrvatskog naroda u BiH, a koji je prije 30 godina upravo svojim "da" omogućio BiH da postane neovisna država. Danas, 30 godina poslije, Hrvati su ponovno predvodnici u obrani države kakva je bila i zamišljena na referendumu 1992., države triju konstitutivnih, ravnopravnih naroda, države koja ima aspiracije postati članicom europske obitelji suvremenih demokratskih zemalja. I upravo danas, kada se deklarativno mogu čuti poruke o važnosti referendumskog pitanja, jedino Hrvati, svojim proaktivnim stavom, žele da BiH ispuni potencijal kakav zaslužuje - postati državom u kojoj će kolektivna i individualna prava, onako kako proistječe iz Ustava, biti zaštićena Izbornim zakonom, zemljom koja može okupiti svoje narode i građane oko zajedničke vizije. Hrvati, koji su 1992. godine praktički bili prevareni jer su očekivali da će svojim referendumskim "da" dati doprinos uspostavi takve, višenacionalne BiH - zemlje ravnopravnih naroda, danas, 30 godina poslije, vode političku bitku za državu, europsku BiH. Unatoč višegodišnjoj praksi u kojoj su se Hrvatima oduzimala politička prava, u kojoj su im se nametali predstavnici u domove naroda i Predsjedništvo, odnosno u one institucije koje po Ustavu služe za predstavljanje naroda, predstavnici hrvatskog naroda ne odustaju od vizije takve, multietničke BiH.
Kao dokaz tomu dovoljno je pogledati unatrag nekoliko godina i vidjeti na koliko razina te s kojim su žarom hrvatska politička, ali i akademska zajednica, nudili te nude ruku suradnje drugim narodima, kao i viziju države u kojoj će se svaki narod i građanin osjećati ugodno u svakom njezinom dijelu.
