Prvostupanjsku presudu Miloradu Dodiku i sve ono što se događalo nakon toga u Bosni i Hercegovini političko Sarajevo očito vidi kao šansu da se trajno ukloni Dodika s političke scene. Čini se kako im on svojim hazarderskim potezima olakšava posao jer i pravno i (vanjsko)politički Dodik i njegova vlast loše stoje. Dok je Dodik zakonskim pokušajima zabrane rada državnih institucija na teritoriju RS-a pokušavao anulirati posljedice sudske presude i primorati bošnjačku stranu na ustupke, iz Sarajeva su osjetili da je ovo možda dobar trenutak za konačni obračun s “destruktivnim Dodikom”. Dok je predsjednik Republike Srpske sve karte stavio na očekivanu promjenu američke politike, bošnjačka politika, diplomacija i lobisti krenuli su u širu akciju. Uspjeli su izazvati lavinu kritika na Dodikov račun iz gotovo cijele Europe koja je u novoj geostrateškoj preraspodjeli još oštrija prema Rusiji i svim njezinim saveznicima, a Dodik je nedvojbeno jedan od njih.
Kako Dodika vidi Zapad
Iako je njegov SNSD imao važnu ulogu u usvajanju niza proeuropskih odluka i reformi posljednjih godina, Dodik je svojim čestim odlascima u Moskvu i hvalospjevima Vladimiru Putinu odavno “obilježen” na Zapadu kao remetilački faktor. Nervoznim potezima nakon sudske presude protiv njega Dodik je samo olakšao posao bošnjačkoj politici da ga prikaže kao glavnog krivca za sve probleme u BiH. Više sretno nego spretno, poklopile su im se karte i na međunarodnom planu iako su oštre reakcije iz Trumpove administracije djelomično rezultat i bošnjačkog lobiranja. To lobiranje idućih će tjedana tek biti intenzivirano jer ono čega se vladajuća bošnjačka garnitura najviše pribojava je nepredvidivost politike američkog predsjednika. Zato se žele što brže i više približiti svima iz njegova tima koji mogu imati utjecaj na Trumpove odluke. Cilj je jednostavan - održati aktualnu pozornost i smjer američke politike prema BiH. U tomu su pomoć zatražili i od tradicionalnih saveznika u islamskom svijetu. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan važan je zbog otvorene komunikacije i utjecaja koji ima na srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. A bez Vučića Dodik vjerojatno ne povlači ni jedan potez. Druga važna adresa u islamskom svijetu na koju bošnjačka politika itekako računa u svojim nastojanjima da zadrži željenu pozornost Trumpove administracije na BiH svakako je Rijad. Saudijska Arabija tradicionalno je važan saveznik SAD-a, a svoju ulogu dokazuju ovih dana kao posrednici u rusko-ukrajinsko-američkim pregovorima. Koliko je bitno zadržati američki fokus, svjedoči i činjenica da su mnoge europske vlade napale Dodikove poteze tek nakon što je to uradio državni tajnik SAD-a Marco Rubio. No, čak i da američka administracija odluči pitanje BiH potpuno prepustiti Europi, za političare iz Sarajeva to nije loša opcija. Dodik tu praktički, osim mađarskog premijera Viktora Orbána, i nema saveznika na vlasti. Takav rasplet čak ubrzava njegovu političku izolaciju. Sve dok Dodik povlači poteze kakve povlači, vladajućoj bošnjačkoj eliti lakše je braniti svoj stav da ne pregovara s njim o stabilizaciji stanja. Ono što Dodika čini značajnim čimbenikom, unatoč presudi i potezima koje je povukao u entitetskom parlamentu, jednostavna je činjenica da iza njega stoji većinska biračka volja srpskog naroda, ali i nezaobilazna uloga u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Problem Dom naroda
Neskriveni cilj stranaka “trojke” je da u državnu vlast uvedu aktualnu oporbu iz RS-a, koja je, istini za volju, pokazala iznenađujuću odlučnost u suprotstavljanju Dodikovim postupcima u parlamentu RS-a. Do sada se oporba uglavnom priklanjala Dodiku kad god bi na stol došla nacionalna ili statusna pitanja RS-a. Nakana “trojke” i bloka SDS-PDP je smijeniti Dodikove kadrove iz Vijeća ministara ili bar imenovati kandidata oporbenog bloka na već ispražnjenu poziciju ministra sigurnosti BiH. Time bi osigurali i prohodnost odluka u izvršnoj vlasti, uključujući navodno i one koje se tiču europskog puta BiH. Ono što ne mogu riješiti je Dom naroda, gdje Dodik u Klubu Srba ima kontrolni paket. Upravo na to upućuje i čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović zagovarajući unutarnji dogovor i poštivanje partnerstva uspostavljenog nakon posljednjih izbora. Međutim, ti zagovori bivaju sve manje realni imajući u vidu Dodikove konkretne poteze s jedne i očekivanja sarajevske politike ohrabrene međunarodnom podrškom s druge strane.
Hrvatskim predstavnicima iz Sarajeva se svjesno nameće pritisak i odgovornost da presuđuju u krizi kojoj oni svojim djelovanjem uopće nisu doprinijeli.