Uz mnoštvo ljudi o čijim životnim uspjesima i dostignućima svakodnevno slušamo, uz priznanja i nagrade koje dobivaju, u sjeni nerijetko ostanu oni koji su za života također napravili nevjerojatna i divljenja vrijedna djela. Poput žena koje su, uglavnom same, na životni put izvele brojnu djecu, ostavivši iza života provedenog u siromaštvu neprocjenjivo bogatstvo brojnih potomaka. Mara Šimić Matolinca jedna je od takvih žena, piše Večernji list BiH.
Siromaštvo
Životni put Mare Šimić Matolince, rođene Buzuk, počeo je u selu Gaj nadomak Lepenice 23. listopada 1911., a završio 1997. godine. Od samog početka bio je težak i trnovit. Mara je s tri godine ostala bez roditelja te brigu o njoj i sestri preuzima obitelj Brnjić. S 19 godina udaje se za Matu Šimića, koji je, poput mnogih s ovog područja, nestao 1945. u vihoru Drugoga svjetskog rata. Mara s 34 godine, s četvero djece i trudna s petim, ostaje sama. Nekoliko godina poslije udaje se za Peru Šimića i taj je brak blagoslovljen s još dvoje djece. Uz Perina dva sina iz prvog braka, imali su brojnu obitelj koja je imala 11 članova. No i Pero umire te Mara ponovno ostaje sama, ovog puta s devetero djece koju sama podiže u vrlo teškim poratnim vremenima. Unatoč siromaštvu u kojem se živjelo, Mara Šimić Matolinca iza sebe je ostavila neprocjenjivo bogatstvo. Djeca su joj darovala 20 unučadi, ima i 35 praunučadi te 14 šukununučadi.
S nevjestama i zetovima Matolinčina obitelj ima više od 130 članova. Dio njih živi u dolini Lepenice, a dio ih je rasut po cijelom svijetu, od Austrije i Njemačke do Švedske i Australije. Kako bi odali počast majci, baki, prabaki i šukunbaki, Matolinčini potomci, na inicijativu njih četvorice, Zdenka Muse, Danijela Milosa, Marija Šimića i Marija Perića, odlučili su se, kad god imaju priliku, okupiti u što većem broju u znak sjećanja na ovu iznimnu i u cijelom kraju cijenjenu ženu. “Šimica sijelo” nazvali su skup koji polako prerasta u tradiciju.
Ove je godine okupio oko polovine Matolinčinih potomaka, njih 65. Započeo je u znaku sjećanja i molitve na katoličkom groblju u Ljetoviku, na kojem je Matolinca pokopana, a molitvu za njezinu dušu i duše drugih u međuvremenu preminulih članova njezine obitelji predvodio je fra Ivica Perić, dugogodišnji misionar u Africi. U duhu obiteljskog zajedništva druženje se nastavilo u blizini obiteljske kuće u kojoj je Matolinca živjela, uz neizostavne priče i sjećanja na njezinu blagost i ljubav prema Bogu i obitelji, ali i spremnost na žrtvu uz koju je svladala sve izazove i životne kušnje.
Istinska vrijednost
Njezini potomci za svu ljubav koju im je darovala kao majka, baka i prabaka odužili su joj se obiteljskim zajedništvom i čvrstom povezanošću, ali i tradicijom sjećanja, podsjećajući nas da najveći heroji među nama nisu samo oni koje krase razne titule već su to često obični ljudi koji snagom, ljubavlju i strpljivošću stvaraju novi život, istinsku vrijednost koju iza sebe ostavljaju. A Matolinca je iza sebe ostavila pravo bogatstvo. Zahvalnost za neprocjenjiv dar života u teškim vremenima potomci joj odaju sjećanjem koje živi desetljećima nakon njezine smrti te obiteljskim zajedništvom koje na okupu čuva sva blaga koja im je Matolinca za života ostavila.•
Otvori KEKS Pay
