Priča koja ulijeva nadu i vraća vjeru u ljepotu života ispričana je u subotu u Širokom Brijegu, točnije u širokobriješkom selu Izbičnu. Naime, na Valentinovo, 14. veljače, prije stotinu godina rođen je Bonoventura Pavković, pa je u subotu proslavio svoj stoti rođendan. Taj trenutak, kako i priliči, proslavljen je u krugu obitelji, ali širokobriješka Udruga umirovljenika upriličila je malu proslavu u svojim prostorijama i uručila prigodne darove svome najstarijem članu.
Fratar dao ime
Darove, među kojima i trajnu umirovljeničku iskaznicu, uručio je predsjednik udruge Slavko Hrkać. Uz prigodan objed, gdje se našla i rođendanska torta, razvila se prigodna priča u kojoj je dominirao sam slavljenik.
Otkud ima Bonoventura? - Fratar mi ga je dao prebirući po kalendaru. Pravo da vam kažem, mene tim imenom nikada nisu zvali, a ja sam tek na pozivu za vojsku doznao svoje pravo ime. Mene inače zovu Bono, a imam još dva imena koja su mi nadjevena, ali ne bih sad o tome - priča Bono. Vitalan čovjek, koji već 35 godina uživa švicarsku mirovinu, razgovijetno priča o svom životu. Svirao je harmoniku, oblačio odijela od probranih engleskih štofova, vozio auto od 1972. i provodio još mnogo aktivnosti koje su ga izdvajale od njegovih vršnjaka.
Brine se sam o sebi
Da je tako zaista bilo, potvrđuju i pjesme koje su u to vrijeme pjevane o Boni. - Da je meni birati mladića, ja bih sebi Bonu Pavkovića - pjevale su djevojke, a i stihovi “Nema robe niti li se kroji k’o na Bobi Pavkoviću stoji”, govore o ugledu koji je u to vrijeme uživao Bono. - Vozim i danas, ali sam se okanio aktivne vožnje nakon nesreće koju sam imao prošle godine. Vozačka mi još vrijedi, ali zbog sigurnosti ne vozim - priča Bono. Ništa neobično u njegovu životu, barem tako tvrdi, čemu bi mogao zahvaliti što je kročio u drugo stoljeće svoga život. On i danas dobro spava, jede, pije, radi i to sve bez ikakvih smetnji.
- A doktor? Slabo ga posjećujem. Bio sam u bolnici i operirao mrenu na očima, pa i danas slabo čitam kada su manja slova ili kada nema dovoljno svjetlosti. Hvala Bogu, dobro sam, samo me stalno zovu iz Švicarske, valjda im žao što toliko godina uživam mirovinu - šali se Bonoventura.
- Već godinama stanuje sam i brine se o sebi. Sam sprema kuću, kuha, cijepa drva, obrađuje vrt i radi sve ostale poslove. Često dođem i ponudim mu pomoć, ali djed sve to odbije - tvrdi unuk Danijel, koji je Bonu doveo na proslavu rođendana u prostorije Udruge umirovljenika.
Inače, udruga se brine o svojim članovima na razne načine, a ovo je jedan od njih. Naime, i ranije se išlo i proslavljalo rođendane članovima koji su živjeli stotinu i više godina. Nađe se i takvih.
Otvori KEKS Pay
