O značenju Uskrsa, porukama, ozračju u kojemu se ovaj blagdan proslavlja u BiH i svijetu razgovarali smo s mons.dr. Tomom Vukšićem, nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini.
U kakvom ozračju dočekujete ovogodišnji Uskrs?
- Ozračje u kojemu dolazi svetkovina Uskrsa obilježeno je, kao i uvijek kad je riječ o Uskrsu, velikom radošću zbog istine da život nema kraja i dubokih poruka nade koje ovaj blagdan svake godine donosi. I s druge strane, zajedno s drugim ljudima, koji su zabrinuti, očekujemo Uskrs i s tim osjećanjima. Pozivamo stoga sve na razboritost i na odgovornost za svaku izgovorenu riječ i učinjenu gestu, na suradnju u izgradnji društvene sloge i na dijalog kao jedini civiliziran način za traženje rješenja za otvorena pitanja.
Ovogodišnja korizma osobito je bila pod teretom bolesti pape Franje, kako ste vi proživjeli njegovu bolest?
- Da, zdravstveno stanje pape Franje i dalje zabrinjava, iako posljednjih dana, Bogu hvala i liječnicima hvala, pokazuje znakove poboljšanja. Svi smo pratili izvješća liječnika te, s povjerenjem da će Božja providnost učiniti kako je najbolje za njega i za Crkvu, molili za Papino ozdravljenje, a posebice dok je bio u bolnici i za njegov povratak kući. Kao čovjeku i kršćaninu, naravno, žao mi je svakoga tko trpi i boluje. Tako je i s papom Franjom. No vrlo mi je drago vidjeti što je Papa prepoznao molitvenu solidarnost vjernika i izrazio im zahvalnost, što ima veliko povjerenje u liječnike i, posebice, što je svoju bolest prihvatio kao milosnu priliku za svjedočenje kreposti strpljenja. Važno je to svjedočanstvo vjere.
Nalazimo se u jubilarnoj godini, godini nade, kako je konkretizirati u svakodnevnom životu?
- Ako je nada, a jest, uz vjeru i ljubav, jedna od tri stožerne, to jest najvažnije kreposti u kršćanstvu i kršćanskoj teologiji, onda je konkretiziranje nade u svakodnevnom životu kršćana nešto što bi se moglo kolokvijalno nazvati primijenjeno kršćanstvo i teologija. Jubilarna godina, 2025. godina od Isusova rođenja, koja je cijela posvećena upravo kreposti nade i njezinu konkretnom svjedočenju, samo je povod za aktualiziranje istine da je kršćanstvo vjera nade i da su kršćanski vjernici poslani biti svjedoci nade. Najjednostavnije rečeno, svjedočenje nade neizostavni je dio života svakoga kršćanina jer kršćanin vjeruje u Isusa Krista, uskrsloga, koji je upravo po tomu, kako piše apostol Pavao, nada naša.
Zanimljivo je kako su se ove godine preklopili korizma i mjesec ramazana, ali i Uskrs po gregorijanskom i julijanskom kalendaru – kako protumačiti tu simboliku?
- U svojoj čestitci muslimanima za Ramazanski bajram napisao sam kako treba prepoznati da se ove godine muslimani i kršćani, katolici i pravoslavci, u isto vrijeme postom pripravljaju za svoje velike blagdane te da je važno uočiti taj znak jer je post duhovna škola unutarnje preobrazbe čovjeka.
Također, papinski Dikasterij za međureligijski dijalog u tom smislu ove je godine poručio da je vrijeme posta, molitve i dijeljenja povlaštena prilika za približiti se Bogu i za obnovu u temeljnim vrijednostima vjere, suosjećanja i solidarnosti. A blizina u duhovnom kalendaru nudi nam jedinstvenu priliku da hodamo jedni s drugima rame uz rame, kršćani i muslimani, u zajedničkom procesu čišćenja, molitve i milosrđa. Isto tako, tu simboliku treba protumačiti da ne želimo živjeti jedni pored drugih, već želimo živjeti zajedno u iskrenom i međusobnom poštovanju.
Vrijednosti koje dijelimo, kao što su pravda, suosjećanje i poštivanje prema stvorenom svijetu, morale bi nadahnjivati naša djelovanja i odnose te služiti kao kompas da budemo graditelji mostova umjesto zidova, zagovornici pravde umjesto ugnjetavanja, oni koji štite okoliš, a ne oni koji ga uništavaju.
Naša vjera i njezine vrijednosti trebale bi nam pomagati da budemo glasovi koji se snažno dižu protiv nepravde i ravnodušnosti i koji naviještaju ljepotu ljudske različitosti.
Postoji li šansa da svi kršćani slave Uskrs po istom kalendaru tj. iste nedjelje kao što je to i ove godine?
- Nedjelja u koju se slavi blagdan Uskrs ovisi o židovskom kalendaru, odnosno o datumu židovskoga blagdana Pashe, uz koju su vezani događaji Posljednje večere, Velikoga petka i Isusove smrti te njegova uskrsnuća. Židovski kalendar je lunarni, a ne solarni, i židovska Pasha je padala na 14. dan mjeseca nisana iz toga kalendara.
Uz to je vezan i puni mjesec, uštap. Isus je, naime, umro za punoga mjeseca, a pun mjesec je bio u petak, 14. nisana. Isus je toga dana umro i uskrsnuo prve nedjelje nakon toga, pa je zato Uskrs uvijek u prvu nedjelju nakon proljetnoga punog mjeseca, to jest nakon 14 nisana, što se onda iz lunarnoga kalendara preračunava u solarni. I budući da pravoslavna tradicija slijedi julijanski solarni kalendar, a katolička gregorijanski, a proljetni je uštap u tim kalendarima različit, i datum Uskrsa je različit. Pa ipak, dogodi se da je ponekad isti datum Uskrsa. No, bez obzira na astrologiju i kalendare, bilo bi vrlo lijepo, čak i poželjno, da kršćani svoje blagdane slave u iste dane. Bilo bi to korisno svjedočanstvo zajedničke vjere.
Svijet je snažno polariziran i prolazimo trenutke velike konfuzije. Kako gledate na svjetske prilike kao duhovni pastir?
- Vjernik na sve pojave, pa i na trenutke velike konfuzije, koja u naše vrijeme očito dominira u svijetu, gleda s povjerenjem u Božju providnost i ponaša se odgovorno prema ljudima i svim ostalim Božjim stvorenjima. Naspram različitim interesima i geostrateškim preslagivanjima, kojima uglavnom ravnaju pravila koristi i nadmoći, a koji su očito u tijeku, kršćanski vjernik je poslan evangelizirati također taj važan dio života i osobito ljudima koji odlučuju stalno ponavljati da je ljudski život vrednota koju nitko ne smije ugroziti i da je zločin svaka ugroza života te da je opće dobro cilj, a pravda i društvena sloga sredstva za uspostavu pravednoga mira.
Kako se sve to reflektira na Bosnu i Hercegovinu?
- U stanju nedovršene države, što samo po sebi nije dobro nigdje gdje postoji, Bosna i Hercegovina je, slično kao i ostali krajevi, dio svijeta i procesa u njemu. Uz to, izložena je također unutarnjim procesima secesije i unitarizma. Prvi proces je u funkciji pretjeranoga naglašavanja partikularnoga na štetu cjeline, a drugi je u funkciji jednako opasnoga prigušivanja partikularnoga. I jedan i drugi proces ne vode računa o općem dobru i važnosti postojećih različitih identiteta i njihovu poštivanju.
Ti narodni, jezični, kulturni, vjerski identiteti sastavni su dio ovoga složenog društva, isprepleteni su i čak međusobno ovisni. Istina, nije ih lako uskladiti, ali je sigurno da je njihovo poštivanje i zaštita pretpostavka i uvjet za uspostavu društvene sloge. A mogućnost da se izražavaju, da se osjećaju sigurni i biraju svoje predstavnike početak je i uvjet procesa uspostave povjerenja.
I na kraju, molim vas da uputite uskrsnu čestitku našim čitateljima.
- U Matejevu evanđelju čitamo kako se uskrsnuli Isus prvoga dana u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, ukazao i stao u sredinu među svoje učenike, ohrabrio ih i rekao: “Mir vama!” te dodao: “Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.” To je stalna Isusova poruka. Prvo, uskrsnuo je. Drugo, naviješta mir onima koji su u strahu. I treće, svoje učenike šalje da naviještaju istinu o njegovu uskrsnuću i da propovijedaju i svjedoče mir. Oni koji tako rade zaista čestito čekaju i slave Uskrs.
