Prije nego što je postala supruga Splićanina, 26-godišnja Robellen Mae Juginović bila je djevojka iz malog mjesta na Filipinima pred kojom je bio sasvim drugačiji životni put. Bila je među najboljim učenicima, diplomirala kao magna cum laude i radila kao profesorica engleskog jezika. Mae je godinama svog budućeg supruga gledala kroz ekran. Rođendane su slavili preko videopoziva, svjećice gasili pred kamerom, a između njih su bile tisuće kilometara. Sada u Splitu uči padeže, sjedi po kafićima i navija za hrvatski nogomet. Kada je prvi put ugledala Stari grad, kaže, gotovo je zaplakala. Bio je to njezin prvi put izvan Filipina i početak života koji nije zamišljala dok je odrastala, ali ga danas gradi sa suprugom Markom. Mae je odrasla u malom mjestu Magallanes u filipinskoj pokrajini Sorsogon. Odrastanje u velikoj obitelji snažno je obilježilo njezin život. Ima dvije sestre i dva brata, a uz njih je bila okružena i velikim brojem rođaka, teta i ujaka. "Obitelj mi je tako velika da bismo mogli složiti dva nogometna tima", smije se Mae. Obitelj je bila središte gotovo svega, od svakodnevnog života do velikih proslava. Posebno pamti razdoblje oko Badnjaka, kada bi se cijela obitelj okupljala, razmjenjivala darove, igrala igre i ostajala zajedno do kasno u noć. "Odrasla sam uz sretno djetinjstvo, okružena velikim obiteljskim klanom. Imali smo puno okupljanja i proslava", prisjeća se Mae.
Uz obitelj, odmalena joj je bilo važno i obrazovanje. Bila je, kaže, izrazito natjecateljski nastrojena učenica i gotovo cijelo školovanje provela je među najboljima. Osnovnu školu završila je kao peta najbolja učenica, srednju školu s visokim ocjenama i pohvalama, a na Sveučilištu Bicol završila je studij obrazovanja za nastavu u srednjoj školi, smjer engleski jezik. Diplomirala je s akademskim priznanjem magna cum laude. "Bila sam vrlo natjecateljski nastrojena učenica, što je vjerojatno razlog zbog kojeg sam bila redovito među najboljim učenicima od prvog razreda pa sve do posljednje godine fakulteta", kaže. Odabir fakulteta nije bio slučajan, željela je postati učiteljica, baš poput svoje majke i sestre, a u njezinoj široj obitelji ukupno je čak osam učitelja. Nakon diplome doista je počela raditi kao profesorica engleskog jezika, predajući srednjoškolcima na nekoliko privatnih sveučilišta.
Da nije upoznala Marka, njezin bi život možda danas izgledao potpuno drukčije. Razmišljala je o nastavku obrazovanja, upisu prava, magisteriju ili čak odlasku u inozemstvo preko agencija za zapošljavanje. "Najvjerojatnije bih nastavila studirati kako bih ostvarila veći profesionalni napredak ili bih studirala pravo dok bih radila kao profesorica", kaže. A onda se početkom 2022. godine dogodio Tinder. Marko joj se prvi javio, a budući da je poruka stigla navečer, odgovorila mu je tek sljedećeg dana. "Isprva nisam ništa očekivala jer zapravo nisam bila zainteresirana za spojeve. Bilo mi je pomalo dosadno jer je to bilo vrijeme odmah nakon pandemije i još je trajao 'lockdown'", prisjeća se. Iskustvo s aplikacijama za upoznavanje do tada joj nije bilo osobito pozitivno. Ljudi bi se javili, razgovarali nekoliko dana, a onda jednostavno nestali. S Markom je, međutim, bilo drukčije. Razgovori su postajali sve češći i ubrzo su počeli razgovarati svakoga dana. "Tijekom naše veze na daljinu nije prošao nijedan dan da nismo razgovarali", kaže. Kilometri između Filipina i Hrvatske nisu im pritom onemogućili da zajedno obilježavaju važne trenutke. Za Markove rođendane slavili bi putem videopoziva – Mae bi mu kupila tortu, a on bi svjećice gasio pred kamerom. Kada bi bio njezin rođendan, Marko bi joj kupio dar i pokazao joj ga preko videopoziva. "Takve jednostavne stvari puno su nam značile. Pomogle su nam da ostanemo povezani i da održimo iskru u našoj vezi", kaže Mae.
Da nije upoznala Marka, njezin bi život možda danas izgledao potpuno drukčije. Razmišljala je o nastavku obrazovanja, upisu prava, magisteriju ili čak odlasku u inozemstvo preko agencija za zapošljavanje. "Najvjerojatnije bih nastavila studirati kako bih ostvarila veći profesionalni napredak ili bih studirala pravo dok bih radila kao profesorica", kaže. A onda se početkom 2022. godine dogodio Tinder. Marko joj se prvi javio, a budući da je poruka stigla navečer, odgovorila mu je tek sljedećeg dana. "Isprva nisam ništa očekivala jer zapravo nisam bila zainteresirana za spojeve. Bilo mi je pomalo dosadno jer je to bilo vrijeme odmah nakon pandemije i još je trajao 'lockdown'", prisjeća se. Iskustvo s aplikacijama za upoznavanje do tada joj nije bilo osobito pozitivno. Ljudi bi se javili, razgovarali nekoliko dana, a onda jednostavno nestali. S Markom je, međutim, bilo drukčije. Razgovori su postajali sve češći i ubrzo su počeli razgovarati svakoga dana. "Tijekom naše veze na daljinu nije prošao nijedan dan da nismo razgovarali", kaže. Kilometri između Filipina i Hrvatske nisu im pritom onemogućili da zajedno obilježavaju važne trenutke. Za Markove rođendane slavili bi putem videopoziva – Mae bi mu kupila tortu, a on bi svjećice gasio pred kamerom. Kada bi bio njezin rođendan, Marko bi joj kupio dar i pokazao joj ga preko videopoziva. "Takve jednostavne stvari puno su nam značile. Pomogle su nam da ostanemo povezani i da održimo iskru u našoj vezi", kaže Mae.
Prvi susret uživo dogodio se 2023. godine, kada je Marko otputovao na Filipine kako bi bio uz Mae na dan njezine promocije, koji je ujedno bio i njezin rođendan. "Rekla bih da je bilo čarobno jer sam napokon upoznala muškarca s kojim sam cijelu godinu razgovarala", kaže. Njezina obitelj u početku nije bila oduševljena vezom. Najviše je bila zabrinuta njezina majka, koja nije bila uvjerena da muškarac s kojim joj kći razgovara putem interneta uopće postoji. Brinuli su i zbog udaljenosti, njezine sigurnosti i činjenice da je riječ o osobi koju je upoznala preko interneta. Mae smatra da je dio nesporazuma proizlazio i iz kulturnih razlika. Hrvati su, kaže, puno privatniji i manje aktivni na društvenim mrežama od Filipinaca, pa njezinoj majci nije bilo lako razumjeti kako netko može biti stvarna osoba, a da na internetu nema velik trag. S vremenom su se ipak uvjerili da je Marko ozbiljan. Kada ga je obitelj prvi put upoznala, njihov dojam bio je vrlo pozitivan. "Moja je obitelj bila jako impresionirana i sretna jer su odmah znali da moj suprug ima dobre namjere", objašnjava.
Kako su godine prolazile, njihova veza postajala je sve ozbiljnija. Kada su odlučili da će se vjenčati, obitelj nije bila posebno iznenađena. Zajedno su tada već bili tri i pol godine. Vjenčali su se na Filipinima, na maloj i intimnoj građanskoj ceremoniji na kojoj su bili njezina obitelj i bliski prijatelji. Markova obitelj nije mogla doputovati, ali uključila se putem videopoziva. Budući da su oboje katolici, planiraju i još jedno crkveno vjenčanje. Najteži dio odluke nije bio brak, nego odlazak iz svega što je poznavala. Kada je roditeljima rekla da se seli u Hrvatsku, bili su tužni jer će živjeti tisućama kilometara daleko od njih. Ipak, nisu joj stali na put. "Moji su roditelji uvijek bili podrška kada je riječ o ovakvom obliku osobnog rasta. Željeli su da moja braća, sestre i ja postanemo neovisni i dovoljno hrabri da se suočimo sa životom kakav jest", ističe. U odluci da se preseli u Hrvatsku važnu je ulogu imao i njezin osjećaj da se nikada nije potpuno vidjela u životu koji je prvotno planirala. "Dok sam odrastala, uvijek sam osjećala da je dio mene predodređen za to da bude negdje drugdje. Nisam se baš vidjela kao profesorica u javnoj školi poput svoje mame ili sestre. Imala sam osjećaj da je za mene namijenjeno nešto drukčije, i možda je upravo ovo to", kaže. No kada govori o razlogu zbog kojeg je napustila Filipine, odgovor je jednostavan: "Naravno, glavni razlog bio je moj suprug. Željela sam što prije smanjiti tu udaljenost između nas".
@meyycruz #fyp #hrvatski #learninglanguage ♬ A Day in My Life - Moosi
Njeni posljednji dani na Filipinima nisu bili veliki oproštajni spektakl. Željela je samo provesti što više vremena s obitelji. Jedna od sestara, koja živi u drugom gradu, došla je kući, a njih dvije provele su večer gledajući film i jedući grickalice do kasno u noć. Danas njezini roditelji više nemaju razloga za brigu. Mae kaže da su zahvalni Marku i njegovoj obitelji što je prihvaćaju i pomažu joj tijekom prilagodbe. "Moji roditelji uvijek govore koliko sam sretna što sam upoznala divnog supruga i divnu svekrvu i svekra koji čine sve što mogu kako bi moj život i prilagodba ovdje bili što lakši". U Hrvatsku je stigla u studenom 2025., nakon gotovo četiri godine veze na daljinu. Administrativni dio, kaže, prošao je relativno glatko. Sve je uspjela organizirati u otprilike tri mjeseca, iako je na dozvolu boravka čekala nekoliko mjeseci zbog velikog broja zahtjeva. A onda je stigla u Split – usred zime, u zemlju koju prije toga nikada nije posjetila. "Bilo je nevjerojatno. Bio je to prvi put da putujem izvan svoje zemlje i doživim zimu", prisjeća se. Prvi susret sa Splitom posebno joj je ostao u sjećanju. "Sjećam se da sam gotovo zaplakala kada sam vidjela Stari grad. Za mene je bilo čarobno napokon vidjeti to mjesto koje sam prije gledala samo na fotografijama", kaže.
No uz oduševljenje došao je i cijeli niz malih kulturoloških šokova. Najprije hrana. Na Filipinima je riža dio gotovo svakog glavnog obroka, od doručka do večere. "Tijekom prvih nekoliko dana bilo mi je malo teško jer moji okusni pupoljci još nisu bili naviknuti na tu hranu. Ali s vremenom sam se naviknula i sada mogu reći da uživam u domaćoj hrani", kaže Mae. Danas joj hrvatska kuhinja više nije strana. Obožava meso s gradela i iz peke, pršut, salamu, sir i burek. Probala je i janjetinu, koja ju je oduševila, a među slasticama posebno voli kroasane s pistacijom. No jelo koje je posebno osvojilo njezino srce je crni rižoto. Iznenadila ju je i veličina hrvatskih hamburgera i sendviča. "Jedva sam jedan mogla pojesti!", kaže. Kod kuće i dalje kuha i filipinska jela. Marko je posebno zavolio adobo i sisig, kao i njezin omiljeni desert od avokada i mlijeka u prahu.
Što više vremena provodi u Hrvatskoj, Mae sve više primjećuje razlike između svoje i nove domovine, ali i ono što im je zajedničko. Obje zemlje smatra izrazito obiteljski orijentiranim. Razlika je, kaže, više u načinu na koji ljudi pokazuju emocije. Filipinci su otvoreniji, glasniji i energičniji, dok su Hrvati rezerviraniji, mirniji i privatniji. "Mislim da se način na koji se izražavamo možda razlikuje, ali autentičnost je potpuno ista. Obje su kulture iskrene, tople i duboko cijene obitelj i ljude do kojih im je stalo", navodi. Sličnost je pronašla i u običaju marende. Na Filipinima postoji slična tradicija koju nazivaju "merienda", odnosno međuobrok koji se jede prije večere, pa ju je taj dio hrvatske svakodnevice obradovao. Na Filipinima je odrasla u velikoj obitelji, uz stalna okupljanja, smijeh i zajedničke obroke. Život u Splitu je mirniji. "Još uvijek osjećam istu vrstu sreće koju sam osjećala na Filipinima, samo na drugačiji način", kaže. Najviše joj nedostaju upravo ljudi s kojima je odrasla. Obitelj je još nije posjetila u Hrvatskoj, ali Mae se nada da će jednoga dana doći. "Voljela bih da me moja obitelj i prijatelji jednog dana posjete ovdje i dožive Hrvatsku sa mnom", naglašava.
U Splitu je, navodi, pronašla ono što joj je posebno važno: "Sigurnost i mir ono su što najviše volim u životu ovdje. Susjedstva su mirna, a ljudi poštuju tuđe granice. Moja obitelj više ne brine jer znaju da je Hrvatska jedna od najsigurnijih zemalja na svijetu". A tu je i Markova obitelj, koja joj je, kaže, uvelike olakšala prilagodbu. "Najviše od svega volim biti sa svojim svekrom, svekrvom i suprugom – to ne bih mijenjala ni za što. Uvijek kažu: 'Reci nam što ti treba'. Takve jednostavne stvari mi rastope srce jer se osjećam kao da nikada nisam sama tijekom ove faze prilagodbe", naglašava Mae. Jedna od najvećih prepreka ipak je hrvatski jezik. Prije dolaska znala je tek osnove, a sada pokušava svakodnevno učiti i sastavljati rečenice. "Mogu sastavljati rečenice, ali još uvijek mi je jako teško razumjeti koji padež trebam koristiti", priznaje. Učenje jezika za nju nije samo praktična potreba nego je i pitanje poštovanja prema zemlji u kojoj sada živi. "To mi je važno jer na Filipinima jako cijenimo poštovanje. Za mene pokazivanje poštovanja znači prihvaćanje hrvatske kulture, a posebno jezika. Osjećam da sam ja ta koja je ovdje nova pa bih se ja trebala potruditi prilagoditi", kaže. Posebno se veseli trenutku kada će moći bez straha razgovarati s ljudima u Splitu: "Jedva čekam izaći i razgovarati s lokalnim stanovništvom. Tip sam osobe koja voli kafiće – mogla bih tamo sjediti satima".
@meyycruz #fyp #filipinaincroatia #hrvatski ♬ Piano Waltz Garden - Lonesome Whisperer
A dok još uči kako naručiti kavu i voditi razgovor bez razmišljanja o padežima, već je zavoljela neke stvari koje su joj postale dio svakodnevice. Marko ju je, primjerice, pretvorio u nogometnu navijačicu. "Moj muž me pretvorio u nogometnu navijačicu! Prva hrvatska pjesma koju sam čula i voljela bila je 'Igraj moja Hrvatska'. Također volim slušati pjesme 'Ja Volim' i 'Moj anđele'", kaže. Iako je ostavila posao na Filipinima, Mae nije željela prestati raditi. Danas radi kao online profesorica engleskog jezika, uglavnom s djecom iz europskih zemalja. Učenici joj dolaze iz Poljske, Njemačke, Turske, Izraela, Rumunjske i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Takav posao omogućuje joj da ostane aktivna i nastavi koristiti znanje koje je stekla obrazovanjem. Što će joj biti sljedeći profesionalni korak, još ne zna: "Trenutačno još uvijek pokušavam shvatiti koju ću karijeru odabrati, ali znam da će se sve na kraju posložiti".
Njezin TikTok također je nastao spontano. Prvi video koji je objavila bio je montirani video njihova vjenčanja. Kada je vidjela da se ljudima sviđa, počela je objavljivati više. Jedan od videa koji je privukao posebno mnogo pažnje prikazuje trenutak u kojem grli Marka prije nego što ode na posao. U opisu je napisala da su uspjeli preživjeti četiri godine veze na daljinu. Njoj je posebno drago što je taj video pomogao drugim parovima koji prolaze kroz sličnu situaciju. Nakon preseljenja u novu zemlju TikTok joj je postao i način da ostane povezana s ljudima. "TikTok mi daje osjećaj povezanosti sa svima, posebno kada sam sama kod kuće dok je moj suprug na poslu", kaže. Javljaju joj se i Filipinci koji je pitaju kako izgleda život u Hrvatskoj, kakva je hrvatska kultura, kako je biti u braku s Hrvatom i kako funkcionira dobivanje vize. Nekim je Filipinkama čiji su supruzi Hrvati čak pomogla savjetima oko postupka dobivanja vize. Ipak, od TikToka ne planira napraviti karijeru: "Zapravo nikada nisam razmišljala o tome jer objavljujem sadržaj samo kada mi se objavljuje, uglavnom radi vlastite zabave".
Danas tako gradi život koji je prije nekoliko godina teško mogla zamisliti. A onima koji razmišljaju o tome da zbog ljubavi napuste svoju zemlju poručuje da ne idealiziraju takvu odluku, nego dobro upoznaju osobu s kojom je donose. "Nije se lako prilagoditi, ali s vremenom će sve biti bolje. Samo se pobrinite da se udajete za osobu koju stvarno volite i koja vas jednako voli. Morate biti sigurni u osobu za koju se udajete jer će upravo ona biti ta koja će vam olakšati život i učiniti prilagodbu podnošljivijom", poručuje Mae. A možda je upravo u toj rečenici najbolje sažeta i njezina vlastita priča. Ostavila je veliku obitelj i život koji je poznavala, a zatim počela ispočetka. Danas, dok sjedi po splitskim kafićima i pokušava svladati padeže, sve više uči kako od dvije različite zemlje napraviti jedan život. "Želim da ljudi znaju da, ako smo mi uspjeli preživjeti vezu na daljinu i doći do sretnog završetka koji smo oduvijek željeli, mogu uspjeti i oni", naglašava. Za ljude na Filipinima koji Hrvatsku još uvijek poznaju samo s razglednica i fotografija ima i posebnu poruku: "Želim da ljudi vide koliko lijepa može biti rezervirana zemlja poput Hrvatske. Ona je doista skriveni dragulj za koji vjerujem da bi ga svatko barem jednom trebao doživjeti".
Otvori KEKS Pay
