Dok se u javnosti često raspravlja o zdravstvenim standardima, stvarna slika s terena u Zapadnohercegovačkoj županiji (ZHŽ) donosi dramatične podatke. Procijepljenost, koja se kreće oko 50 posto, svrstava županiju među one s najnižim obuhvatom u Federaciji BiH, odmah uz Hercegovačko-neretvansku županiju.. Opasnost od izbijanja epidemija bolesti koje su odavno trebale biti stvar prošlosti više nije teorija, nego realan scenarij za koji zdravstveni sustav, prema riječima struke, jednostavno nije spreman. O uzrocima i posljedicama ovog dugogodišnjeg trenda otvoreno govori Ante Sosa, sanitarni inženjer i voditelj Odjela za zdravstvenu statistiku, socijalnu medicinu i promicanje zdravlja u Zavodu za javno zdravstvo Zapadnohercegovačke županije: "ZH županija već dugi niz godina ima nisku procijepljenost obveznim cjepivima u skladu s Pravilnikom o načinu provedbe obvezne imunizacije, imunoprofilakse i kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se podvrgavaju toj obvezi ("Službene novine Federacije BiH", broj: 23/25) i nalazi se na začelju Federacije BiH, prvenstveno u COVID i post-COVID razdoblju. Procijepljenost u Zapadnohercegovačkoj županiji kritično je niska, s obuhvatom od oko 50%, što je znatno ispod potrebnih 95% za postizanje kolektivnog imuniteta. Ovakva situacija, posebno kod MMR cjepiva, stvara rizik od nastanka epidemija i povećanog rizika od pojave zaraznih bolesti koje su davno iskorijenjene zahvaljujući redovitom cijepljenju. Stoga struka, a posebice pedijatri, upozorava da je stanje alarmantno i da su ovakvi propusti u cijepljenju opasni i dugoročno neodrživi."
Dezinformacije
Paradoks je tim veći što problem uopće nije u medicinskoj infrastrukturi ili udaljenosti ambulanti. Geografski i logistički, cijepni centri su nadohvat ruke svakom roditelju, no stvarni otpor dolazi s potpuno druge strane, s interneta i iz neformalnih krugova.
"Budući da su sva naseljena mjesta u Zapadnohercegovačkoj županiji infrastrukturno dobro povezana sa zdravstvenim ustanovama na području županije i na relativno maloj udaljenosti od nadležnih cijepnih centara, razlog niske procijepljenosti se može tražiti u raznim anticijepnim lobijima, lako dostupnim i znanstveno nedokazanim i neprovjerenim informacijama o štetnosti cjepiva, raznim društvenim grupama i sl.", objašnjava Sosa. Dok se u javnosti traži krivac, inspekcijski nadzor u praksi nailazi na zid i zakonski vakuum. Škole i vrtići, koji bi trebali biti prva crta obrane i kontrole, zapravo su prepušteni birokratskim "rupama" u kojima nitko nema stvarnu ovlast zaustaviti necijepljeno dijete pri upisu. "Prilikom upisa djece u dječji vrtić i škole ordinirajući liječnik na sistematskom pregledu izdaje potvrdu je li dijete sposobno za njihovo pohađanje, bez obrazloženja cijepnog statusa i ne navodeći razlog propuštenih doza cjepiva. Budući da je osnovna škola obvezna, djeca se ne mogu diskriminirati na temelju cijepnog statusa, a većina vrtića je u privatnom vlasništvu, tako da su ovlasti sanitarne i zdravstvene inspekcije u tom pogledu vrlo ograničene i sužen im je prostor djelovanja", upozorava sugovornik.
U slučaju da situacija eskalira i da se u nekoj školi ili vrtiću pojavi zaraza, procedure su jasne na papiru, ali pitanje je što se događa kada brojke izmaknu kontroli. Protokol uključuje hitne izlaske na teren, ankete, izolacije i, u konačnici, političke odluke o proglašenju epidemije. "U slučaju epidemije u zatvorenim kolektivima nadležni dom zdravlja obavještava Zavod za javno zdravstvo ZHŽ-a, koji izlazi na teren i provodi epidemiološko izviđanje i ispitivanje (anketa, anamneza, zadnji kontakti, konzumiranje hrane i vode) kako bi se utvrdio uzrok nastanka epidemije, izolirali oboljeli i spriječilo daljnje širenje zarazne bolesti. Ako je broj oboljelih veći od uobičajenog broja, u tom slučaju na prijedlog Zavoda za javno zdravstvo županijski ministar zdravstva proglašava epidemiju zaraznih bolesti u skladu sa Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti te se članovi obitelji stavljaju u kućnu izolaciju, a osobe za koje postoji sumnja da su bile u kontaktu sa zaraženim osobama stavljaju se pod zdravstveni nadzor", detaljno opisuje Sosa.
No papir trpi sve, a stvarni život donosi opomene iz prve ruke. Dok podaci iz Hercegovačko-neretvanske županije pokazuju još gori pad na zastrašujućih 25 posto procijepljenosti, uz prve potvrđene slučajeve u Mostaru i okolici, lokalna javnost često odmahuje rukom smatrajući da se radi o izoliranim incidentima. Struka pak tvrdi da je ovo posljednji trenutak za paljenje crvenog alarma. Na pitanje je li sustav u ZHŽ-u uopće spreman za mostarski scenarij, Sosa daje kratak i vrlo zabrinjavajući odgovor: "Mišljenja sam da sustav u Zapadnohercegovačkoj županiji nije pripremljen ni spreman na odgovor u slučaju daljnjeg pada procijepljenosti te posljedice mogu biti nesagledive."
On ujedno ruši i zabludu o tome kako su dva slučaja u susjedstvu "zanemariva" brojka u epidemiološkom smislu: "Samo jedan slučaj pojave neke cijepno preventabilne bolesti predstavlja alarm za uzbunu jer se radi o bolestima za koje postoji lijek, tj. odgovarajuće cjepivo, te samim time cijepljenje preventivno djeluje na pojavu određenog zaraznog oboljenja.
Treba imati u vidu da sva djeca zbog određenih zdravstvenih stanja ne mogu biti cijepljena te se postizanjem kolektivnog imuniteta, tj. procijepljenosti od 95% i necijepljena djeca štite od određene zarazne bolesti."
Zaokret strategije
Izlaz iz ove slijepe ulice ne leži u samo jednoj mjeri nego u potpunom zaokretu strategije. Ako se želi izbjeći crni scenarij, bit će potreban zajednički pritisak javnih kampanja, strožih inspekcija i puno većeg angažmana svih razina društva.
"Za postizanje većeg postotka procijepljenosti, to jest kolektivnog imuniteta, nužno je početi s javnozdravstvenim kampanjama kako bi se roditelje senzibiliziralo o koristima cijepljenja, pojačati nadzor od zdravstvenog i sanitarnog inspektora, uključiti sve dionika i donositelje odluka, veći angažman zdravstvenih djelatnika, redovito provođenje edukacija kako za zdravstvene djelatnike tako i za roditelje", zaključuje Ante Sosa.
Otvori KEKS Pay
