Dosta je medijskog prostora posvećeno otvorenom pismu Zelenskog upućenog Putinu u kojem Zelenski poziva Putina na mirovne pregovore, navodeći da rat nanosi velike štete Rusiji. Još je više medijskog prostora posvećeno očekivanom Putinovom odbijanju mirovnih pregovora. Putin naime ne može okončati ovaj rat iz čitavog niza razloga, čak i kad bi to htio. Te razloge obrazložili su američki stručnjaci za Rusiju Seva Gunitsky i Jeremy Morris u svojoj analizi "Inercija ruskog rata - zašto Putin ne može okončati sukob", objavljenoj u američkom časopisu "Foreign Affairs".
Svim navedenim razlozima u njihovoj analizi zašto Putin ne može okončati ovaj rat dodao bih još jedan razlog – a to je da Putin niti ne želi okončati ovoj rat. Naime i u srpskoj i u ruskoj političkoj filozofiji se poziv na mirovne pregovore uvijek doživljava kao znak slabosti onog koji nudi mirovne pregovore i kompromis. Zato i Srbi i Rusi uvijek pristaju na pregovore tek nakon ozbiljnog vojnog poraza, kada vladajuća oligarhija shvati da rat ne vodi ničemu. Pri tome treba imati u vidu da se Ukrajina bori za opstanak nacije u nametnutom ratu. S druge strane Rusija se bori za širenje ruskog imperija u ovom ratu koji je ruski izbor. Rat je za Rusiju uvijek glavno rješenje svih problema ruske nacije, odnosno kad god Rusija izgubi rat to uvijek izaziva duboke političke potrese u Rusiji.
Gunitsky i Morris u svojoj analizi ističu da Putin ne može okončati ovaj rat jer je Kremlj rat protiv Ukrajine učinio središnjim načelom javnog života u Rusiji. Tako je oko Putinovog rata stvoren institucionalni i ekonomski poredak koji je zarobio režim u "ratnu zamku".
Tri su glavna stupa te "ratne zamke" kojom je Rusija zarobljena u Putinovom ratu:
1. Strukturna ovisnost gospodarstva
Ruskim gospodarstvom dominira obrambeni sektor. Ruska fiskalna i industrijska baza postala je u potpunosti ovisna o ogromnim vojnim izdacima. Čitava regionalna gospodarstva i proizvodni sektori ne mogu preživjeti bez državnih obrambenih subvencija.
To pak vodi na rizik "mirovnog šoka". Nagla uspostava mira, tj. prekid rata vodio bi na smanjenje proračunskih obrambenih izdataka za rusko gospodarstvo. To bi izazvalo trenutni i znatni gospodarski poremećaj u Rusiji, uz vrtoglavi porast nezaposlenosti i još više srušilo ionako ratom načeto rusko gospodarstvo. Osim toga Ruska Središnja Banka nema jasan mehanizam za povratak u civilno gospodarstvo bez rizika od ozbiljne spirale unutarnjeg duga i gušenja gospodarstva stagflacijom.
2. Društveni preokret i kriza veterana
Rat je donio umjetni prosperitet dijelu građana Rusije. Visoke vojne plaće, visoke mirovine obiteljima ranjenih ili poginulih vojnika i napuhane plaće u obrambenom sektoru ruskog gospodarstva osigurale su milijunima obitelji u nerazvijenim regijama Rusije velike ekonomske dobitke, kakve nisu vidjele više desetljeća. Ukidanje tih naknada naglo bi razotkrilo ozbiljnu unutarnju nejednakost unutar Rusije. Završetak rata vratio bi stotine tisuća ratom prekaljenih veterana u civilni život, od kojih većina ima PTST, a barem petina su bivši robijaši, kriminalci s najgorim dosjeima, pušteni iz zatvora da izginu na bojištu. Rusiji u potpunosti nedostaje zdravstvena, psihološka i socijalna infrastruktura za njihovu rehabilitaciju i reintegraciju. Pored toga, Putin se duboko boji masovne klase besciljnih, nezaposlenih veterana koji se vraćaju kući, što je povijesno izazvalo političku nestabilnost i revolucije u Rusiji. Podsjećam na poraz Rusije u Rusko-japanskom rata 1905. što je zamalo koštalo vlasti i života ruskog cara, te poraz SSSR u Sovjetsko-afganistanskom ratu 1989. što je dovelo do raspada SSSR.
3. Politička i narativna vezanost
Putinov režim je invaziju na Ukrajinu uokvirio kao egzistencijalnu borbu za opstanak Rusije protiv Zapada. Putin ne može samo tako napustiti ovaj sukob bez dubokog potkopavanja ideološke legitimnosti na kojoj počiva njegova autoritarna moć. No tu su i skriveni interesi Putinove oligarhije u "sivoj ekonomiji". Širenje ratom prilagođene "sive ekonomije" - potaknute krijumčarskim mrežama i slabom provedbom carina kako bi se zaobišle sankcije - stvorilo je vrlo utjecajne komercijalne interese koji aktivno profitiraju od nastavka sukoba. U konačnici, Gunitsky i Morris tvrde da međunarodna zajednica troši previše energije pokušavajući čitati Putinove misli. Umjesto toga, kreatori politike moraju se usredotočiti na zaustavljanje Putinovog ratnog stroja.