„Spakirali smo se za tri dana puta, a na kraju smo ovdje ostali već 19 mjeseci”, govori nam Doroteja Antić, novosadska studentica s kojom se na dan parlamentarnih izbora u Srbiji susrećemo u središtu Zagreba. U Hrvatskoj se zatekla na putovanju u Dubrovnik kada je doznala da ju vlast u suradnji s režimskim medijima zajedno s još jedanaestero kolega optužuje za rušenje ustavnog poretka i za njima de facto izdaje tjeralicu. Danas se nada pobjedi Studentske liste, ali sama neće glasati. Zbog postupka koji se protiv nje i njezinih kolega još vodi u Srbiji, kaže, ne želi riskirati s ulaskom u srbijansko veleposlanstvo.
Upravo smo pred veleposlanstvom na zagrebačkom Jabukovcu proveli jutro. Birači su čekali u kolonama, pristizali iz različitih dijelova Hrvatske, a neki nakon glasanja nisu skrivali suze. Emotivno je i Doroteji, koja prati snimke iz svojeg Novog Sada i dijaspore. „Ovo je energija koju do sada nismo osjetili, zajedništvo koje se do sada nismo imali”, opisuje.
Tjedan dana prije druge godišnjice pada nadstrešnice u Novom Sadu, tragedije koja je pokrenula val prosvjeda, s njom razgovaramo o očekivanjima od izbora i onome što bi moglo uslijediti nakon zatvaranja birališta. U dvadesetominutnom intervjuu za Večernji TV govori i o postupku koji smatra politički montiranim, zašto joj najavljeno pomilovanje još nije jamstvo sigurnosti te kako je u Hrvatskoj izgradila svakodnevicu koju nije planirala. Otvara i pitanje mogućeg povratka: posjet obitelji i prijateljima priželjkuje, ali trajno preseljenje u Srbiju zasad ne vidi kao izgledno. Razgovor vodimo dok glasanje još traje. Birališta su otvorena do 20 sati, a Doroteja će rezultate dočekati u Zagrebu, s kolegama iz egzila i bliskim ljudima.
Kakvi su vam prvi dojmovi izbornog dana? Moram priznati da za sada sve izgleda zaista i više nego dobro. Imamo velik odaziv birača od jutra. Do 12 sati izlaznost je bila oko 35 posto. To možemo usporediti s Mađarskom, gdje je na nedavnim izborima, kada je Orbánov režim konačno pao, izlaznost do podneva bila slična, iako su njihova biračka mjesta bila otvorena od šest ujutro. Imamo sve šanse za dovoljno visoku izlaznost da ishod bude onaj kojem se nadamo i koji očekujemo, a to je da studenti pobijede.
Mislite li da bi Aleksandar Vučić prihvatio izborni poraz? Nisam sigurna da je spreman priznati izborni poraz jer to ne sliči na njega. Sumnjam da će članovi Srpske napredne stranke (SNS) tako lako priznati poraz, vodeći se svime što smo vidjeli tijekom posljednjih četrnaest godina njihove vlasti. To što konstantno spominje Hrvatsku, Kosovo i slične teme služi odvraćanju pozornosti njegova biračkog tijela i što većeg dijela stanovništva od onoga što se zapravo događa i što je trenutačno važno. To je dio njegove medijske propagande i manipulacije, nažalost ništa novo. Smatram da to radi iz dubokog očaja jer se nikad nije suočio s ovakvom situacijom.
Jutros smo pred srbijanskim veleposlanstvom u Zagrebu zatekli kolone birača. Zašto vi nećete otići glasati? Na moju veliku žalost, iako je to nešto što bih najviše voljela, neću moći otići na glasanje. Postupak protiv mene i mojih suboraca u Srbiji i dalje traje. Tereti nas se za pokušaj rušenja ustavnog poretka i zbog toga smo na nacionalnoj tjeralici. To je postupak koji je Aleksandar Vučić pokrenuo da bi nas uklonio s ulice i iz borbe. Za nas je nezgodno ulaziti u veleposlanstvo jer se bojimo da bi to moglo imati različite pravne posljedice. Bojimo se i da bi, ako uđemo, iz nekog razloga mogli „oboriti“ biračko mjesto odnosno poništiti rezultate. To nije vrijedno toga jer će stotine ljudi danas glasati iz Zagreba. Zbog općeg interesa nećemo glasati i nećemo riskirati.
Spomenuli ste da postupak i dalje traje. Što je onda s najavljenim pomilovanjem? Ne samo da mu ne vjerujemo nego za sada nemamo nikakav dokaz da je to provedeno. Vučić je to napravio u sklopu predizborne kampanje, da bi dobro zvučalo, pogotovo u očima Europe i Europske unije. Međutim, mi zapravo nismo pomilovani niti abolirani. Naš postupak nije obustavljen. Naši odvjetnici stalno su u kontaktu s nama i provjeravaju na Višem sudu u Novom Sadu, gdje se vodi postupak, je li konačna odluka donesena. Ona uporno ne dolazi. Nemamo nikakav pisani dokaz da je to doista učinjeno. Sve se za sada svodi na njegovu riječ i nismo sigurni kada će ta odluka stupiti na snagu. Nažalost, ne bi mu bilo prvi put da na taj način manipulira biračkim tijelom i javnošću.
Vidite li u tome pokušaj da se predstavi kao vođa koji pomiluje političke protivnike ili se bojite i zamke? Znajući njega i njihov mentalitet, mislim da bi moglo biti oboje. Na njegovu žalost, ipak smo malo oprezniji i nećemo se dovesti u takav rizik. Čak i ako nas na kraju pomiluje, po mojem mišljenju to može biti provedeno isključivo ako danas budemo imali uvjerljivu pobjedu Studentske liste.
Neki su birači jutros u Zagrebu izlazili s glasanja u suzama. Kako vi proživljavate ovaj dan, osobito zato što nećete glasati? Bit ću potpuno iskrena: od jutros sam već nekoliko puta plakala gledajući prizore i videosnimke iz dijaspore, ljude koji po cijelu noć čekaju u redovima, snimke iz mojega grada, Novog Sada, i drugih gradova u Srbiji. To je energija i zajedništvo koje do sada nismo osjetili. Mislim da će ovi izbori zaista biti presedan. Ovo je stvarno sad ili nikad. Ako sada ne uspijemo, bojim se da će Srbija još dugo godina ostati pod diktaturom jednog kriminalno-mafijaškog režima. Mislim da ljudi ovo doživljavaju kao dan D.
Za promjene nakon 5. listopada 2000. često se kaže da im je nedostajao „šesti listopada”, odnosno potpuni raskid s dotadašnjim sustavom. Danas je 25. listopada. Što očekujete od 26.? Ono što će biti sutra ovisi o tome što će se dogoditi večeras. Ako Republička izborna komisija odbije objaviti preliminarne rezultate ili Aleksandar Vučić odbije prihvatiti poraz, za koji je sve sigurnije da će se dogoditi, vjerujem da će građani već noćas, a svakako sutra i sljedećih dana, biti spremni izaći na ulice i napraviti što god je potrebno da obrane slobodnu izbornu volju. Stvarno mislim da ovaj put 26. listopada dolazi u punoj snazi i da im ovoga puta neće proći.
Za tjedan dana bit će dvije godine od pada nadstrešnice u Novom Sadu, tragedije nakon koje je krenuo val prosvjeda. Koliko su te dvije godine promijenile vas i Srbiju? Doslovno su promijenile život ne samo meni i mojim suborcima nego i stotinama tisuća ljudi u Srbiji. Ako netko do pada nadstrešnice 1. studenoga 2024. nije bio siguran je li za ovaj režim ili nije, poslije toga bio je siguran. Bilo je nemoguće ostati imun na nepravdu, korupciju i sve grozote koje su radili posljednjih četrnaest godina na vlasti. Te su nas dvije godine promijenile na mnogo načina. Godine 2024., 2025. i ova godina razdoblje su koje nikada u životu neću zaboraviti.
Vratimo se na razlog vašeg odlaska. Kako ste završili u egzilu i biste li, da ste znali što vas čeka, nešto napravili drukčije? Ovdje smo zbog montiranog političkog postupka kojim je dvanaestero aktivista novosadske grupe, uključujući mene, sklonjeno s ulice i s prosvjeda. Sigurnosno-informativna agencija (BIA) smjestila nam je pritvor i egzil tako što je audiosnimka našeg sastanka objavljena na pet režimskih televizija. Nakon toga sudovi i tužiteljstvo pokrenuli su postupak protiv nas. Tereti nas se za pokušaj rušenja ustavnog poretka i traži se pet godina zatvora. Iskreno, ne bih ništa napravila drukčije. Mnogi su me pitali bih li, da sam znala kako će stvari ispasti, otišla na taj sastanak koji je promijenio tijek naših života. Otišla bih. Ne bih promijenila gotovo ništa u cijeloj ovoj borbi jer vjerujem da je svatko od nas dao svoj maksimum.
Da nismo završili ovdje i da se ovo nije odigralo tako kako se odigralo, vjerojatno bismo mjesecima bili u pritvoru u Srbiji ili bismo još bili ondje. Ili bismo, ne daj Bože, bili napadnuti od batinaša Srpske napredne stranke. Mislim da svi, uključujući nas, trebaju biti ponosni na svoj doprinos svemu ovome.
Vijest vas je zatekla u Dubrovniku. Kako je izgledalo to nenadano preseljenje i kakav vam je život u Hrvatskoj? Bila sam u skupini koja se našla u Dubrovniku kada se to dogodilo. Spakirali smo se za tri dana puta, a na kraju smo ovdje ostali već 19 mjeseci. Iznimno sam zahvalna svim ljudima koje sam upoznala tijekom tih 19 mjeseci u Hrvatskoj. Ovdje smo predivno prihvaćeni. Naišli smo samo na razumijevanje. Mnogo je ljudi od samog početka bilo tu da nam pomogne sa svime što nam je trebalo. Što se tiče života u Hrvatskoj, imam samo lijepo za reći.
Kako nakon tog iskustva doživljavate optužbe o hrvatskom miješanju u događaje u Srbiji? Kao najobičniju banalnost, jednako kao kada mene nazivaju ustašom. Srpskim tabloidima ne treba pridavati ni sekundu značaja. To nisu mediji, to je propagandno smeće čiji je cilj trovati dio stanovništva koji i dalje vjeruje onome što plasiraju. Smatram da je državni vrh svjestan da Hrvatska ne predstavlja prijetnju niti se tu miješa. To je nešto što prolazi kod njihovih birača, jedna od tema koja potpiruje mržnju od koje se hrane i žive. Jako mi je žao što takve poruke iz Srbije dolaze do građana Hrvatske i cijele regije jer se stvara pogrešna slika. Vjerujem da u Srbiji ima mnogo više nas normalnih koji samo žele dobre odnose sa susjedima.
Studentsku listu podupire širok politički spektar, a o njezinoj se vanjskoj politici manje govorilo. Što bi, prema vašem mišljenju, njezina pobjeda značila za odnose s Hrvatskom? Sigurna sam da građani Hrvatske, ako studenti osvoje vlast, mogu očekivati samo bolje odnose sa Srbijom. Studenti ne žele ponavljati pogreške trenutačnog režima i nastaviti politički djelovati na valu nacionalizma koji u Srbiji nikada nije sasvim prestao od devedesetih. Sigurna sam da planiraju održavati što bolje odnose s Hrvatskom, kao i s Bosnom i Hercegovinom i drugim državama u susjedstvu. Nadam se da ćemo dočekati dan kada će se studenti i time moći adekvatno pozabaviti, ali to se neće dogoditi dok ne srušimo trenutačnu kriminalnu mafiju.
Dio studentskog pokreta zamjera Europskoj uniji da nije dovoljno učinila tijekom prosvjeda i da je nastavila suradnju s Vučićem. Kako vi gledate na njezinu ulogu i međunarodni interes za izbore? Zahvalna sam što postoji velika medijska pozornost širom svijeta. Ovih smo dana gledali medije ne samo u Europi nego i šire koji su mnogo izvještavali o izborima. To je značajno i važno je da se poruka što više širi. Složila bih se da Europska unija nije učinila dovoljno. Mislim da bismo ovom režimu možda i ranije vidjeli leđa da su neke stvari prije napravljene, da su možda uvedene sankcije, odbijeni neki sastanci i neke suradnje. Međutim, ne vrijedi plakati nad prolivenim mlijekom. Drago mi je što postoji velik broj građana Europske unije koji se nadaju istome čemu se i mi nadamo.
Čujete li se danas s kolegama koji su ostali u Srbiji? Što vas najviše brine? Naravno, u kontaktu smo. Dobar dio nas u egzilu i dalje živi zajedno i zajedno prolazimo kroz sve ovo. Svima je danas iznimno emotivno. Mi odavde posebno se brinemo za sigurnost svih koji su u Srbiji. Nije isključeno da će Srpska napredna stranka slati svoje kriminalce i batinaše da prave probleme na biračkim mjestima. Nadamo se da neće biti ozbiljnijih incidenata, ali briga je prisutna. Ovo je toliko važan dan za sve nas da kroz njega ne možemo prolaziti svatko za sebe. To bi bilo pogrešno i na neki način nemoguće.
Ako dođe do promjene vlasti, planirate li povratak u Srbiju? Nisam sigurna kada će se steći uvjeti. To su dugoročni procesi koji ne ovise mnogo o nama, nego i o sudovima i tužiteljstvu. Kada bude prilike, drage bismo volje otišli posjetiti obitelji, prijatelje i svoj grad.
Bismo li se preselili u Srbiju? Još dugo vjerojatno ne, jer ona i dalje nije najsigurnije mjesto za nas.
Ali bismo li voljeli otići i vidjeti svoje bližnje? Apsolutno. Nadamo se da će to uskoro biti moguće.
Kako ćete večeras pratiti rezultate? Ekipa u našem stanu pomno će pratiti sve što se događa. Nismo mogli biti sami danas pa će nekoliko nama bliskih ljudi dočekati rezultate s nama. Nadamo se najboljem, da ćemo se sutra svi zajedno buditi uz neke dobre vijesti.
Otvori KEKS Pay
