U javnosti se nakon objava preliminarnih rezultata razvila polemika o efikasnosti kandidata za cjepivo koji su ušli duboko u treću fazu ispitivanja. Koliko je pojam efikasnosti važan, je li ključan za odabir cjepiva, upitali smo nekoliko naših znanstvenika.
Vrlo sigurno i relativno jeftino
– Za svako cjepivo, pa tako i za ovo, postoje dva ključna parametra koja pratimo. Prvo su podaci o eventualnim neželjenim učincima koje cjepivo možda uzrokuje, a drugo su podaci o njegovoj učinkovitosti u smislu poticanja snažnog imunosnog odgovora koji je kadar spriječiti bolest u naknadnom kontaktu s uzročnikom protiv kojeg smo cijepljeni. Zbog individualnih razlika u imunosnoj reaktivnosti, svi ljudi ne razvijaju jednako snažan imunosni odgovor, dapače u jednom manjem postotku cijepljenih odgovor nije dostatan da spriječi nastup bolesti. Ipak, ta je bolest, ako i nastupi, obično puno blaža i kraće traje. Koliko nam je poznato, nijedno od cjepiva za koje su objavljeni rezultati nakon provedene završne treće faze kliničkog ispitivanja ne pokazuje značajnije neželjene učinke, no vidimo da se po učinkovitosti u razvoju zaštitne imunosti donekle razlikuju. To nisu velike razlike, no na masi cijepljenih mogu imati manji značaj.
Tako, primjerice, ako želite postići 70-postotnu zaštitu (što je razina kolektivne imunosti za COVID-19), cjepivom koje ima 90-postotnu učinkovitost trebate cijepiti 10% više populacije, što bi iznosilo 77%, a ako cijepite cjepivom koje ima 95-postotnu, učinkovitost onda 73,5% populacije. Koji su to brojevi u hrvatskoj populaciji, lako je izračunati. No, koliko vidimo, gotovo sva cjepiva prezentirana do sada imaju učinkovitost od 95%, osim oxfordskog koje u prepolovljenoj prvoj i punoj drugoj dozi ima učinkovitost od 90%. Dakle, razlika je mala i nema veću značajnost u primjeni, pogotovo ako se uzme u obzir da je oxfordsko cjepivo relativno jeftino i vrlo sigurno – rekao nam je imunolog Zlatko Trobonjača.
Prekjučer popodne, naime, pojavila se informacija o nedorečenostima u novim objavljenim rezultatima oxfordskog cjepiva. AstraZeneca priznala je pogrešku kod doziranja cjepiva nekim ispitanicima pa su se pojavile sumnje jesu li objavljeni odlični rezultati vjerodostojni. No je li doista riječ o ključnom propustu?
– Rekao bih da ovo nije toliko veliki problem jer razvoj cjepiva je vrlo zahtjevan, a greške se događaju, napose zbog činjenice da se ova cjepiva razvijaju manje od godine dana. Ja ne mislim da je značaj ovog cjepiva umanjen, a stvar je regulatornih agencija kako će na to gledati. Čini mi se da se radi samo o propustu koji je na neki način korigiran, a ne o nekakvom sigurnosnom ili drugom pitanju – rekao nam je ugledni virusni imunolog prof. dr. sc. Stipan Jonjić s Medicinskog fakulteta u Rijeci, a s njim se slaže i prof. dr. sc. Nenad Ban sa Saveznog tehničkog sveučilišta u Zürichu.
I RNK cjepiva idu u dvije doze
– Sasvim je vjerojatno da, ako se podesi režim cijepljenja, da će biti moguće postići visoku razinu efikasnosti. Međutim, za većinu cijepljenja ljudi se ne brinu o razlici između 60 i 80 posto efikasnosti, pogotovo ako se radi o obaveznom cijepljenju jer onda je dovoljan postotak populacije zaštićen tako da se bolest prestane širiti. Mislim da je AstraZeneca vjerojatno pod pritiskom rezultata koji su objavljeni vezani uz RNK cijepljenja pa ne žele da ispadne da njihovo cjepivo nije dobro. Zbog toga su objavili “polovične” rezultate koji na primjeru relativno malog broja ljudi (greškom!) ukazuju da ako se cjepivo daje u dvije doze da se može postići visoka efikasnost, međutim to se za sada mora uzeti kao preliminarni rezultat. No činjenica da se RNK cjepivo preporučuje ovako i onako u dvije doze i da je bitno skuplje od oxfordskog ukazuje da usporedba nije ravnopravna – rekao nam je dr. Ban. Neovisna provjera rezultata najbolji je put do potvrde rezultata, no pandemija traži izuzetno brzu reakciju.
Neovisna provjera rezultata najbolji je put do potvrde rezultata, no pandemija traži izuzetno brzu reakciju. - Problem sa znanosti je da ju rade ljudi, a mi jednostavno nismo napravljeni da bi bili objektivni i da možemo zanemariti naše zelje, stremljenja i nade. Ako rezultati ukazuju da bi nešto moglo biti značajno, veselimo se. Ako nam govore da nešto ne funkcionira, spremni smo ponoviti pokus jer se nadamo da smo možda napravili tehničku grešku i da će rezultati biti bolji kad ih ponovimo. Ali na koncu, u tom procesu ima toliko točki gdje dolazi do neovisne provjere rezultata, da je konačni rezultat u pravilu solidan I pouzdan, prokomentirao je prof. dr. sc. Luka Čičin-Šain iz Helmholtz centra za infektivna istraživanja u Braunschweigu.
