Pritisak na srpsku zajednicu na Kosovu i mjere Prištine izazvale su nezadovoljstvo u Beogradu, a kao jedan od odgovora Aleksandar Vučić naveo je mogućnost promjene toka rijeke Ibar. Kako je rekao, u tom slučaju „vidjet ćemo što će Albanci raditi i kako će se ponašati“, javlja Deutsche Welle.
Vodni sustav Ibar–Lepenac ima strateški značaj za opskrbu Kosova pitkom vodom, poljoprivredu i za proizvodnju energije. Ibar je međunarodni vodotok koji izvire u Crnoj Gori, protječe najprije kroz dio Srbije, na granici s Kosovom se ulijeva u zajedničko pogranično jezero Gazivode. Otuda teče dalje kroz Kosovo, te potom kroz središnju Srbiju, gdje se ulijeva u Zapadnu Moravu.
Jezero Gazivode, koje se nalazi i na teritoriji Srbije i na teritoriji Kosova, i središnji je dio tog hidrosistema. Bilo kakva promjena korita uzvodno o jezera imala bi direktne posljedice kako na njega, tako i na čitav vodni sustav. Razumljivo je stoga što je ova prijeteća poruka izazvala dosta nelagode u kosovskim i međunarodnim krugovima.
Priština ističe da međunarodno pravo i međunarodne konvencije o zaštiti prekograničnih vodnih resursa izričito zabranjuju korištenje voda kao oružja ili sredstva političkog pritiska.
Stručnjaci u Srbiji upozoravaju da je riječ o epskom pothvatu koji bi možda trajao desetljećima. Zahtijevao bi goleme količine novca, a preusmjeravanje prirodnog toka rijeke kroz stjenovit i planinski teren Dinarskih planina zahtijevalo bi opsežne zemljane radove, izgradnju tunela i brana.
Takav zahvat prijetio bi i ekološkom katastrofom na cijelom slivnom području. Profesor hidrotehnike i hidrologije u mirovini Jovan Despotović izjavio je FoNetu da su izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o promjeni toka Ibra „poput hodanja u snu i da je riječ o projektu koji je nemoguće izvesti u kratkom vremenu bez rušenja brda i planina, a ne dolazi u obzir ni prema europskim propisima“.
Kada je riječ o predsjedniku Srbije, teško je reći da mu nedostaju megalomanske ideje. Zato je i teško procijeniti je li riječ o tipičnom nastupu za domaću publiku koji će brzo biti zaboravljen ili doista misli ozbiljno.
U svakom slučaju, Vučić je priopćio da je inicirao formiranje radne skupine sastavljene od inženjera i građevinskih stručnjaka, koja bi razmatrala mogućnost promjene toka rijeke Ibar, i to vidi kao suvereno pravo Srbije da to radi na svojem teritoriju.
Promjena toka rijeke Ibar kao ideja pojavila se još 1985. godine, a kako se tih godina radilo i na Memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), ona se često spominje u tom političkom kontekstu, ali se od nje na kraju odustalo.
Predsjednik Upravnog odbora Foruma za etničke odnose Dušan Janjić kaže za DW da se „od Vučića svašta može očekivati, ali nisam očekivao da će regresirati na 1983. – 1985. godinu, kada su počela i fantaziranja srpskih nacionalista. Promjenom toka Ibra oni su željeli otpisati Kosovo, i to pokazuje da se oni Kosovom nisu željeli baviti osim na razini obećanja i parola o Kosovu kao srcu Srbije. To vidim i kao njegov pokušaj da se izvuče od odgovornosti za sve ono što je radio po pitanju Kosova – a možda i dalje – i da u toj političkoj galami dobije alibi i kaže: evo, ništa više nije moglo da se učini“, ističe naš sugovornik.
Posebno zabrinjava, dodaje Janjić, „što se objektivno ovdje ne radi o racionalnom projektu. To nije projekt koji rješava neki problem, već je to jedan ideološko-propagandni mali projekt – ako ga uopće tako možemo zvati – koji služi da napravi još veću gužvu i galamu u regiji, kako bi ljudi pomislili da bez vas nema spasa i da će biti potop“, ocjenjuje Janjić za DW.
Vjerojatno nije bilo teško predvidjeti da će stići i upozorenja da voda na Kosovu nije potrebna samo Albancima te da će na taj način biti ugrožena i srpska zajednica na Kosovu.
Dušan Janjić primjećuje da je „prijetnja da se naudi Albancima prazna priča, jer je, primjerice, kanal Dunav – Tisa – Dunav građen 20 godina u daleko organiziranijoj i bogatijoj državi, a za Ibar će biti potrebno 50 godina. Tako da će Vučić teško moći vidjeti kako će Albanci patiti, ali se oštećuju i svi drugi stanovnici Kosova. Ono što je već sada definitivno oštećeno jest predodžba o Srbiji i njezinu vodstvu. Jer, kada izađete u javnost s ovakvim izjavama, svatko će se zapitati je li to partner s kojim bi trebalo raditi“, upozorava Janjić.
Koliko ova vrsta izjava ugrožava položaj Srba na Kosovu? Naš sugovornik smatra da je „položaj srpske zajednice na terenu završen monopolom Srpske liste. Taj položaj je zacementiran socijalnom korupcijom aktivnih političkih aktera među Srbima. Višestranačkog sustava u toj zajednici nema, i tu je, nažalost, pomogla i Europska unija (EU) da se to razbije. Demokracija i višestranački sustav jednostavno nisu bili tema normalizacije“, primjećuje Janjić.
Predsjednik Srbije je i na unutarnjem planu doživio brojne kritike, a kako je to formulirao lider stranke Srbija Centar (SRCE) Zdravko Ponoš, „dok Vučić vježba da postane Mojsije, najprije bi trebao pokušati riješiti problem kanalizacije u Borči“.
Dušan Janjić ipak smatra da je jedna druga usporedba mnogo primjerenija: „Mislim da to zaista jest jedna epska dimenzija tih nastupa u sklopu predizborne kampanje, ali također mi se čini da ovdje više imamo posla s mitom o Sizifu. Zato je i čitava vanjska politika sada angažirana da amortizira sve ono što se događa na unutarnjem planu kako bi sačuvao vlast. Njegov je problem što mu nedostaje snage da ga kamen ne pregazi“, zaključuje Janjić za DW, javlja Deutsche Welle.
Otvori KEKS Pay
