Ruski vođa Vladimir Putin ne strahuje od širenja NATO-a ni od budućih crta razgraničenja na bojištu u Ukrajini. Njegov pravi, egzistencijalni strah je nešto sasvim drugo. Riječ je o demobilizaciji stotina tisuća ruskih vojnika i povratak društva u mirnodopsko stanje. Prema analizi objavljenoj u Newsweeku, Putinov režim rat u Ukrajini više ne vodi samo zbog teritorijalnih ciljeva ili geopolitičkih ambicija. Rat je postao ključni mehanizam opstanka samog režima. Dok god traje sukob, Putin može održavati kontrolu nad društvom, opravdavati represiju i prikrivati duboke strukturne slabosti ruske države.
Mir bi, paradoksalno, za Kremlj bio izuzetno opasan. Demobilizacija bi značila puštanje stotina tisuća traumatiziranih, borbeno iskusnih i često nasilno regrutiranih muškaraca natrag u društvo koje nema dovoljno političkih kanala za izražavanje nezadovoljstva. Mnogi od njih bili su svjedoci ili žrtve sustavnog zlostavljanja u ruskoj vojsci, uključujući torture, seksualno nasilje i potpuno zanemarivanje ljudskih života, gdje se vojnici često tretiraju kao 'topovsko meso'. Povratak takvih veterana mogao stvoriti vrlo nestabilnu situaciju, piše Newsweek. Ovi novi veterani mogli bi postati izvor nezadovoljstva, kritike Ministarstva obrane, pa čak i potencijalnih pobuna ili udara. Rat ih drži zaposlenima, pod kontrolom i ovisnima o sustavu. Uz to, ruska ekonomija postala je potpuno ovisna o ratnoj mobilizaciji. Visoki vojni rashodi služe kao umjetni ekonomski stimulans, ali istodobno stvaraju inflaciju, nedostatak radne snage i pregrijavanje gospodarstva. Zaustavljanje rata značilo bi naglo zaustavljanje tog sustava, što bi moglo dovesti do ozbiljne ekonomske nestabilnosti.
Putinova popularnost tradicionalno raste u vrijeme vanjskih sukoba, primjerice nakon aneksije Krima 2014. i invazije na Ukrajinu 2022. godine. Rat omogućuje režimu da stvara sliku vanjske prijetnje i tako opravdava unutarnju represiju. Prestankom rata ta formula više ne bi funkcionirala, a režim bi se suočio s vlastitim građanima.
Podsjeća se i na povijesnu paralelu sa Sovjetskim Savezom. Nakon povlačenja iz Afganistana, razočarani i ljuti veterani, zajedno s ekonomskom stagnacijom i pukotinama u eliti, pridonijeli su raspadu SSSR-a. Zapad pogrešno shvaća Putinove motive ako misli da je rješenje u teritorijalnim ustupcima Ukrajine. Pravi ključ za pritisak na Moskvu leži u iskorištavanju unutarnjih kontradikcija Rusije. Umjesto da traži kompromise od Kijeva, Zapad bi trebao inzistirati na bezuvjetnom prekidu vatre, prebaciti teret rata na Rusiju i prisiliti Kremlj da se suoči s nespojivošću svoje vanjske agresije i unutarnje stabilnosti.
Otvori KEKS Pay
