Ujedinjeno Kraljevstvo identificiralo je još jedan slučaj zaraznog novog soja Mpox-a, čime je opet došla u vrh europskih zemalja koje su prijavile infekciju. Novi soj majmunskih boginja zarazio je tisuće ljudi u Središnjoj Africi otkako se pojavio u Demokratskoj Republici Kongo (DRK) 2023. godine. Postoje dva podtipa virusa mpox. Clade II, koji je rasprotranjen u Zapadnoj Africi, uzrokovao je globalno izbijanje koje je 2022. godine držalo zdravstvene vlasti u Europi i Sjevernoj Americi u stanju pripravnosti. Tamo se nastavlja širiti na niskim razinama. Međutim, za Clade I, koji je rasprotranjen u Središnjoj Africi, smatra se da uzrokuje težu bolest i veći rizik od smrti. Podskup opasnijeg soja, poznat kao Clade Ib, identificiran je u DRK-u u rujnu 2023. i od tada se široko proširio regijom, posebno u Burundiju i Ugandi.
Još se mnogo toga ne zna o težini Mpox-a uzrokovanog sojem Ib, ali čini se da se lakše širi i uzrokuje više bolesti među djecom. Mpox se širi putem bliskog kontakta kože s kožom, i može uzrokovati osip, glavobolju, vrućicu, zimicu, otečenje limfnih čvorova i respiratorne simptome. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je izbijanje Mpox-a u Africi globalnom javnozdravstvenom hitnom situacijom u kolovozu 2024. U to vrijeme, europske zdravstvene vlasti upozorile su da će se slučajevi vjerojatno pojaviti i u Europi, iako rizik za javnost ostaje nizak. Izvan Afrike, novi soj je od tada otkriven u pet europskih zemalja, kao i u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Brazilu, Kini, Indiji, Tajlandu, Omanu, Pakistanu, Kataru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), javlja Euronews.
ECDC (Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti) je objavio kartu gdje je najveća pojava virusa u Europi.
Ujedinjeno Kraljevstvo
Većina od 11 slučajeva Mpox-a Clade Ib u UK-u bila je povezana s putovanjima. No najnovija infekcija, prijavljena u travnju, bila je osoba koja nije nedavno putovala i nije imala veze s prethodno potvrđenim slučajevima, rekla je Agencija za zdravstvenu sigurnost UK-a. Agencija je rekla da među bliskim kontaktima osobe nisu identificirani novi slučajevi te da rizik za javnost ostaje nizak. Prvi slučajevi u UK-u bili su u listopadu 2024., kada se osoba razboljela nakon povratka iz afričkih zemalja gdje soj cirkulira i zatim proširila Mpox na tri člana svog kućanstva. U rujnu je vlada UK-a kupila više od 150.000 doza cjepiva protiv mpox-a kako bi se pripremila za potencijalne rizike Clade Ib, i nedavno otvorila centre za cijepljenje diljem Engleske.
Njemačka
Njemačka je prijavila osam slučajeva Mpox-a Clada Ib, najnoviji u veljači. Prvi slučaj bio je u listopadu, s pet dodatnih infekcija u prosincu, izvijestio je Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC). Slučajevi u prosincu uključivali su osobu koja je putovala u područje pogođeno izbijanjem i zatim zarazila članove obitelji, uključujući djecu koja nedavno nisu bila u inozemstvu, prema ECDC-u. Nije bilo dodatnog širenja izvan kućanstva.
Belgija
Belgija je identificirala pet slučajeva. Prvi su bili u prosincu, među zaraženom osobom koja je nedavno putovala u inozemstvo i djetetom. ECDC je tada rekao da nije identificirao nikakve visokorizične kontakte. Zemlja je prijavila dodatne slučajeve ove godine: jedan u siječnju i dva u veljači.
Francuska
U siječnju su francuske zdravstvene vlasti rekle da je netko u regiji Bretanje dobio Mpox nakon bliskog kontakta s dvije osobe koje su putovale iz Središnje Afrike. Još jedan slučaj prijavljen je u veljači, izvijestio je ECDC.Nacionalne vlasti rekle su da se povremeno mogu pojaviti dodatni slučajevi povezani sa zemljama s izbijanjima Mpox-a.
Švedska
U kolovozu 2024., Švedska je postala prva zemlja izvan Afrike koja je prijavila slučaj novog soja Mpox-a. Pacijent je potražio medicinsku pomoć u Stockholmu nakon što se zarazio u dijelu Afrike gdje se širi mpox klada Ib, rekle su švedske zdravstvene vlasti. To je zasad jedini slučaj u zemlji.
Irska
U veljači su irske zdravstvene vlasti otkrile jedan slučaj mpox-a klada Ia, koji se razlikuje od novog soja, ali i dalje izaziva zabrinutost u Africi. Zaražena osoba nedavno se vratila iz DRK-a i hospitalizirana je u Dublinu. U to vrijeme, vlasti su rekle da rizik za javnost ostaje nizak.
Majmunske boginje, podsjetimo, su virusna bolest uzrokovana virusom koji je sličan virusu velikih boginja, ali se ne širi među ljudima tako efikasno i manja je smrtnost nego kod velikih boginja Prirodni rezervoar virusa najvjerojatnije su neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u divljini u zemljama centralne i zapadne Afrike. Iako se bolest zove majmunske boginje, izgleda da majmuni nisu rezervoar virusa, već se slučajno zaraze, kao i čovjek, u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama. Bolest prelazi na ljude u kontaktu s izlučevinama bolesnih životinja putem sluznica ili oštećene kože čovjeka. Također, može se prenijeti ugrizom ili ogrebotinom bolesne životinje. S čovjeka na čovjeka bolest se može prenijeti kapljičnim putem (bliskim kontaktom) i kontaktom s kožnim promjenama koje nastaju kod oboljeloga. Bolest se kod ljudi najčešće javlja u ruralnim sredinama u nekim državama centralne i zapadne Afrike (DR Kongo, Nigerija). Inkubacija bolesti je uobičajeno 6-13 dana, a može se kretati u rasponu od 5 do 21 dana. Prema prikupljenim podacima o oboljelima u aktualnoj epidemiji izvan endemskih zemalja, klinička slika često odstupa od one uobičajene u endemskim područjima. U endemskim zemljama bolest obično počinje prodromalnim stadijem karakteriziranim umorom, povišenom tjelesnom temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima i leđima, a može biti prisutna i grlobolja. Nakon jedan do tri dana javlja se osip koji se širi centrifugalno, počevši na licu i spušta se na trup i ekstremitete, a može krenuti od mjesta unosa virusa u organizam. U slučaju diseminiranog osipa zahvaćeni su i dlanovi i tabani. Mogu biti prisutne i lezije na sluznici usta i očiju (enantem). Osip može jako svrbjeti ili boljeti, a otprilike s početkom osipa, javlja se i bolna limfadenopatija. U oboljelih u neendemskim zemljama prodromalni simptomi često izostaju ili im prvo prethodi osip koji je često atipičan – svega nekoliko lezija i/ili ograničen na genitalnu ili perianalnu regiju, a prisutne lezije mogu biti u različitim razvojnim stadijima, od makule, preko papule, vezikule i pustule do kruste. Uobičajeno, osip, koji može jako svrbjeti ili boljeti, ima evoluciju od makule, preko papule, vezikule i pustule do kruste. Liječenje je simptomatsko i u većini slučajeva bolest prođe kroz dva do četiri tjedna, izvijestio je HZJZ.