Najveća investicija u povijesti u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe. Snaga 1 GW, najviša razina pouzdanosti - iznad Tier 4, tisuće radnih mjesta, te pozicioniranje Hrvatske na sam vrh europske mage digitalne ekonomije: to je u brojkama podatkovni centar (data centar) Pantheon koji će se graditi na području općine Topusko, doznajemo. Projekt punog naziva Pantheon - AI razvojni i podatkovni centar Topusko razvija Jako Andabak u partnerstvu sa snažnim američkim institucionalnim investitorima, a bit će predstavljen sutra na summitu Inicijative 3 mora. Neslužbeno se spominje da je vrijednost investicije više od 50 milijardi eura ili više od 100 Peljeških mostova.
Hrvatska je za ovu investiciju u infrastrukturu na kojoj rade sve digitalne usluge i sustavi odabrana u konkurenciji više zemalja srednje i istočne Europe. Prema planu, izgradnja bi trebala početi 2027., a početak rada očekuje se početkom 2029. godine. Posebno važno je da ulaganja u mrežu i energetsku infrastrukturu koja se gradi u sklopu Pantheona ostaju u Hrvatskoj i tako dugoročno jačaju kapacitete domaćeg elektroenergetskog i infrastrukturnog sustava.
Tehnički dio vodi M. Crnogorac
Za usporedbu magnitude hrvatskog projekta: u Europi je kapacitet data centara koncentriran u nekoliko velikih čvorišta: London ima ukupno oko 2 -3 GW, Frankfurt oko 1,5 -2 GW, Amsterdam oko 1- 1,5 GW, Dublin više od 1 GW, a Pariz oko 0,8 -1,2 GW. No ne postoji jedan centar, već se u tim gradovima i okolici nalazi velik broj kampusa i objekata, najčešće kapaciteta do 150 MW. Snaga od jednog gigavata - slikovito - znači potrošnju električne energije na razini grada veličine Rijeke u svakom trenutku, ali i kapacitet za rad velikog broja digitalnih sustava.
Projekt Pantheon od početka se postavlja kao cjelina koja objedinjuje tehnološku, energetsku, vodnu, prometnu i optičku infrastrukturu. Kod sustava snage jednog gigavata pitanje više nije samo gdje će fizički stajati serveri, nego i kako osigurati energiju, hlađenje, mrežu te dugoročnu stabilnost. Upravo zbog toga projekt uključuje više paralelnih zahvata - uz sam AI razvojni i podatkovni centar, planira se izgradnja vlastite trafostanice i oko 280 kilometara novih dalekovoda. Strateški partner centra gradi graditi i fotonaponsku elektranu snage 500 megavata, namijenjenu isključivo njegovim potrebama. Ideja je da projekt ne bude dodatni pritisak na postojeći sustav, nego dio šireg ulaganja u mrežu i nove kapacitete. Četiri dalekovoda će spojiti južne trafostanice Obrovac i Rijeku s novom trafostanicom u Topuskom, koja će biti najveća trafostanica u Hrvatskoj, te još dva dalekovoda koji će spojiti na trafostanicu Žerjavinac, a drugi na stanicu Tumbri.
Ti zahvati nisu vezani samo uz potrebe centra, nego bi trebali ojačati i učiniti hrvatsku prijenosnu mrežu stabilnijom i omogućiti priključenje dodatnih oko 5 gigavata neiskorištenih izvora čiste energije koji trenutačno čekaju pristup sustavu, a s nekima od tih proizvođača su već potpisani ugovori. U tom se kontekstu često spominje i stanje mreže u dijelovima zemlje poput Dalmacije, gdje se elektroenergetski sustav oslanja na ograničen broj prijenosnih pravaca. Upravo zato ulaganja koja prate projekt izlaze iz okvira same investicije i ulaze u širi kontekst stabilnosti elektroenergetske mreže, ali i jačanja društvene infrastrukture kroz ulaganja u ceste, vrtiće, škole i zdravstvo. Ukupna vrijednost imovine koja se stavlja na raspolaganje i ostaje Hrvatskoj – odnosno predaje se Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava (HOPS) – s dijelom infrastrukture poput cesta, iznosi 500 milijuna eura, što je više od cijene Pelješkog mosta. Sve to ostaje Hrvatskoj kao javno dobro. Također, investitori uvjeravaju da zbog ovog projekta cijena električne energije neće rasti.
Jednako važan dio projekta odnosi se na vodu. Projekt se, prema informacijama, ne spaja na javnu vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, nego se koristi vlastitim bunarima i zatvorenim sustavom hlađenja. Voda se crpi iz dubine, koristi za hlađenje sustava, a potom se, uz minimalnu promjenu temperature, pola stupnja Celzijusa, vraća u podzemni sloj iz kojeg je uzeta. Tako se izbjegava utjecaj na lokalne vodne resurse i postojeću infrastrukturu. Tehnički standard projekta postavljen je iznad uobičajenih okvira: centar bi trebao imati razinu dostupnosti višu od dosad najvišeg Tier 4 standarda u Europskoj uniji, što u praksi znači tek minimalne prekide. Takva razina pouzdanosti nužna je jer podatkovni centri ove vrste ne služe samo pohrani podataka, nego podržavaju sustave koji moraju raditi neprekidno.
Izuzetno je naglašeno hrvatsko inženjersko znanje. Tehnički dio vodi Mislav Crnogorac, glavni inženjer i tehnološki direktor projekta, s iskustvom na vodećim inženjerskim pozicijama u Amazonu, Emersonu i Vertivu koji je do sada projektirao više od 50 podatkovnih centara diljem svijeta. On predvodi tim od 25 domaćih stručnjaka, među kojima su i ljudi koji su s njim radili u velikim svjetskim tehnološkim korporacijama. Projekt se zato pokušava predstaviti i kao prekretnica za domaću stručnu scenu, a poruka je jasna: hrvatski podatkovni i energetski stručnjaci za rad na sustavima ove razine više ne bi morali odlaziti u inozemstvo.
Razmjeri projekta vidljivi su i u zapošljavanju. Tijekom izgradnje predviđa se oko 3000 radnih mjesta, dok bi nakon početka rada centar trebao zapošljavati oko 1500 ljudi, od čega bi 60 posto ili više činila radna mjesta visoke dodane vrijednosti. Procjenjuje se i oko 6000 posredno stvorenih radnih mjesta, što ukupno daje gotovo 10.000 trajnih, posrednih i privremenih radnih mjesta povezanih s projektom. Odabir mjesta nije slučajan - Topusko i Banovina su dodatna dimenzija priče. Projekt se ne smješta u već razvijeno tehnološko središte, nego u prostor koji se desetljećima suočava s posljedicama rata, depopulacije i gospodarskog zaostajanja, zbog čega se njegova lokalna važnost promatra i kroz potencijal šireg razvoja. Upravo je s lokalnim stanovnicima osobno razgovarao Andabak, preuzevši dio prema lokalnoj zajednici. Teren na kojem se gradi je odabran i jer je ekološki vrlo - bez ugroženih ili rijetkih vrsta.
Pomak kapitala iz drugih regija
Smještajući u globalni kontekst, danas potražnja za podatkovnim centrima snažno raste pod utjecajem razvoja umjetne inteligencije i cloud sustava, a u idućim godina očekuje se višestruko povećanje kapaciteta. No dostupnost električne energije i priključaka na mrežu postaje jedan od glavnih ograničavajućih faktora za nove projekte, zbog čega se dio investicija postupno preusmjerava prema novim lokacijama. Istodobno je vidljiv i pomak kapitala iz drugih regija, uključujući Bliski istok, prema Europi, gdje investitori traže stabilnije okruženje i dugoročno održive uvjete za razvoj digitalne infrastrukture. U užem izboru za ovu investiciju bile su i zemlje poput Poljske, Mađarske i Bugarske, koje već dulje pokušavaju privući velike projekte podatkovne infrastrukture. U tom kontekstu, odabir Hrvatske ne proizlazi iz jednog faktora, nego iz kombinacije elemenata koje investitori u ovom sektoru smatraju ključnima. Među njima se ističu stabilnost regulatornog i političkog okruženja, članstvo u Europskoj uniji i NATO-u te mogućnost razvoja energetske infrastrukture na lokaciji projekta.
Takva kombinacija postaje sve važnija u trenutku kada se investicije u digitalnu infrastrukturu sve više vežu uz dugoročnu sigurnost sustava, a ne samo uz troškovne kriterije. Dodatni element bio je i lokalni partner, hrvatski poduzetnik Jako Andabak, čija je uloga u razvoju projekta bila ključna u fazi pripreme i usklađivanja s lokalnom zajednicom i institucijama. Šire gledano, za Hrvatsku ovakav projekt ima nekoliko razina značenja. Prva je signalna: riječ je o investiciji koja zemlju prvi put pozicionira u segmentu visoke tehnološke infrastrukture u kojem se odluke donose na globalnoj razini, kao poruku drugim investitorima da se projekti ove veličine i složenosti mogu realizirati i izvan tradicionalnih europskih središta. Druga razina je infrastrukturna.
Ulaganja koja prate projekt - od prijenosne mreže do energetskih kapaciteta - ne ostaju zatvorena unutar same investicije, nego dugoročno utječu na dostupnost energije i stabilnost sustava, što je jedan od ključnih preduvjeta za daljnji industrijski i tehnološki razvoj. Treća razina odnosi se na tržište rada i tehnološki sektor: projekti ove vrste vezani su uz visoko kvalificirana radna mjesta i specijalizirana znanja, a njihov razvoj otvara prostor za zadržavanje i razvoj domaćih stručnjaka koji su do sada takve prilike uglavnom nalazili izvan Hrvatske. Značaj projekta zato se ne mjeri samo njegovom veličinom, nego i njegovim potencijalom da promijeni strukturu gospodarstva - ono što se sada pokreće u Topuskom nije samo pojedinačna investicija, nego početak procesa čiji će se puni učinci mjeriti tek godinama koje dolaze.
Otvori KEKS Pay
