“Memorijal Andrije Ankovića” u Gabeli za ekipe sudionice već je prošlost. Treneri su probali, uigravali, kalkulirali, sad na osnovi viđenog i utvrđenog nastavljaju pripreme. Svi su manje-više bili zadovoljni probom, od Ivice Barbarića (Zrinjski), preko Damira Milinovića (Gorica) i Darka Vojvodića (GOŠK), do mladog Marka Loze (Hajduk).
Lozo najzadovoljniji
Međutim, bez obzira na to što su treneri isticali da im rezultati nisu primarni, u finalu se nije puno mijenjalo, Gorica je izvršila samo jednu, a Zrinjski četiri izmjene, i to sve pred kraj utakmice. Čini nam se da najzadovoljniji može biti mladi Marko Lozo, trener mlade momčadi Hajduka, vodećeg sastava u 3. hrvatskoj ligi. U dvije utakmice isprobao je dvadesetak igrača, koji su u cjelini prikazali i najljepši nogomet na turniru. Bilo je tu i krasnih poteza poput Llanosova loba, kojim je Hajduk došao u vodstvo protiv Zrinjskog, pa izvrsnih prodora Jandreka i Rapaića, koji je propustio zagorčati boravak Mostarcima na turniru, stamenog Cetine…
Sunce plus, posjet minus
Solidnu izvedbu pružio je Hajduk i protiv GOŠK-a u utakmici za 3. mjesto kada su igrale “rezerve rezervi”. I trećeplasirani GOŠK može biti zadovoljan. Igralo se tvrdo, odgovorno, osim u završnici utakmice protiv Gorice kada su pogreškama ispustili vodstvo od 2:0. Baš bi im ta utakmica mogla biti pouka za prvenstvo. Gorica je više nego opravdala poziv, igrala je lijepo i racionalno pa je do posljednjeg sudačkog zvižduka “visjelo” vodstvo Zrinjskog od 1:0 u finalnoj utakmici. Zrinjski, kao i obično posljednjih godina, demonstrirao je, rekli bismo, njemački nogomet, snažno, tvrdo, borbeno. Hoće li trener Barbarić ubaciti i neke elemente iz igračkih dana, ostaje za vidjeti, tek Mostarci su opravdali ulogu favorita. Vrijedi još izdvojiti da je sunce na svoj način “pozdravilo” vraćanje turnira u uobičajeni termin – drugi vikend u veljači. Ono što je bilo ispod očekivanja je posjet, koji je bio dobar samo na uvodnoj utakmici Hajduk – Zrinjski.
