Čini se da najvažnija pozicija na nedavno završenom Svjetskom nogomentom prvenstvu nije na travnjaku, već u predsjedničkoj loži. Upravljanje FIFA-om, krovnim tijelom svjetskog nogometa, sve manje nalikuje na standardni sportski posao, a sve više na profesionalno upravljanje kaosom, gdje predsjednik Gianni Infantino provodi vrijeme prikupljajući goleme čekove dok se snalazi u drami koja neprestano prati ovu organizaciju. Od optužbi da favorizira Argentinu do bizarnih političkih intervencija, poput one kada je bivši američki predsjednik Donald Trump navodno telefonskim pozivom izbrisao crveni karton, Infantino se uvijek nađe u središtu zbivanja. No, najnovija bura podigla se oko teme koja uvijek iznova intrigira javnost: njegova plaća. Kada su navijači otkrili koliko prvi čovjek svjetskog nogometa zarađuje godišnje, društvene mreže su eksplodirale. Prema posljednjem financijskom izvješću FIFA-e, Infantino je u 2025. godini primio ukupan kompenzacijski paket vrijedan oko šest milijuna dolara. Ova vijest izazvala je šok i nevjericu, a jedan navijač je cinično primijetio: "Njegova plaća raste svaki put kad se navijači naljute."
Iznos od šest milijuna dolara dosegnut je prvenstveno zbog povećanja njegova godišnjeg bonusa za čak 33 posto, koji je narastao za 550.000 švicarskih franaka na ukupno 2,2 milijuna, dok je osnovna plaća ostala nepromijenjena na 2,6 milijuna švicarskih franaka. Reakcije su bile podijeljene.
- Što točno radi cijeli dan?" zapitao se jedan korisnik na društvenoj mreži X, dok je drugi izračunao da se radi o nevjerojatnih 16.700 eura dnevno.
Ipak, bilo je i onih koji su stali u njegovu obranu, tvrdeći da je iznos zapravo nizak.
- Ako vrhunski treneri zarađuju deset milijuna eura godišnje, ovo je malo za predsjednika FIFA-e - zaključio je jedan od komentatora.
No, priča o Infantinovoj plaći nije priča o jednoj godini, već o nevjerojatnom rastu primanja otkako je u veljači 2016. preuzeo kormilo organizacije. U deset godina na čelu FIFA-e, Gianni Infantino postao je iznimno bogat čovjek, a njegova primanja doživjela su strelovit uspon. Dokazi o tome nalaze se u poreznim prijavama koje FIFA, kao neprofitna organizacija registrirana u Švicarskoj, mora podnositi američkoj poreznoj upravi. Prema tim dokumentima, njegov ukupni trošak za FIFA-u u 2024. godini iznosio je 6,133 milijuna dolara, što uključuje osnovnu kompenzaciju, bonuse i razne druge naknade. Samo osam godina ranije, FIFA je američkim vlastima za Infantina prijavila iznos od svega 1,5 milijuna dolara.
Ovaj rast primanja još je upečatljiviji kada se stavi u kontekst turbulentnog razdoblja koje mu je prethodilo. Prije Infantina, FIFA-om je 17 godina vladao Sepp Blatter, čiji je mandat završio u sjeni najvećeg korupcijskog skandala u povijesti sporta. Godinama su detalji o Blatterovoj plaći bili strogo čuvana tajna, obavijena velom tajne koji je bio simbol netransparentnosti njegova režima. Tek nakon njegova odlaska, FIFA je, pod pritiskom reformi, otkrila brojke. U 2015. godini, njegovoj posljednjoj na čelu organizacije, Blatter je primio paket plaće u iznosu od 3,76 milijuna dolara. Taj iznos, iako značajan, nije uključivao bonus za uspješnost, ali jest isplatu od gotovo 450.000 dolara kao nagradu za 40 godina službe. Ironično, te iste godine FIFA je zabilježila gubitak od 122 milijuna dolara, prvi nakon 2002. godine, izravno uzrokovan skandalima koji su otjerali sponzore i unijeli nemir u poslovanje.
Upravo su ti skandali i istrage američkih i švicarskih tužitelja potaknuli FIFA-u na uvođenje veće financijske transparentnosti, što je bio jedan od kamena temeljaca Infantinove predsjedničke kampanje. Obećao je "okrenuti novu stranicu" i vratiti povjerenje u organizaciju. U svom prvom predgovoru financijskom izvješću, Infantino je rezultate iz 2015. nazvao "opomenom" koja pokazuje što se dogodi kada se izgubi iz vida primarna misija. No, put do transparentnosti nije bio bez kontroverzi. Unatoč reformama koje su nalagale objavu plaća, FIFA je u početku željela Infantinovu plaću držati u tajnosti još jednu godinu. Njegov je dolazak također obilježen i borbom za moć, kao što je bio slučaj kada je Domenico Scala, tadašnji predsjednik revizorskog i kompenzacijskog odbora, podnio ostavku u znak prosvjeda protiv Infantinova stila vođenja. Ipak, s vremenom je uspostavljen sustav u kojem o primanjima odlučuje neovisni Pododbor za kompenzacije, kojim predsjeda umirovljeni indijski sudac Mukul Mudgal. Taj odbor danas određuje plaće, nastojeći ih uskladiti s tržišnim uvjetima i odgovornostima koje pozicija nosi.
Godina 2015. bila je kataklizmična za FIFA-u. Financijski gubitak od 122 milijuna dolara bio je samo vrh ledene sante. Organizacija je bila u rasulu, a sponzori su bježali glavom bez obzira. Dugogodišnji partneri poput Sonyja i Emirates Airlinesa nisu produžili svoje ugovore nakon Svjetskog prvenstva 2014., a za turnir u Rusiji 2018. godine čak 27 od 34 komercijalna mjesta ostala su neprodana. Ukupni prihodi te godine iznosili su 1,152 milijarde dolara, ali su rashodi narasli na 1,274 milijarde. Najveći porast zabilježen je u stavci "pravni troškovi", koja je skočila na vrtoglavih 61,5 milijuna dolara, gotovo dvostruko više nego prethodne godine. FIFA je angažirala moćnu američku odvjetničku tvrtku Quinn Emanuel s jednim primarnim ciljem: spriječiti da američko Ministarstvo pravosuđa optuži samu organizaciju kao suurotnika u primanju mita. Financijske rezerve, brižno skupljane godinama, pale su za 183 milijuna dolara, ali su s preostalih 1,34 milijarde dolara i dalje bile dovoljno snažne da, kako je Infantino rekao, "prebrode oluju".
U takvoj atmosferi, Infantino je preuzeo vodstvo, obećavajući reforme i novi početak. Jedna od ključnih reformi, proizašla iz preporuka neovisnog panela čiji je i sam bio član, bila je da predsjednik FIFA-e treba preuzeti više ceremonijalnu ulogu, dok bi stvarne izvršne ovlasti trebao imati glavni tajnik. Međutim, u praksi se dogodilo suprotno. Infantino je postao izrazito aktivan, izvršni vođa, s prebivalištem prvo u Kataru kako bi nadgledao pripreme za SP 2022., a sada posljednje vrijeme i na Floridi, gdje je FIFA imala urede uoči SP-a 2026. koje se održava u SAD-u, Kanadi i Meksiku. Njegova povišica pravda se i ogromnim financijskim rastom koji se očekuje u narednom ciklusu. FIFA je za razdoblje od 2023. do 2026. proračunala ukupni prihod od 11 milijardi dolara, potaknut proširenim Svjetskim prvenstvom s 48 momčadi i 104 utakmice, te novim sponzorima, uključujući saudijsku državnu naftnu tvrtku Aramco.Da bi se razumjelo kako se određuje Infantinova plaća, potrebno je pogledati strukturu uspostavljenu nakon skandala. Odluke donosi tročlani Pododbor za kompenzacije, čija je uloga osigurati objektivnost. Zanimljivo je da je jedan od članova tog tijela Alejandro Dominguez, predsjednik južnoameričke konfederacije CONMEBOL, koji i sam ima financijske koristi od odluka koje donosi. Uz njega i suca Mudgala, treći član je Švicarac Bruno Chiomento. Ovaj sustav je značajan napredak u odnosu na Blatterovo doba, ali i dalje postavlja pitanja o potpunoj neovisnosti. Kada se Infantinova primanja usporede s drugim vodećim ljudima u nogometu, slika postaje složenija. Predsjednik UEFA-e, Aleksander Čeferin, prema posljednjim podacima imao je bruto plaću od gotovo 3,26 milijuna dolara, bez bonusa. S druge strane, Richard Masters, izvršni direktor engleske Premier lige, najbogatije nacionalne lige na svijetu, 2022. godine imao je plaću od 2,3 milijuna dolara. U tom kontekstu, Infantinovih šest milijuna dolara čini se ogromnim, ali valja se sjetiti da je njegov prethodnik Blatter samo za uspješno Svjetsko prvenstvo 2014. u Brazilu ugovorio bonus od čak 12 milijuna dolara, uz osnovnu plaću od tri milijuna.
No, plaća predsjednika samo je dio šire slike luksuznih naknada unutar FIFA-e. Sustav mirovina za članove Vijeća FIFA-e, na primjer, iznimno je velikodušan. Za svaku godinu službe, član ima pravo na 9.000 američkih dolara, a mirovina se isplaćuje onoliko godina koliko je član bio na funkciji. To znači da je dugogodišnji potpredsjednik Issa Hayatou iz Kameruna stekao pravo na godišnju mirovinu od 243.000 dolara koja će mu se isplaćivati idućih 27 godina. Uz to, članovi Vijeća primaju godišnju naknadu od 250.000 do 300.000 dolara, plus dnevnice i troškove. Ove brojke pokazuju da se na vrhu svjetskog nogometa vrte iznosi koji su običnim navijačima, pa čak i mnogim nogometnim savezima, potpuno nezamislivi.
Otvori KEKS Pay
