Po mostarski kazano – ta će Al, kraj Šefika Bešlagića bosanskohercegovačkog kulturnog povjesničara. Prije pohoda u Glavsku udaljenu od Ljubuškog blizu 150 kilometara u jednom smjeru, konsultirali smo kapitalno Bešlagićevo djelo "Stećci kataloško – topografski pregled". Pozivajući se na podatke Stevana Kijca na stranici 401. u tom opširnom djelu izdanom u Sarajevu 1971., stoji: "Glavska – Kod crkvice svetog Stjepana i suvremenog rimokatoličkog groblja nalazi se nekropola sa 10 stećaka (4 ploče i 6 sanduka), piše Večernji list BiH.
Oštećeni spomenici
Obrada osrednja, spomenici su dosta oštećeni. Neki primjerci su iskorišteni kao novi nadgrobnici i kao klupe ispred crkve. Na vidljivim stranama spomenika nema ukrasa". Al nam veli: "Crkva u Glavskoj (povijesno naselje smješteno na tromeđi s Hrvatskom u zaleđu Dubrovnika) nije katolička, već pravoslavna crkva. Pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi unutar Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, a nalazi se na području općine Ravno u Federaciji…"
Oko pravoslavne crkve nije ništa sporno radi se o srednjovjekovnoj crkvi koja je obnovljena je i uređena 2014. godine. Posebice imponira novi kameni zid koji je okružuje. Ono što Al ne zna praktično na suprotnoj kraju Glavske s pogledom na more, nalaze se ostaci katoličke crkve i groblja. Uz Stanislava Vukorepa arheologa iz Čapljine koji je tim područjem hodio i pisao 2025., iz kontakata smo doznali da je postojanje crkve registrirao i dr. Ivica Puljić 1982. godine. Crkva se spominje i Arheološkom leksikonu BiH, regija 20., Arheološka nalazišta, str 175., Sarajevo 1988., gdje stoji: "Srednjovjekovna nekropola. Uz katoličku crkvu i groblje sačuvano je 10 stećaka u obliku ploča i sanduka; mnogi dislocirani i sekundarno upotrijebljeni. Kasni srednji vijek", kratki je navod iz djela "Stećci" Šefika Bešlagića.
Nije bilo druge nego put pod noge. Međutim, to bilo zgodno putovanje jer područje je tek prije godinu dvije deminirano. Prije pohoda narodski kazano u pučinu podne ohrabri nas Slavko Milišić koji povremeno dolazi u Glavsku radi pčela i okućnica. Slavko veli da je voditelja deminera molio da prostor dobro pretraže. Na kraju rekli su mu da je područje sigurno. Slavko nam je dao upute, pa smo se vratili do sela Bijela gdje su do izgradnje uskotračne pruge Gabela – Ravno – Zelenika živjeli Latini tj. katolici. Umjesto sela danas su ispod impresivnog nasipa od kuća ostale kamene gomilice, osim jedne za koju gospodin Milišić za zimušnjeg posjeta reče da je u njoj rođen čuveni hajduk Starina Novak, pa je sačuvana. Bez obzira na to što su rekli demineri, nije baš zgodno nekad miniranim područjem ići. Držimo se staze kojom kroče životinje, pošto staza vrluda sporo se napreduje. Uz to riječ je o sitnijim životinjama čija se staza gubi u gustišu, pa se treba verati ili obilaziti. Uglavnom, orijentir biješe gradina u podnožju uzvisine. U blizini nje otkrili smo odavno napuštenu kamenu građevinu. U podnožju je temeljita podzida, unutrašnjost – zid od lijepo klesanog kamena.
Povratak na + 39
Zaključujemo – to bi mogla biti crkva svetog Stjepana?! Stotinjak metara dalje vidi se gradina i oko nje par stećaka, usput prelazimo stari karavanski put, moguće još od Rimljana. U podnožju se ukaza more. I stećci i gradina su totalno devastirani, zbog gustiša od niske hrastovine ne uspijevamo otkriti grobne humke. Povratak na + 39, kroz udolinu u kojoj nema maestrala prema impresivnom nasipu nije ugodan. Nakon pregleda slika za dan – dva, zovemo ljubaznog gospodina Milišića i referiramo što smo vidjeli i slikali. On nedvojbeno potvrđuje – ta građevina je crkva, ja ne znam kako joj je ime, ali za groblje gdje su stećci, znam da su ga zvali Vidovo groblje". Ime crkvi otkrio je Bešlagić, pa tako znamo da je priča o napuštenoj katoličkoj crkvi i groblju u Glavskoj zaključena. Gustiš sa stećcima može se detaljno pregledati samo u zimskog razdoblju kad opadne lišće. Nadamo se da će sada Al uvažiti činjenice.
Otvori KEKS Pay
