Legendarni Darijo Srna bivši je hrvatski reprezentativac koji je puno dao za vatrene, a dugo vremena bio je i kapetan. U kockastom dresu upisao je 134 utakmica uz 22 pogotka, a tijekom karijere postao je prava ikona ukrajinskog Šahtara u kojem danas obnaša dužnost sportskog direktora.
Svojevremeno je za portugalske medije progovorio o svojim nogometnim počecima i teškom putu koji je prošao.
– Hajduk me doveo kad sam imao 15, 16 godina. U početku sam imao problema jer je moj otac iz Bosne, a tada neki ljudi nisu voljeli Bosance tako da nisam igrao. Bilo je teško. No, mogu izgubiti bitku, ali ne i rat – rekao je Srna i dodao:
– Kad sam imao 21 godinu dobio sam ponudu Šahtara i odlučio sam otići jer je moja obitelj imala kredit i želio sam pomoći. Otišao sam tamo misleći da ću ostati dvije ili tri godine, ali je predsjednik rekao da ćemo napraviti sjajnu momčad na velikom stadionu. "U redu, vidjet ćemo", odgovorio sam mu.
Srna uvijek posebno izdvaja pokojnog oca Uzeira.
– Otac mi je bio sjajan primjer kao osoba, otac i prijatelj. Vjerovao je u mene i u našu obitelj. Nije bio otac koji bi stajao pokraj travnjaka i govorio ''moj sin je najbolji'' već mi je rekao: "Darijo, moraš iskoristiti svoju priliku." Tu kulturu imamo u obitelji.
Hrvatski navijači još pamte suze Darija Srne na utakmici s Češkom na EP-u u Francuskoj 2016. Nije izdržao tijekom intoniranja himni jer mu je samo pet dana prije toga preminuo otac.
– Ponosan sam na svog oca. Prije Eura, kada je situacija već bila loša, pitao sam ga želi li da ostanem s njim. Pogledao me, jedva je mogao govoriti i rekao: "Darijo, spremi stvari i idi u Francusku." Nakon utakmice s Turskom dobio sam vijesti. Nije bilo lako, no znam da je bio ponosan jer sam igrao za njega, našu obitelj i Hrvatsku.
Zatim se vratio na djetinjstvo.
– Kad je počeo rat, nije bilo posla pa sam radio s povrćem i hranom. Otišao bih od kuće u tri ili četiri ujutro na tržnicu gdje bih prodavao voće i povrće. Otišao bih tada da nađem najbolje mjesto, a otac bi me odvezao i otišao na posao. Puno sam radio. Kad je počeo rat, moj otac je otišao raditi u Njemačku, bavio se slastičarstvom. Tijekom rata ukrali su automobil mog oca, a trebao nam je.
Jednom je potrošio novac da kupi kopačke.
– Kupio sam ih nakon što sam prodao voće i povrće. Otac me pitao: "Što je ovo?" Rekao sam mu da sam potrošio novac na kopačke. Uzeo ih je i vratio u trgovinu. Trebao nam je novac, što tada nisam shvaćao jer sam bio još mali. Nekoliko tjedana kasnije, otac mi je kupio kopačke i bio sam jako sretan.
Najveći dio karijere proveo je u Šahtaru, ali od nogometa oprostio se u dresu Cagliarija.
– Želio sam isprobati nešto novo. Okušao sam se u Serie A godinu dana i bilo je sjajno. Učio sam talijanski, upoznao puno dobrih trenera, igrača i dobrih ljudi. Zaista sam uživao.
Otvori KEKS Pay
