Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Sport

Predsjednik Uefe: U Jugoslaviji sam navijao za Hajduk, a nikome nije jasno kako Hrvatska to uspijeva

Imamo obiteljsku kuću u prekrasnom selu Zavala na Hvaru. To je naš drugi dom i jedva čekam srpanj, pa da cijela obitelj ode tamo na odmor. Hrvatska obala je najljepša na svijetu
29. lipnja 2020. u 07:09 0 komentara 519 prikaza
Pogledajte galeriju 1/9

Slovenski pravnik koji je 2016. nadmoćno izabran za predsjednika UEFA-e i naslijedio Michaela Platinija, od početka koronakrize šalje umirujuće poruke jer panika, kaže, ne pomaže. Treba biti optimist i širiti pozitivnu energiju, poručuje u intervjuu za Večernji list čelni čovjek europskog nogometa koji se nedavno nije libio uputiti kritiku slovenskom premijeru Janezu Janšu i drugim vodećim političarima koji su, smatra, u vrijeme pandemije previše pesimistični, umjesto da ljudima ponude nadu i lijepu, toplu riječ. Nakon tog istupa neki su slovenski mediji počeli nagađati da Aleksandra Čeferina (52) zanima ulazak i u političku arenu. No, on u razgovoru za Večernji list kaže da ga politika ne zanima.

Dolazi iz ugledne odvjetničke obitelji. Djed mu je bio profesor prava, a u odvjetničkom uredu oca Petra, koji je, uz ostale, branio i kosovskog političara Azema Vlassija, počeli su nakon studija raditi i Aleksander, te njegov tri godine stariji brat Rok. Aleksander je kao mladić igrao za NK Grosuplje, a druga velika sportska ljubav mu je – karate. Ima crni pojas. Prije devet godina izabran je za predsjednika slovenskog nogometnog saveza i tada je počeo njegov uspon do vrha UEFA-e koja ima sjedište u Ženevi. Supruga Barbara je fotografkinja, a upoznali su se na svadbi prijatelja. Imaju tri kćeri, Ninu, Nežu i Anu. Aleksander voli adrenalinske avanture, pa je tako ostalo zabilježeno da je nekoliko puta prešao Saharu u automobilu i na motociklu. No, stigla su neka takva vremena da su daleka putovanja u drugom planu.

Nogometni svijet strepi od toga kako će nogomet izgledati nakon što prođe prvi val pandemije koronavirusa. Kako se kao predsjednik UEFA-e nosite s ovom situacijom?

Taj je virus potpuno zaustavio svijet. Zaustavio je i nogomet. Nitko to nije mogao očekivati. Sve vrijeme trajanja pandemije bavili smo se time kako pomoći nogometu, imali smo svakodnevne sastanke u obliku videokonferencija. U svakoj nesreći ima i nečeg dobrog, a u nogometu je dobra stvar bila to što smo svi nastupili jedinstveno i solidarno. Lige, klubovi i UEFA. Situacija je zahtjevna, mislim da smo se dobro s njom nosili i da je imamo pod kontrolom.

I kako će, po vama, nogomet izgledati nakon pandemije, recimo, na proljeće 2021.?

Vjerujem i siguran sam da ćemo uskoro gledati dobar stari nogomet s gledateljima na stadionima. Nogomet i društvo u cjelini u povijesti su preživjeli teške izazove, ne samo zdravstvene nego i ratove i razne druge nedaće. Nogomet je rasadnik pozitivne energije, razveseljuje ljude i zato je važno što se ponovno počeo igrati.

U nacionalnim ligama donosile su se različite odluke, Francuska je, na primjer, prekinula i zaključila prvenstvo. Mnogi su ipak nastavili natjecanja. Kako gledate na to?

U više od 40 od 55 liga je nastavljeno prvenstvo. Francuska je jedna od rijetkih država koja to nije učinila, a ta njihova odluka je, po mojoj ocjeni, bila preuranjena.

Nacionalni nogometni savezi trpe financijske gubitke zbog neodigravanja utakmica. Hoće li im, i kako, UEFA pomoći?

Nacionalni savezi pretrpjeli su financijsku štetu, no ne tako veliku kao lige, a ponajprije klubovi. Pomagali smo im financijski, a i ubuduće ćemo im biti na raspolaganju jer smo krovna organizacija nacionalnih saveza. Iz te krize izaći ćemo još jači i prije svega pametniji. Barem neki.

Kako će ova kriza utjecati na cijene transfera igrača? Jesu li cijene prijašnjih godina otišle previsoko?

Teško je reći hoće li se cijene transfera igrača trajno smanjiti. O tome jesu li iznosi prije bili preveliki, reći su samo da je iznose određivalo tržište. Klubovi su plaćali točno toliko koliko su ocijenili da igrači vrijede na tom tržištu.

Kako se osjećate kad gledate utakmice s praznim tribinama?

Nogomet pred praznim tribinama nikad ne može biti isti kao nogomet pred punim tribinama. No, morali smo se prilagoditi situaciji i smatram da je bolje gledati takav nogomet nego nikakav. Naposljetku, i gledatelji pred televizorima su također navijači

Što vam je prolazilo glavom kad ste morali donosili odluku o prekidu Lige prvaka?

Nije bilo lako. Cijela situacija stvarala je ekstremni pritisak, prije svega činjenica da nitko nije znao kako dugo će ta situacija trajati. No, nisam ni u jednom trenutku izgubio optimizam, a uostalom, stresne situacije su mi samo poticaj da se još bolje usredotočim u radu.

Što će biti s Ligom prvaka ako se pojavi drugi val koronavirusa?

Recimo to ovako: mislim da drugog vala neće biti i da će svijet, pa tako i nogomet, ići normalno dalje. Budimo optimisti, širimo pozitivnu energiju, to je jako važno.

Odgođen je i Euro i preseljen u 2021. Jesu li u planu još neke promjene oko Eura, govorilo se nešto o smanjenju broja gradova u kojima bi se utakmice iduće godine odigravale...

Odgoda Eura značila je velik financijski gubitak za UEFA-u, ali ta je odluka bila dobra. S odgodom smo htjeli pomoći drugim dionicima – klubovima i ligama, da okončaju prvenstva. Iduće godine Euro će se igrati u potpuno istom formatu. Uvodna utakmica bit će u Rimu 11. lipnja, a finale će se odigrati u Londonu 11. srpnja. Uvjeren sam će sve uspješno završiti.

Kad se vi osobno zavoljeli nogomet?

Nogomet je moj omiljeni sport otkako pamtim. Prvo Svjetsko prvenstvo koje sam, onako polovično, pratio, bilo je 1974. u Zapadnoj Njemačkoj. Kako sam tada imao samo sedam godina, ne sjećam se puno toga. Ali, zato dobro pamtim iduće Svjetsko prvenstvo 1978., kad je Argentina postala svjetski prvak. Pratio sam sva prvenstva, i svjetska i europska, i lige... U našoj bivšoj državi pratili smo i bavili se brojnim sportovima. Na žalost, ne vidim da je tako i danas s mladima. U Jugoslaviji sam bio navijač splitskog Hajduka, a moj najdraži igrač bio je Zlatko Vujović.

Ugledni ste odvjetnik, a po dolasku na čelo UEFA-e profesionalno ste se posvetili toj novoj funkciji. Nedostaje li vam odvjetnički posao i atmosfera iz sudnica?

Odvjetnički posao izuzetno je zahtjevan i vrlo stresan. Iskreno govoreći, 24 godine bavljenja kaznenim pravom je dovoljno. Kad više ne budem sportski dužnosnik, vratit ću se u obiteljski odvjetnički ured, ali kao savjetnik.

Dolazite iz odvjetničke obitelji. Specijalizirali ste kazneno pravo. Koliko vam diploma iz prava pomaže na funkciji predsjednika UEFA-e?

Diploma pravnog fakulteta, a još više odvjetnička praksa, od velike su mi pomoći u obnašanju ove funkcije. Lakše procjenjujem ljude, navikao sam na kontroverzne razgovore i pregovore.

Često se govori o povezanosti između nogometa i politike. Zašto je nogomet toliko privlačan političarima, je li razlog samo njegova popularnost?

Preko nogometa upoznao sam velik broj političara i mogu reći da ga neki prate samo zbog popularnosti, no ima i onih koji su doista istinski ljubitelji nogometa, neki su čak i pravi fanatici. Prvi dolaze na utakmice samo kad se pobjeđuje, a drugi uvijek kad im to vrijeme dopusti.

A utjecaj krupnog kapitala?

Sport općenito, a nogomet posebno, svakako su vrlo važna gospodarska grana. Za tu industriju zanimaju se sve najveće tvrtke i najmoćniji investitori. S pozicije razvoja same igre i industrije kao takve, to je dobro, no pri tome je potreban oprez. Nikako ne smijemo dopustiti da sport postane talac profita koji stvara. Vjerojatno vam je poznato da sam upravo o tome, o svrsi iznad profita, govorio na kongresu UEFA-e u Amsterdamu. Ključno je da krovna organizacija stvara uvjete i brine se o tome da se nogomet igra u svakom selu, svakoj školi i igralištu. Samo takva solidarnost i jednakost mogu na dugi rok donijeti stvarni razvoj igre.

Imate li vi osobno političke ambicije?

Ne. Uživam u svom poslu i on me potpuno ispunjava.

Pratite li situaciju u hrvatskom nogometu, kakvo je vaše mišljenje o kvaliteti lige i reprezentacije?

Pratim hrvatsku ligu, barem rezultate, ako ne stignem cijele utakmice. Pratim kako igra Hajduk, kako ide Rijeci u kojoj je trener Simon Rožman, te kako ide Dinamu u kojem igra Petar Stojanović. Hrvatska liga ima taj problem da klubovi započinju natjecanje s nešto više od 300.000 eura od televizijskih prava, a Premier liga, na primjer, sa 180 milijuna funti. A onda igraju u istoj konkurenciji. Ovo je zapravo problem svih manjih liga koje nemaju dovoljno veliko tržište. Dinamo je tu svojevrsni fenomen, i odlično radi. Vaša reprezentacija je zapravo pravo čudo. Nikome u nogometnom svijetu nije posve jasno kako uspijevate ostvariti takve fantastične rezultate s relativno malim brojem stanovnika i malim ulaganjima u nogomet. Vaši su nogometaši daleko najveći ambasadori Hrvatske u svijetu.

Nego, kako su vam izgledali dani kućne karantene zbog korone? Jeste li se udebljali ili ste uspjeli održati kilažu?

Dani u karanteni su s jedne strane bili dobra stvar jer sam puno vremena proveo sa svojom obitelji, no s druge strane, svi smo bili zabrinuti, tako da nije bilo lako. Trenirao sam barem jedanput na dan i mogu reći da nikad nisam bio u tako dobroj fizičkoj formi. Sport je najbolji lijek protiv stresa.

Da, mnogi kažu da su se u karanteni zbližili s obitelji jer su imali više vremena da budu zajedno. Imate tri kćeri, vole li one nogomet?

Imam tri predivne kćeri i predivnu suprugu. Za vrijeme karantene smo stalno bili zajedno i puno smo razgovarali. No, ipak, kod svih nas se sve to vrijeme osjećala neka tjeskoba. Na trenutke smo se osjećali kao u zatvoru. Najuznemirujuće je bilo to što nitko nije znao koliko će sve to trajati. Moja obitelj rado prati velike spektakle i sviđa im se atmosfera na utakmicama. Ali kad sam pratim slovensku ligu, preokreću očima.

Bojite li se ekonomske krize koja će uslijediti zbog pandemije i što mislite, kako se Europa snašla u borbi protiv virusa?

Moja filozofija je da je neproduktivno bojati se nečeg unaprijed. Ne bojim se budućnosti, međutim, zabrinut sam mogućim ekonomskim posljedicama pandemije koje bi mogle biti ogromne. U Europi su neke države dobro reagirale na pandemiju, a neke slabije, no treba uzeti u obzir da je za sve to nešto novo.

Što najradije čitate? Kako provodite slobodno vrijeme, imate li vremena za neki hobi?

Imam dvije najdraže knjige. Prva je “Sto godina samoće” Gabriela Garcíje Márqueza, a druga “Knjiga pet prstenova” Myamota Musashija. Rado čitam biografije, prije svega povijesnih osoba. Još uvijek se držim klasičnih papirnatih knjiga koje u mom slučaju elektroničke ne mogu zamijeniti. Uvijek, baš uvijek, prije spavanja čitam.

Planirate li godišnji odmor, hoćete li navratiti u Hrvatsku?

Imamo obiteljsku kuću u prekrasnom selu Zavala na Hvaru. To je naš drugi dom i jedva čekam srpanj pa da cijela obitelj ode tamo na odmor. Prelijepo nam je tamo, hrvatska obala je najljepša na svijetu, a vjerujte, puno sam svijeta vidio.

Kako će, po vama, izgledati turizam u vrijeme nakon korone?

Ovog ljeta će možda sve biti više suzdržano, no i turizam će se brzo normalizirati. Turizam je gospodarska grana koja najviše trpi u takvim situacijama, pa i države moraju učiniti sve da pomognu. Korona će jednom, vjerujte, možda i prije nego što mislimo, postati prošlost. •

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.