Zatekli smo ih u polumračnoj čapljinskoj dvorani. Dok se nekolicina igrača istezala nakon treninga, oni su razgovarali. Taj razgovor smo prekinuli i domaćina Dragana Sutona, sada pomoćnog trenera Čapljine, upitali od kada se poznaju?
- Igrali smo jedan protiv drugoga, nisu to baš bili nježni dvoboji - uz osmijeh kaže Suton, dok Torbica ubacuje:
- Ja sam raspolagao snagom, a Dragan glavom i znanjem.
- Bilo je viteški i sportski - zaključuje Suton te na upit o tjelesnim pripremama rukometaša Čapljine, nastavlja:
- Najprije bih zahvalio prijatelju Marinku što je odvojio ovoliko vremena da nam pomogne, da pomogne ovoj djeci pripremiti se za igranje u Premijer ligi. Još jednom zahvaljujem prijatelju na dolasku i odličnom radu. Igrači su zadovoljni, vidjeli su nešto novo, uvidjeli su slabosti i prilike za napredak, mislim da će ovo biti velika injekcija za čitav klub.
- U današnjem rukometu potrebni su, očito, specijalisti za tjelesne pripreme?
- Takvo je vrijeme došlo, bez ovakvih stručnjaka, kao što je Marinko, više se ne može zamisliti ni jedan sport, a kamoli rukomet, gdje su potrebne snaga, brzina, eksplozivnost, visina, težina kako god hoćete. Mi imamo njega na raspolaganju da nam pokaže, da nas uputi što i kako raditi.
- Vaša suradnja je izvan vaše rukometne filozofije jer vaši igrači nisu bili profilirani u tom smjeru, kako se prihvati da vas rukometu "uče" specijalisti za tjelesne pripreme?
- Ja sam težio tome da moji igrači budu tehnički potkovani, da znaju igrati, da imaju vica u igri, međutim, ništa od toga ne bi se moglo provesti na terenu bez ovakvih ljudi koji znaju svoj posao, koji znaju pripremiti te igrače. Sreli smo se prije nekih dvadesetak godina s istim pogledima na rukomet, tako da nam nije bilo teško razviti suradnju s obzirom na to da smo se i ranije poznavali. Vagali smo što može on, što mogu ja i počeli suradnju.
Marinko Torbica priznati je stručnjak za tjelesne pripreme ekipa, već je u dva navrata radio s rukometašima Čapljine. Otud i logično pitanje kako ukomponirati ekipu koja je kombinacija iskusnih i vrlo mladih igrača?
- Prije svega, zahvalio bih svom velikom prijatelju, iznimnom igraču koji je u ono vrijeme proslavio Zadru, Čolovića, Noku Serdarušića. Pazite, mi smo malog Noku i zaboravili, našu legendu. Ja dolazim iz sfere boksa. Posao koji radim nakon studija okrunio sam suradnjom s Matom Parlovom, pokoj mu duši. Dolazio bi na pozive u Banju Luku pa bi se poslužio njegovim riječima, kad ga zovnem i dođe kod nas, kao i ja u Čapljinu, kažem mu: - Mate, što ne dođeš češće, a on bi rekao: - Bojim se ostat ću u ovom vremenu. Tako i ja, zavolio sam ovaj grad i ovaj klub, zato što ovaj grad ima čovjeka koji daje slobodu rukometa. Mi smo naš rukomet unakazili šablonom. Ja se ne petljam u te taktičke poteze, svaku večer s ljubavlju spreman posao za ove momke i služim se načelima Ante Kostelića. Ante Kostelić bio je moj trener u Željezničaru iz Sarajeva. On je sve radio na bazi prirode. Da je to pravi put, govore uspjesi njegove djece. Hvala mu gdje čuo i ne čuo. On je, dakle, treninge pravio na bazi prirode. Ja to nastojim ovih dana primijeniti na ove momke "primorce" u Čapljini, koji su dugački, imaju dobru koordinaciju... Mi smo prvoj ekipi priključili 2009. godište, oni valjano rade, neću da spominjem imena, rano ih je spominjati. Pokupit će ih, pokupit će ih svijet - konstatira Torbica te ističe:
- Naišao sam na ove sjajne momke, trenera Nikolu Bartolovića, Dejana Stojaka, predsjednika kluba, pa igrače Gorana Lastu, Marka Ćubelu… koji mi pomažu jer su mnogo prošli, kod mnogih trenera su bili, ali imaju jedan svoj stav prema rukometu i nije sporno ovdje napraviti rezultat.
- Kako ukomponirati te dječake od četrnaest godina i igrače pri zalasku karijere od, recimo, trideset i četiri godine?
- Ovo je poseban kraj, ovdje momci kasnije sazrijevaju. Što bi rekao gospodin Gobac (Zoran, nap. a.), jedino gdje mogu naći čovjeka, to je u dolini Neretve, s velikom visinom, urođenom koordinacijom... Pazite, ovdje imate veliki broj sunčanih dana, imate pet rijeka ovdje. Time bi se trebali pozabaviti i znanstvenici. Vi ste u ovom dijelu Hercegovine najproduktivniji, od svakog igrača izvučete maksimum, a to je zato što rastu u posebnim uvjetima, jedu posebnu hranu, samo sazrijevaju malo kasnije, ali je zbog toga njihov sportski vijek dulji. Bazirani ste na Hrvatsku, svaka ekipa koja nema idola - nema perspektivu, ovdašnji igrači još žive u tijelu s Balićem i Metličićem. To je dobro - naglašava Torbica pa zaključuje:
- Mi ovdje radimo s momcima iznimne visine, najvažnija je koordinacija, napraviti koordinaciju. Uz ostalo, idemo i na veslanje. Mene je Kostelić naučio da moramo biti raznovrsni, toga se pridržavam. Ovdje je uspjeh zajamčen, samo treba posložiti stvari na svoje mjesto, da se ova djeca zaštite i da ovaj klub već jednom pođe stasati te svoj trud i rad klub i ova djeca naplaćivati po cijeloj Europi.
66666
Xeritiorro distion secest hit, odi cum non conet libus, untibea et ute modi qui dolecae nonestr uptatem quam, occaborpore reiciun tinverum quuntemqui
66666
Xeritiorro distion secest hit, odi cum non conet libus, untibea et ute modi qui dolecae nonestr uptatem quam, occaborpore reiciun tinverum quuntemqui
66666
Xeritiorro distion secest hit, odi cum non conet libus, untibea et ute modi qui dolecae nonestr uptatem quam, occaborpore reiciun tinverum quuntemqui
