Željko Sopić ili Sergej Jakirović, tko će biti 22. trener koji će postati prvak u Hrvatskoj ligi od njezina osnivanja 1992. godine? Odgovor na to pitanje dobit ćemo najvjerojatnije tek za mjesec dana, kada se spusti zastor na jednu od najdramatičnijih sezona našega ligaškoga natjecanja.
Onaj tko od spomenute dvojice osvoji titulu – osladit će se svojim prvim trenerskim trofejem u Hrvatskoj. Istina, Sergej Jakirović već ima jedan naslov prvaka, u BiH s mostarskim Zrinjskim, dok Sopiću ni u jednom prvoligaškom klubu prije Gorice nije bio omogućen takav kontinuitet da bi se uopće borio za titulu, piše Vecernji.hr. Njegov najznačajniji trenerski doseg bilo je spašavanje Goričina prvoligaškoga statusa u prošloj sezoni, što se smatra jednim od najvećih spasilačkih pothvata u povijesti nacionalnoga prvenstva u Hrvatskoj. Taj mu je uspjeh i otvorio vrata Rijeke, na čemu može zahvaliti i svome suparniku Jakiroviću, koji je jednoga ljetnoga dana na plažu otišao kao trener Rijeke, a s nje se vratio kao trener Dinama.
A tko su sve treneri koji su do sada osvajali Hrvatsku ligu i kakve su ih sudbine pratile? Evo, za početak među njima su čak šestorica bivših hrvatskih i jedan, još uvijek aktualni, slovenski izbornik: Poklepović, Blažević, Kranjčar, Barić, Štimac, Čačić i Kek.
Na tom popisu ne nalazi se ime trenerskoga rekordera Hrvatske lige Zorana Mamića, jedinoga stručnjaka koji je čak četiri puta bio prvak, naravno s Dinamom, te jedinoga koji je HNL osvojio bez ijednoga poraza: u sezoni 2014./2015. Mamić je imao učinak: 26 pobjeda, 10 remija i nula poraza! Bio bi Mamić prvak i peti put da ga u ožujku 2021. godine nije zaustavio pravosudni proces pa je kormilo Dinamova broda bio prisiljen prepustiti Damiru Krznaru.
Trenerska posebnost Hrvatske lige još uvijek je pokojni Zlatko Kranjčar, jedini trener koji u Hrvatskoj bio prvak s dva kluba, Dinamom (1996., 1998.) i Zagrebom (2002.). Cico je bio prvi trener koji je šampionsko žezlo bio preoteo Hajduku i Dinamu, potom je to nakon desetljeća i pol ponovio Kek, a sada je na dobrome putu da to uspije i Sopić.
Zanimljivo, u Hrvatskoj ligi postoji i specifična trenerska kategorija – prvak bez medalje. Ona je, naravno, vezana za Dinamo, u kojemu su najprije Vahid Halilhodžić 2011. godine, a potom i Nikola Jurčević 2018. godine matematički bili osigurali titule, ali su bili smijenjeni prije kraja prvenstva pa stoga i nemaju medalje. Umjesto Vahe dobio ju je njegov pomoćnik Marijo Tot, a 2018. godine umjesto Jurčevića preuzeo ju je bio novoustoličeni Nenad Bjelica. Obojica smijenjenih trenera potvrdila su nam da su ostala bez medalja.
– U to vrijeme osjetio sam gorčinu zbog toga, jer bi mi ta medalja dala zadovoljštinu za osvojenu titulu. Tada sam smatrao da sam nekorektno zakinut, no očito je to bila stvar protokola – da medalju dobije trener koji je u trenutku odigravanja posljednjeg kola vodio momčad. Danas više nemam problem s tim, prošlo je dosta godina i više mi zaista nije važno – kazao je za Vecernji.hr uvijek korektni Nikola Jurčević.
– Bilo bi mi normalno da su mi tada dodijelili medalju, ipak sam ja bio trener koji je Dinamu osigurao titulu i u mojoj glavi tako će zauvijek biti. Međutim, iako nisam službeno dobio odličje, meni je važnije da Dinamovi navijači i igrači – od kojih mi se neki povremeno i jave – znaju da sam ja osvojio taj naslov. Oni to nisu zaboravili i meni je to najveća satisfakcija – kazao nam je Halilhodžić.
U dva navrata slični slučajevi zbili su se i u Hajduku. Naime, u sezoni 2003./2004. splitski je klub smijenio tadašnjega šefa struke Zorana Vulića tri kola prije kraja prvenstva – iako je Hajduk bio nadomak tituli, no nije ju bio matematički osigurao – te momčad predao u ruke Petru Nadovezi. On je titulu osvojio u posljednjem kolu pobjedom nad Varteksom na Poljudu.
U sljedećoj sezoni Hajdukov trener Blaž Slišković bio je smijenjen osam kola prije kraja prvenstva iako je također bio na putu prema naslovu. Sezonu je tako kao prvak okončao Igor Štimac.
Dinamo je pak bio prepoznatljiv po smjenama trenera netom nakon osvojenih titula: 1996. to je iskusio Cico Kranjčar, 1999. Lončarević je bio smijenjen zbog dolaska Ardilesa, a Kruno Jurčić 2010. godine klupu je – voljom klupskoga vodstva – prepustio Zajecu. Zvonimir Soldo je pak 2008. godine sam dao ostavku nakon osvajanja titule, a Otto Barić je 1997. osvojio titulu i prihvatio ponudu Fenerbahçea.
