Vjerojatno tisuće ljudi koji pjevuše neke od najpoznatijih hitova domaće estrade iz proteklih desetljeća ne znaju čije stihove pjevaju. Marina Tucaković bila je, prema vlastitom priznanju, “pjesnikinja opće prakse” i jedna od najzaposlenijih na nekadašnjoj jugoslavenskoj estradi, s mnogim hitovima hrvatskih izvođača. No uspjela je nadići ograničenja i na neki način u pjevanoj pjesmi iza sebe ostaviti stihove koji su postali emocionalna prtljaga mnogima, nešto poput svima razumljivih “poslovica”.
Impresivan iznos
Pa i ako je točan podatak da je za nekoliko riječi na melodijsku temu Đorđa Novkovića “Zora je svanula, suza je iz oka kanula” zaradila sto tisuća eura, riječ je o pravednoj autorskoj naknadi, znamo li koliko je spomenuta pjesma amortizirana i vrćena tijekom desetljeća. No veća vrijednost od novčane za Marinu Tucaković vjerojatno je bila činjenica da su njeni stihovi ušli među ljude i tamo ostali, gotovo kao tradicionalne pjesme.
Njezina je vrlina bila i “ekonomičnost”, odnosno to da je s malo riječi znala ostaviti efektne poruke, no mnogi ne znaju da je baš ona bila ta koja je patentirala općepoznate stihove “ljuljaj me nežno”, “dodirni mi kolena, “što to bješe ljubav”, “malo mi je jedan život s tobom”, “tri sam ti zime šaptala ime”, “svi pjevaju, ja ne čujem”, “željo moja” i mnoge druge.
Dakako, imala je i sreću da je radila s gornjim domom domaće pjevačke elite zabavne i pop-glazbe, ali na pitanje što je bilo prije, “kokoš ili jaje”, “stihovi ili uspjeh?”, bojim se da bi i mnogi iz te pjevačke bulumente priznali da su im metafore i riječi Marine Tucaković dodali ubrzanje na estradni uspjeh.
Masovni uspjesi
Popis njenih klijenata doista je impresivan, ali opet potvrđuje staru Arsenovu izreku da nam je “zabavna glazba nekad bila zabavna, a danas je sve samo ne zabavna”. Jer, pogledamo li s kime je sve Marina Tucaković surađivala, primjerice u osamdesetima, od kada je pamti najveći dio publike iz Hrvatske, jasno je da se takvi uspjesi ne rađaju slučajno, a to vam mogu potvrditi Zdravko Čolić, Bisera Veletanlić, Miki Jevremović, Oliver Dragojević, Severina, Massimo, Doris Dragović, Magazin, Toše Proeski, Nina Badrić, Mišo Kovač, Zana, Tereza Kesovija, Jadranka Stojaković, Magazin i ostali. Dapače, “izreku” da trebaš zvati nju ako želiš hit potvrđuje i to da su jedini masovni uspjesi Mirzina jata (“Apsolutno tvoj”), Divljih anđela (“Voli te tvoja zver”) ili Aleksandra Mežeka “Ljubav preko žice” pjevani upravo na tekstove Marine Tucaković. Oko 4000 tekstova vjerojatno je dubok bunar u kojem se može naći svašta, a i put od tekstova za Smak i YU grupu u sedamdesetima do Lepe Brene, Miroslava Ilića i Šabana Šaulića, kad se u osamdesetima otvorio isplativi bunar novokomponiranog folka, prilično je dug i znakovit za izmjene na tadašnjoj estradi. No čak i tadašnji “narodnjaci” u usporedbi s kasnijim turbofolkom danas djeluju kao neki ozbiljni orkestri i pjevači, s ozbiljnim tekstovima Marine Tucaković. I na kraju kuriozitet: jedina pjesma Riblje čorbe za koju tekst nije napisao Bora Đorđević – koji je, bez obzira na to što mislili o “kasnijem njemu”, bio veliki rock-pjesnik – jest “Valentino iz restorana”, druga strana singla “Rokenrol za kućni savet”. Praktično se prebacujući iz šlagera u pop pa u folk i na estradu, Marina Tucaković ekvilibrirala je snalažljivošću nekoga tko je doista pisao za sve, a neki su usput dobili puno bolje tekstove nego što su bili izvođači.
