Portal pukotine.hr snimio je posve intiman i otvoren razgovor četvero ljudi na temu razvoda braka. Razgovarali su studentica Brina Verdnik, mladi dramaturg Marin Lisjak, glumac Janko Popović Volarić te psihologinja u Centru za socijalnu skrb u Zagrebu Valerija Kanđera. Popović Volarić kroz razvod je prošao i kao dijete jer su mu se roditelji rastali dok je još bio u osnovnoj školi, ali i osobno jer se 2012. godine nakon tri godine braka rastao od glumice i scenaristice Jelene Veljače.
Janko je još kao 18-godišnjak postao otac sina Davida. Otvoreno je pred svima za pukotine.hr progovorio o situacijama iz djetinjstva pred razvod njegovih roditelja.
"Moj stari kad bi se pojavio onda bi.. to su ludila bila što je on radio. Skupio bi me iz škole onda bi sjeli u Cessnu i onda bi se vozili iznad Triglava, negdje kod Maribora bi me odveo i ne znam što.. On se natjecao s njom, nije to on zbog mene. Tako da su se nekako ta natjecanja lomila preko mojih leđa, a nitko nije pitao gdje sam ja, što sam ja", kazao je Janko i dodao da je sreća u nesreći kod njegovog Davida što je on kroz sve to prošao dosta rano.
"Tako da nije stigao biti istraumatiziran. Ja sam s 18 godina imao sina tako da je to stvarno ono..dijete imalo dijete. Mi smo bili jako mladi pa smo se vrlo brzo rastali tako da tu veliku krivnju nemam. Žao mi je što mi dijete nije raslo u deliriju ili balonu kako si svi mi zamišljamo, ali tu nije bilo ratova koji dokazuju meni da sam ja super tip i super tata, i negdje dokazuju njoj. Nego tu uopće nitko nije bio najbitniji, odnosno on je bio najbitniji. Rastava ne treba biti toliko strašna ako ljudi gledaju prvo djecu", kazao je glumac.
Potvrdio je da je problem u rastavama kada roditelji previše misle na sebe i svoje situacije, a premalo na djecu. Upravo takva situacija iz djetinjstva ostavila mu je male nesigurnosti koje i dan danas vuče za sobom.
"Kad krene stvar biti sebična i kad roditelji misle na sebe, a ne na dijete onda je uvijek problem. Ja sam si sve to što se događalo među njima prebacivao na sebe. Dakle, moj stari bi došao pa bi bio neko vrijeme s nama pa bi otišao, ja sam uvijek mislio da odlazi zbog mene i sljedeći put sam pokušavao biti još bolji pa još bolji, pa još.. To nije moj zadatak, ja moram biti klinac. U tim fazama sam već sve manje i manje bio s ljudima iz razreda, iz osnovne škole. Bio sam sve nesigurniji i nesigurniji i tu krivnju na neki način osjećam stalno, stalno sebe nešto 'šamaram'. Radio sam na tome kad sam bio nešto stariji i osvijestio sam to davno, ali i dalje često osjećam da se krivim. Napravim nešto dobro i kažem si ili ajmo dalje sad, ili ma to je bez veze, trebaš još", kazao je iskreno. Na kraju je i zaključio: "Nije neka sreća da se dvoje ljudi koji su se voljeli razilaze. Ali to stvarno ne treba biti neka tragedija da se dvoje krivih ljudi raziđu da se zaljube u prave ljude".
