Veliki petak je dan kada svijet staje zbog najtužnijeg dana u povijesti čovječanstva, kada je, prema Bibliji, razapet Isus Krist. To je jedini dan u godini kada nema svete mise. Obredi Velikog petka uključuju križni put, ljubljenje križa te supatnički post i nemrs. Kršćani će u molitvi i tišini promišljati o ovom danu. U povijesti je snimljeno mnogo filmova o posljednjim satima života Isusa Krista, božanske osobe koju je Otac poslao na Zemlju da otkupi grijehe svijeta, ali ni jedan se nije približio filmu Pasija. Redatelj Mel Gibson i glavni glumac Jim Caviezel 2004. godine ispisali su povijest i stvorili jedan od najvećih filmova, a danas, 21 godinu poslije, njih dvojica ponovno zajedno izlaze na set. Snimaju film Uskrsnuće. To je nastavak filma Pasija, što je potvrdio i sam Gibson, dok je Caviezel rekao da će to biti najveći film svih vremena.
Upoznavanje s vidiocem
- Ovaj je film toliko dobar i poseban da vam mogu poručiti kako je riječ o najvećem filmu u povijesti. Ne mogu vam otkrivati detalje, puno je tu stvari o kojima moram šutjeti, ali ću vam reći da će šokirati publiku - poručio je poznati glumac. Nadaleko je već poznato da je Međugorje promijenilo život Caviezelu, o čemu je i sam svjedočio. - Moja je supruga bila u Međugorju dok sam u Irskoj snimao film Monte Cristo. Stvari nisu stajale baš dobro iako sam radio po sedam dana tjedno. Jednoga me je dana nazvala i po njezinu sam glasu prepoznao da se kod nje dogodila neka promjena. Počela mi je pričati o Međugorju te da će jedan od vidjelaca doći u Irsku… Prekinuo sam je riječima: "Čuj, imam ozbiljnoga posla. Ne mogu se sada upuštati ni u što ni s kakvim vidiocima". Osim toga, mislio sam da kao katolik ne moram bezuvjetno prihvatiti Fatimu, Lourdes ili Međugorje. Tako sam razmišljao. Sjećam se da smo u katoličkoj školi u koju sam išao u početku bili oduševljeni međugorskim događanjima, ali smo onda čuli da mjesni biskup odbija ukazanja i da tvrdi da su lažna, pa se naše zanimanje ugasilo. Kako bilo da bilo, Ivan Dragićević došao je u Irsku. Bilo mi je jasno da neću imati vremena za njega jer sam morao neprekidno raditi. Jednoga se četvrtka moj filmski partner Jim Harris nije osjećao dobro, pa sam dobio slobodan dan i mogao sam nazočiti jednom ukazanju. U prepunoj crkvi stajao sam otraga, nije mi bilo baš posve jasno što se događa. Kada je u trenutku ukazanja čovjek pokraj mene ustao iz svojih bolesničkih kolica i pao na koljena, bio sam duboko ganut.
Ovaj hendikepirani čovjek, pomislio sam, unatoč bolovima kleči na hladnom kamenom podu i moli se. Danas mi je jasno da me je samo Bog mogao tako dobro poznavati da bi znao gdje me treba taknuti. Iako možda zvuči neobično, u nedjelju koja je uslijedila dobio sam još jedan slobodan dan, tako da sam se mogao susresti s Ivanom, što je zapravo bila posebna želja moje supruge. Za vrijeme ukazanja klečao sam pokraj njega i rekao sam u svojemu srcu: "U redu, tu sam. Spreman sam. Učini sa mnom što god želiš".
U istom sam trenutku osjetio kako me nešto ispunjava. Bilo je to posve jednostavno, a opet jedinstveno. Kada sam ustao, suze su mi tekle iz očiju i počeo sam svim srcem plakati. Ivan mi je rekao: "Jime, čovjek uvijek nađe vremena za ono što voli. Ako netko tko nema vremena susretne djevojku u koju se zaljubi, nađe vremena za nju. Ljudi nemaju vremena za Boga jer ga ne ljube". To me je doista pogodilo i pitao sam se imam li ja vremena za Boga. Ivan je nastavio: "Bog te poziva na molitvu srcem". "Kako da to učinim?", upitao sam ga. "Tako da počneš moliti". U tom se trenutku otvorio jedan prozor u mojemu srcu. Nisam mogao ni sanjati da bi to moglo biti moguće. Otišli smo u restoran i moram priznati da mi hrana i vino nikada nisu godili tako dobro kao te večeri. U meni se nešto počelo mijenjati. Često me je supruga htjela naučiti moliti krunicu, a ja sam to uvijek odbijao. Sada sam htio moliti krunicu, iako nisam točno znao kako. Samo sam osjećao da se moje srce otvorilo. Jednoga sam jutra rekao vozaču, koji me svakoga dana vozio na snimanje: "Ne znam što vi o tome mislite, ali ja bih htio moliti krunicu". Na moje iznenađenje odgovorio mi je: "U redu, molimo!"
U toplom svjetlu ljubavi koju sam osjećao u sebi počeo sam spoznavati gdje se doista nalazim, kolike imam napasti, gdje su moji osjećaji, kako sam slab i kako kruto u svojemu srcu sudim ljude - kazao je svojedobno veliki glumac.
Posvojio troje djece
I danas rado dolazi u mjesto gdje se prema svjedočenju šestero djece ukazala Blažena Djevica Marija, a veliki je prijatelj i fra Joze Zovke. S obitelji, suprugom Kerri i troje djece, odlazi i na Badiju, gdje posjećuje fra Jozu, s njim razgovara i moli. O Jimovoj veličini govori i činjenica da su on i supruga posvojili troje djece, a dvoje ih je bilo oboljelo od tumora te su oboje danas nakon niza operacija živi i zdravi, s radošću dolaze s roditeljima kod svog prijatelja fra Joze Zovke. Najpoznatijeg franjevca na svijetu Caviezel je upoznao u Širokom Brijegu prije više od 20 godina.
- Nisam poznavao fra Jozu, ali ono što se o njemu pričalo duboko me se dojmilo. Susreo sam se s njime. Položio je ruke na moja ramena. Ja sam položio svoje ruke na njegova ramena. On je položio ruke na moju glavu. Ja sam položio svoje ruke na njegovu glavu. U tom sam trenutku u sebi osjetio riječi: "Ljubim te, brate. Ovaj čovjek ljubi Isusa".
Fra Jozo se spontano okrenuo prema svojoj prevoditeljici i upitao je na hrvatskom tko sam ja te je rekao da želi sa mnom razgovarati. To je bio početak jednoga prijateljstva koje traje još i danas. To je bilo vrijeme neposredno po završetku snimanja Pasije tijekom kojega sam u sebi mnogo puta iskusio kakve se sve snage u meni suprotstavljaju snimanju toga filma - naveo je.
