Ove godine Uskrs u BiH dolazi s prilično gorčine i žuči zbog posljednjih političkih zbivanja s hrvatskim narodom?
Nije ovo prvi blagdan kada nam se nakupi mnogo gorčine.
Toliko puta nam je pred svete dane zamaglilo ozračje. Zato ne smijemo težište staviti na ovu gorčinu koja nam stiže iz Haaga, iz obespravljivanja Hrvata u BiH, od onih koji se kunu da su za BiH, a sve rade da njezini građani nisu sretni i zadovoljni kod kuće. Naše svetkovanje Uskrsa mora biti izvor nade i snage da se nosimo s tom situacijom. Valja nam hrabrosti da se ne damo slomiti ni dotući. Valja nam glave dići i zajedništvo graditi.
Crkva u BiH ponovno je raspeta između želje da pomogne svome narodu i mogućnosti koje su joj zadane?
Mi biskupi slijedimo zbivanja budnim okom, ali i pastirskom skrbi. Na nama je ne dati se obeshrabriti u navještanju i svjedočenju nade.
Potaknuti riječima Ivana Pavla II. kada je u Sarajevu bio 12. i 13. travnja 1997. da dižemo glas za obespravljene. To neumorno činimo. Istina je da koji put osjećamo da „gluhima govorimo“. Unatoč toga ponovo dižemo glas za ljudska prava i građanske slobode i za jednakopravnost osoba i naroda. Ne želimo zgriješiti grijehom propusta.
Imate li Vi osobno još uvijek snage za sve te bitke i kako predviđate da će sve na koncu završiti?
Kao čovjek bi davno bi skršen, ali me vjera drži i molitva. Ovakva slavlja kao što je Veliki petak i Uskrs su izvor utjehe i snage. Ne smijem stati i klonuti. Valja mi ustrajavati pastirski hoditi. To znači valja ići ispred stada. To znači stati na „vjetrometinu“. Teško mi pada što ne mogu sve naglas kazati, kako se sve prljave igre odigravaju na ovoj „jadnici Bosni i Hercegovini“. Koliko god izgledalo beznadno, stara je narodna „nije ničija do zore“ pa neće i ovih moćnika. Kao vjernik sam siguran: mogu kako hoće, ali neće dokle hoće, Božja je zadnja!
Koji je, prema Vašem mišljenju, uopće plan međunarodne zajednice s BiH?
Ne bih taj zajednički nazivnik mogao za sve reći, nego neke od tih sila bi htjele da nas nema u BiH. Ne smeta im ovaj tihi odljev. Oni čekaju da mogu BiH riješiti s dva naroda. Već nas sada u nekim dokumentima Amerike i Europe nema. Mi više ne postojimo.
Više se govori o Romima nego o nama, Hrvatima. Glavni je problem u našoj raslojenosti. Da smo mi složniji i jasniji u stavovima, morali bi ti moćnici i te kako uvažavati da postojimo i da želimo opstati u toj zemlji zajedno s drugima i drugačijima.
..kardinal prica istinu, situacija sa nas hrvate u BiH jest losa..al mnogo smo vec prosli, i ovo cemo..vjerujem u hrvatski narod, i u srce hrvatsko \"herceg bosnu\"..dok hrvati zive u BiH, nece nam niko otimati tu zemlju...niko!