Mistična rijeka Tihaljina može se podičiti velikim brojem imena, ali i problema koji je u posljednje vrijeme prate. Njena ljepota nikad nije bila upitna i tko god se našao u ovom zanimljivom kraju prvo bi se zaputio u obilazak te rijeke. Turistički nikad nije iskorištena do kraja, a razloga ima mnogo. Polazna točka nam je Bijakuša gdje u društvu s prof. Ivanom Primorcem i bivšim predsjednikom OV-a Grude Josipom Šimićem razgledavamo sve blagodati ovoga mjesta i uživamo u pričama o zemljopisno-geološkim značajkama i povijesnim vrijednostima mjesta Tihaljina.
Nestanak vode
Poljoprivrednim kulturama bogat kraj, ali bez vode ni voće ni povrće ne može opstati. Putem primijetimo velik broj cvijeća koje se prodaje za Dan mrtvih, a vlasnica nam objašnjava da vodu dovoze u cisterni i tako natapaju svoja bogatstva. Od vodovoda zasad nema ništa, a ove godine je i rijeka presušila, upravo ona koja je donosila život i vraćala nadu mještanima Tihaljine u teškim vremenima. Mještani nisu sigurni koji je osnovni izvor problema i razlog presušivanja rijeke, ali većina pretpostavlja da je Imoćanima nestalo vode za navodnjavanje u Ričici i sada je uzimaju iz Vrljike zaustavljajući na taj način prirodni tok rijeke. Koritom rijeke može se slobodno šetati budući da na većem dijelu vode više nikako nema. Riba ugiba doslovno pred našim očima, a nesnosan smrad koji se širi tim dijelom nije za one slabijeg želuca. Prof. Primorac sa sjetom gleda prema rijeci i prisjeća se vremena kada su je mještani čuvali poput blaga.
Borba s krivolovcima
Danas, što je vidljivo na svakom koraku, malo tko vodi računa o ovoj blagodati prirode. Netko se čak sjetio ispilati drva koja godinama rastu pored rijeke, te njima zaustaviti i ono malo vode koja još protječe rijekom. Zaključujemo da je ljudska glupost neizmjerna i nastavljamo naš put. Primorac nam priča o krivolovcima koji su nedavno na dijelu koji još ima vode izvlačili ribu. Zaprijetio im je da će ih prijaviti, a na žalost prijetnja je zasad jedini način za borbu s krivolovcima. Nisu se previše obazirali, a to nije nikakvo čudo, jer oni koji se bave krivolovom na razne načine, ionako nemaju previše obraza i ne mare za prirodu. Ljudska kontrola je prevršila svaku mjeru, pa ima onih koji uginulu ribu uzimaju s površine i nose kućama. Ono što smo u obilasku vidjeli jasan je pokazatelj društva u kojem živimo. Ako priča da su Imoćani krivi i “drži vodu”, pitanje je zašto nitko nije ništa poduzimao da ne dođe do takve situacije. Fiktivne institucije i ekološke udruge možda opet neće reagirati, ali je vrijeme da se oni koji ih podupiru, zapitaju zbog čega to čine, jer situacija postaje sve ozbiljnija i ako se uskoro nešto ne postigne možemo očekivati ekološke katastrofe. S nestrpljenjem se iščekuje kiša koja je najavljena za vikend, ali morala bi dugo padati da bi vratila stari sjaj mističnoj rijeci.
