Satira je oduvijek bila snažno sredstvo društvenog i političkog komentara, a Večernjakov Goran Sudar u svojoj novoj pjesmi na osebujan način spaja poeziju, ironiju i suvremenu geopolitiku.
U stihovima koji ne štede nikoga, Sudar se dotiče odnosa moći među velikim silama, uloge Sjedinjenih Američkih Država, Venezuele, Rusije, Kine i Europe, koristeći likove Donalda Trumpa i Nicolása Madura kao simbole šireg globalnog kaosa. Pjesma je prožeta crnim humorom, lokalnim izrazima i namjerno ogoljenim političkim slikama, čime autor daje kritički pogled na svijet u kojem dominiraju interesi, nafta i vojna moć.
Bez uljepšavanja i diplomatskog jezika, Sudar kroz satiru propituje apsurde međunarodne politike i posljedice koje takve igre moći ostavljaju na male države i obične ljude. Riječ je o tekstu koji će jedne nasmijati, druge naljutiti, ali rijetko koga ostaviti ravnodušnim.
Pjesmu u cijelosti možete pročitati u nastavku.
Maduro i Donnie
Mali je Maduro,
kokain doturo.
Pa je drugar Donnie,
moro’ da ga skloni.
Pade Nidžo tafte,
osta mnogo nafte.
Misao ga spopadne,
zašto to da propadne
Uzmi naftu Donnie.
Nidžo suze roni.
A Donnie se smješka.
I po glavi češka.
On gledi Madura,
sav je žut ko pura.
Well my dear Friend,
You know this is the end.
Helići se skupiše.
Madura pokupiše.
Izigran je kao vo,
Venezuele PVO.
Zaspali na smjeni,
Maduro se pjeni.
Zbrisaše u trenu,
I njega i ženu.
Silni Donnie,
dalje goni.
Ostat će bez zuba,
i otočna Kuba
Kolumbija isto.
Da budemo čisto.
Bit će ovog ljeta.
Američka meta.
I Greenland pun leda,
Donnie budno gleda.
Ne briga ga za to,
što je Danska NATO
A tamo daleko.
Vojsku sprema neko.
Nije Kinez hajvan.
Da ne uzne Tajvan.
I na kraju tu su Rusi.
Trava uvijek nagrabusi.
I kad slonovi se grebu,
I kad slonovi se ...