Srce je šuplji mišićni organ čunjastog oblika, smješten asimetrično u središtu prsnog koša. Težak tek između 200 i 450 grama i velik poput stisnute šake, njegova je unutrašnjost mišićnom pregradom (septumom) podijeljena na lijevu i desnu polovicu. Svaka polovica sadrži dvije šupljine: gornju pretklijetku (atrij) koja prima krv i donju, snažniju klijetku (ventrikul) koja je pumpa. Ova temeljna podjela na četiri komore omogućuje srcu da funkcionira kao sofisticirana dvostruka pumpa, pokrećući dva odvojena krvotoka ključna za održavanje života.
Ta dva krvotoka, plućni i sistemski, osiguravaju neprekidnu opskrbu tijela kisikom. Desna strana srca upravlja plućnim (malim) krvotokom: krv siromašna kisikom iz tijela ulazi u desnu pretklijetku, zatim u desnu klijetku koja je pumpa u pluća. Tamo krv otpušta ugljikov dioksid i obogaćuje se kisikom. Lijeva strana srca pokreće sistemski (veliki) krvotok. Krv bogata kisikom iz pluća vraća se u lijevu pretklijetku, prelazi u moćnu lijevu klijetku, a ona je izbacuje u aortu. Aorta, kao najveća arterija, distribuira tu oksigeniranu krv cijelom tijelu, piše Ordinacija.hr.
Cijeli rad srca odvija se kroz srčani ciklus, koji se sastoji od faze opuštanja (dijastola) i faze kontrakcije (sistola). Tijekom dijastole, srčani mišić je opušten i klijetke se pune krvlju iz pretklijetki. Sistola započinje kratkom kontrakcijom pretklijetki kako bi se dovršilo punjenje klijetki. Odmah potom slijedi snažna, sinkronizirana kontrakcija obiju klijetki. Tlak u njima naglo raste, što zatvara zaliske prema pretklijetkama i stvara prvi srčani ton (“lub”). Kad tlak u klijetkama nadmaši onaj u velikim arterijama, otvaraju se zalisci prema aorti i plućnoj arteriji te se krv izbacuje. Nakon izbacivanja, klijetke se opuštaju, tlak pada, a zatvaranje arterijskih zalistaka stvara drugi srčani ton (“dub”), čime počinje nova faza punjenja.
Besprijekoran jednosmjeran protok krvi osiguravaju četiri srčana zaliska, koji djeluju kao precizni ventili. Između desne pretklijetke i klijetke nalazi se trikuspidalni zalistak, a na izlazu iz desne klijetke plućni zalistak. Na lijevoj strani, protok između pretklijetke i klijetke regulira mitralni zalistak, dok aortni zalistak stoji na izlazu iz lijeve klijetke u aortu. Njihovo pravovremeno otvaranje i zatvaranje, usklađeno s promjenama tlaka, sprječava povratak krvi i održava učinkovitost srca kao pumpe.
Električni impuls kao dirigent
Srčane kontrakcije nisu nasumične; njima upravlja vlastiti, autonomni provodni sustav srca. Ulogu glavnog prirodnog elektrostimulatora (pacemakera) ima sinoatrijski (SA) čvor, smješten u stijenci desne pretklijetke. On spontano stvara ritmične električne impulse, otprilike 60 do 100 puta u minuti u stanju mirovanja. Ti se impulsi šire stijenkama obiju pretklijetki, uzrokujući njihovu kontrakciju. Signal zatim stiže do atrioventrikularnog (AV) čvora, na granici između pretklijetki i klijetki.
Ovdje se impuls namjerno kratko usporava, što je ključno kako bi se klijetke imale vremena potpuno napuniti krvlju prije nego što se kontrahiraju. Nakon te stanke, signal putuje brzo kroz Hisov snop i njegove grane (lijevu i desnu) te se preko mreže Purkinjeovih vlakana širi mišićima klijetki, izazivajući njihovu snažnu i sinkroniziranu kontrakciju od vrha prema bazi.
Taj nevjerojatno precizan sustav omogućuje srcu da se prilagodi potrebama tijela, ubrzavajući rad pod naporom, a usporavajući ga tijekom odmora, a sve pod utjecajem autonomnog živčanog sustava. U jednom danu, srce otkuca oko 100.000 puta i ispumpa otprilike 7.500 litara krvi, neumorno obavljajući zadatak koji nas održava na životu.
Otvori KEKS Pay
