Nekada prometna prometnica kojom su svakodnevno prolazili radnički autobusi, učeničke ekskurzije i kamioni s robom za izvoz, cesta između Bosanske Krupe i Sanskog Mosta danas vodi kroz gotovo napuštena podgrmečka mjesta. Urušeni pogon nekadašnje tvornice stolica u Jasenici, devastirani spomen-kompleksi i prazan objekt bivše policijske postaje na raskrižju kod Lušci Palanke oslikavaju današnju sliku kraja u kojem su od nekadašnjeg života ostali samo rijetki stanovnici i tišina.
Na ovom pravcu koji preko obronaka Grmeča povezuje dvije općine Unsko-sanskog kantona danas se kilometrima vozi bez susreta s drugim vozilom ili prolaznikom. Kroz Jasenicu, Majkić Japru i pokraj Lušci Palanke, mjesta u kojima je nekada vrvjelo od života, na svakom se koraku vide tragovi nekadašnjeg razvoja prepuštenog zubu vremena. Uz cestu se nižu ruševine devastiranih tvornica, škola, ambulanti i muzeja, dok pokraj njih stoje obnovljene povratničke kuće čija su dvorišna vrata uglavnom zaključana.
Jasenica, nekada najveće selo u ovom dijelu općine Bosanska Krupa, prije posljednjeg rata brojila je između 500 i 1.000 stanovnika i nosila nadimak "mali Schwarzwald“. Imala je školu punu učenika, poštu, mjesni ured, ambulantu, mali hotel u koji su dolazili gosti iz cijele bivše države, ali i vlastitu industriju.
Poseban simbol nekadašnjeg života i gospodarske snage ovog kraja bila je tvornica stolica u Jasenici. U vremenima kada je drvna industrija bila okosnica razvoja podgrmečkog kraja, ovaj je pogon zapošljavao mještane Jasenice i okolnih sela, osiguravajući egzistenciju desecima obitelji. Iz nje su svakodnevno izlazili kamioni s namještajem, a zvuk strojeva i žamor radnika davali su ritam cijelom mjestu.
Danas od te tvornice nije ostalo gotovo ništa osim sablasne betonske konstrukcije bez prozora i vrata, zarasle u korov i okružene ispucalim asfaltom tvorničkog kruga. Pogon poslije rata nikada nije obnovljen niti je ponovno pokrenuo proizvodnju. Oko nekadašnjih hala danas nema ni strojeva ni radnika, a na oronulom zidu, uz krošnju breze koja je izrasla iz zapuštenog dvorišta, stoji tek izblijedjeli natpis da se prostor od više od dvanaest tisuća četvornih metara prodaje – kao nijemi svjedok da ovdje više nema ni tvornice ni ljudi.
Ovaj kraj nosi i snažan povijesni pečat iz Drugog svjetskog rata. Od ustanka u srpnju 1941. godine, pa gotovo do samog kraja rata, na Grmeču i u Podgrmeču nalazio se velik slobodni teritorij. U Jasenici je djelovala partizanska radionica za izradu i popravak oružja, bilo je smješteno sjedište Vrhovnog štaba, a u studenom 1942. godine tu je održana i Skupština pravoslavnih svećenika koji su podržali Narodnooslobodilački pokret.
U desetljećima nakon tog rata, Jasenica je bila nezaobilazno odredište za učeničke ekskurzije, novinare i putnike koji su obilazili spomen-kompleks i muzej posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi. Danas je zgrada muzeja devastirana, a postamenti na kojima su stajale biste 12 narodnih heroja Podgrmeča odavno su prazni.
Nastavljajući putem prema Sanskom Mostu, cesta prolazi pokraj Lušci Palanke, mjesta bogate prošlosti koje se u pisanim dokumentima prvi put spominje još 1351. godine u Povelji bana Stjepana II. Kotromanića. U drugoj polovici 20. stoljeća Lušci Palanka bila je pravi mali gradić u kojem je, zajedno s okolnim selima, živjelo oko 3.500 ljudi, dok je cijela nekadašnja općina 1971. godine brojila više od 10.000 stanovnika. Radile su dvije tvornice, od kojih je jedna proizvodila automatske dijelove za strojeve i izvozila ih u Italiju. Mjesto je imalo veliku školu sa stotinama učenika, šumariju, poštu, ambulantu, stomatologa, ljekarnu, matični ured, trgovine, obrtničke radnje i kavane.
Danas, u prolazu ovim pravcem, taj nekadašnji život jedva da se može i naslutiti. Na samom raskrižju prema Sanskom Mostu nema ni prolaznika ni automobila koji čekaju na skretanje. Uz raskrižje stoji zgrada u kojoj je još prije desetak godina radila policijska postaja, ali taj objekt danas zjapi potpuno prazan. Iako u samoj Palanki i okolnim zaseocima još uvijek živi tek pokoji stariji mještanin i povratnik, prizor napuštene postaje na pustom raskrižju ostavlja dojam mjesta iz kojeg su se i posljednje institucije davno povukle.
Vožnja ovim putem danas podsjeća na prolazak kroz prostor ispunjen ostacima prošlih vremena, gdje su ostali samo kameni i betonski svjedoci nekadašnjeg života, prazne ceste i tišina koja najbolje govori o sudbini podgrmečkih sela.
Otvori KEKS Pay
