Skulptorica Sofija Naletilić rodila se 6. siječnja, na Bogojavljenje (Sv. tri kralja), prije 110 godina

Stvaralaštvo Babe Penavuše odveć je moderno da bi se tretiralo kao naivna umjetnost

05.01.2023.
u 15:34

Nakon svoje prve samostalne izložbe u privatnoj galeriji Schira u Zagrebu 1982., u svojoj 69. godini, izazvala je veliku senzaciju u umjetničkim krugovima i čitavoj tadašnjoj kulturnoj javnosti

Sofija Naletilić ili Baba Penavuša, kako su je zvali po djevojačkom prezimenu (Penavić), naivna kiparica iz Širokog Brijega, rodila se 6. siječnja, na Bogojavljenje (Sv. tri kralja) 1913. godine u Mokrom, nadomak širokobriješkog samostana i crkve, a umrla je 1994. u Širokom Brijegu, piše Večernji list BiH. Ova godina u znaku je 110. obljetnice rođenja velike umjetnice. Nakon svoje prve samostalne izložbe u privatnoj galeriji Schira u Zagrebu 1982. godine, u svojoj 69. godini, izazvala je veliku senzaciju u umjetničkim krugovima i čitavoj tadašnjoj kulturnoj javnosti. Većinu izloženih skulptura otkupili su renomirani zagrebački umjetnici, likovni kritičari i galeristi, a skulpture "Grabljivica i plijen" i "Orao" otkupila je Galerija primitivne umjetnosti, kasnije nazvana Hrvatski muzej naivne umjetnosti. Tako je Baba Penavuša, naivna skulptorica iz Širokog Brijega, na velika vrata ušla u svijet umjetnosti, ne samo u granicama bivše države. Tri godine potom izabrana je za osobu godine u renomiranom i popularnom zagrebačkom listu "Start" s - Draženom Petrovićem.

Čuđenje u svijetu

Uslijedile su nove izložbe u domovini i inozemstvu, kojima Sofija Naletilić Penavuša nikada nije nazočila, čak ni na onima u svom Širokom Brijegu, nižući pohvale i priznanja, među kojima i posmrtni Grand Prix na međunarodnoj izložbi naivne umjetnosti "Insita '94." u Bratislavi. U svojoj 64. godini života počinje djelati skulpture u drvu, izradivši svoj jedinstveni svijet svetaca, junaka, životinja… Baba Penavuša u značajnoj je mjeri doprinijela zanimanju javnosti za likovni život Širokog Brijega i razvoju likovne umjetnosti u ovom hercegovačkog gradu, poznatom po Franjevačkom muzeju i galeriji, Akademiji likovnih umjetnosti pri Sveučilištu u Mostaru.

Sama se opismenila u desetoj godini života, a samouka je i skulptorica. Još 1942. podine ostala je udovica, nakon što je njezin muž postao jedna od 2200 širokobrijeških žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. Ostatak života nosila je crninu i skrbila o svojoj djeci te starijima u obitelji. Kasnije je 1977. izgubila i jednog od sinova (Vitu). Život je nije mazio, ali valjalo se i vrijedilo boriti. Izradom figura od drva počela se baviti slučajno ili je ipak njezin talent našao čudan način da se izrazi, pokaže i dokaže. Bile su joj 64 godine kad ju je jedan od unuka zamolio da mu pomogne oko izrade skulpture za domaći rad. Uzela je alat u ruke i pomogla unuku od drva izraditi figuru kokoši. Hrvatski književnik Dubravko Horvatić je među najzaslužnijima za to da drvene figure koje je kasnije Baba Penavuša izrađivala i oslikavala u svojoj "garaži" u Oklajima kod Širokog Brijega dospiju u javnost. Nakon izložbe u zagrebačkoj galeriji Sacra 1982. godine uslijedile su brojne samostalne izložbe, a njezine skulpture našle su se i na brojnim skupnim izložbama. Uslijedila su i priznanja. U jednom renomiranom svjetskom izboru 200 najpoznatijih i najpriznatijih naivnih umjetnika Sofija Naletilić bila je jedina žena i jednina skulptorica. Značajna je internetska izložba radova Babe Penavuše, koja je bila postavljena posredstvom multimedijalnog ženskog centra NONA iz Zagreba. Ta izložba bila je uvrštena među najbolje svjetske web-stranice u odabiru Encyclopaedije Britannice.

Vlasta Gracin, autorica monografije Babe Penavuše, u izdanju Grala i Art studija Azinović, ističe kako se naivna umjetnost kao fenomen pojavljuje i ozbiljno vrednuje od druge polovine 19. stoljeća i paralelno traje uz glavne umjetničke struje i naglašava: "Taj fenomen u bitnome karakteriziraju izrazita osobnost, posebna izražajnost, različitost, konstantna vlastitost i - gotovo u pravilu - nepromjenjivost stila, iskrenost neškolovanog autora". Dodaje kako naivne umjetnike jedino zanima izražavanje svog viđenja svijeta te otvaranje vrata vlastitoj imaginaciji, naglasivši: "Svojom iskrenošću, snagom istinskog poriva, neopterećenošću bez kalkulacija donose radost umjetnosti". Svi renomirani poznavatelji likovne umjetnosti reći će nešto slično i kad su drvene skulpture Babe Penavuše u pitanju. Naivne umjetnike prepoznaju intelektualni krugovi, a kako naglašava Vlasta Gracin, naivna umjetnost je otkriće avangardnih pokreta! Velik je broj velikih svjetskih slikara bez formalnog obrazovanja, koji su tehniku svladavali malo-pomalo, često u kasnijoj životnoj dobi, i stvorili velika djela. Iz srca i duše. Baba Penavuša vrlo je upečatljiv primjer za to.

No, ona je po mnogočemu posebno "čuđenje u svijetu" umjetnosti. Vlasta Gracin u monografiji ističe: "Pojedinim je kritičarima njezino stvaralaštvo bilo odveć moderno da bi se tretiralo kao naivno (pojavljivanje u javnosti koincidira s pojavom "nove slike"), što ono uistinu i jest. Vlasta navodi činjenicu da je Baba Penavuša doživjela tri rata. Pred kraj života čekala je unuke branitelje da se vrate s bojišnice. Stvaralaštvo je bilo njezin način i smisao života, ali i izražavanje svoje vjere. Sveci, proroci, junaci bili su njezine omiljene teme, a njezin bestijarij bila je, kako reče Vlasta, prava Noina arka! Literatura joj je bila knjiga nad knjigama - Biblija. "Diljala" je uz molitvu, često i po stotinu Očenaša na dan! Unatoč svim životnim tegobama, vedrina duha nije ju napuštala. Ta vedrina zrcali se na njezinim slikama, bila je velemajstor boja njezine Hercegovine. Nevjerojatno je to da su se njezine autentične "šare", slučajno ili ne, u velikoj mjeri gotovo poklapale s kolorističkim trendom renomiranih svjetskih umjetnika s diplomama uglednih svjetskih likovnih akademija. Ostat će poznata kao čarobnica oblika i boje, jedinstvena osoba u svijetu umjetnosti, koja zaslužuje dodatna izučavanja likovnih umnika, ne samo kod nas već i u svijetu.

Svi su je cijenili

U Babinu "garažu" dolazili su ugledni umjetnici, likovni kritičari, novinari, poznate ličnosti iz svih sfera javnog života. Bila je nevjerojatno duhovita. Često smo bili gost Babine "garaže", kao novinar, ali i kao ljubitelj umjetnosti. Razmjenjivali smo i duhovite zgode i nezgode. Humor joj je bio toliko potreban odušak. Sjećamo se njezina susreta s Ćirom Blaževićem. Rekli smo joj da će je Ćiro posjetiti i pripremila mu je jedinstven dar - 11 dinamovaca koje je sama "izdiljala" i obojila u nebesku plavu boju. Galantni Ćiro darovao joj je 11 figura igrača Dinama i - bijeli šal. Penavuša je Ćiri darovala i figuru dvoglave sove i rekla mu:

- Moj dragi Ćiro, ova ti glava govori kad je s tobom u društvu, a ova druga glava govori ti iza leđa.

Baba nije znala da su s nama u društvu slavni radijski sportski reporter Ivo Tomić i legendarni sportski novinar Tomislav Židak. Prije nego što smo predstavili Ivu Tomića, ona ga je prepoznala po glasu i kroz smijeh ga upitala:

- Ta, nisi to ti, Ivo, dušu ti ćaćinu ljubim, što govoriš da je jača vinkovačka šljivovica nego zagrebačka kamilica?! Tomić bi se tako izrazio kad bi eventualno vinkovački Dinamo poveo protiv zagrebačkog. Baba nas je uvela u "garažu" i zamolila svog omiljenog radijskog reportera da odabere figuru - Ivo je uzelo skulpturu Gospe. Tomislav Židak se u svom jedinstvenom poetskom stilu divio i Babi Penavuši i njezinom svijetu svetaca, junaka, ptica… Tisuće njezinih skulptura nalaze se svugdje po svijetu, a Babini unuci skrbe o njezinoj vrijednoj umjetničkoj ostavštini.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?