Svjetski dan poezije UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. godine s ciljem promicanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije diljem svijeta, kao i očuvanja jezične raznolikosti te davanja prostora glasovima ugroženih jezika. Prema podacima Nacionalnog komiteta za proslavu Dana poezije, koji od 1990-ih djeluje na Floridi u Sjedinjenim Američkim Državama, ovaj se dan u različitim oblicima obilježavao još od 1505. godine. Uglavnom se slavio u listopadu, a krajem 20. stoljeća ustalio se datum 15. listopada. Sve do službenog UNESCO-ova proglašenja praznik se obilježavao naizmjenično u listopadu i studenome, a tradicija je u mnogim zemljama ostala očuvana i danas.
Bosanskohercegovačka pjesnikinja Safija Vehabović-Paranglija smatra da će Svjetski dan poezije uvijek imati posebnu važnost.
– Bilo da se obilježava na prvi dan proljeća, kako je odredio UNESCO, ili kao nekada u jesen, poezija uvijek označava novo rađanje. Buđenje prirode kao najava novih stihova ili lišće kao simbol drugačijeg cvijeta podsjećaju nas na duhovnost koja nam je danas itekako potrebna. U vremenu kada se prave vrijednosti gube, a svijetom vlada osrednjost i praktičnost, stihovi nas vraćaju estetskim i duhovnim načelima – istaknula je.
Hrvatska pjesnikinja Lana Derkač naglašava kako je sve veća pozornost koju Svjetski dan poezije dobiva iz godine u godinu ohrabrujuća.
– Pjesnički događaji postaju sve brojniji, a i sama sam već treću godinu uključena u Festival Svjetskog dana poezije kao koordinatorica za Hrvatsku. Riječ je o projektu u kojem sudjeluje više od 400 pjesnika sa svih kontinenata, a čitanja traju 24 sata bez prekida – kazala je.
Dodala je kako festival prenose kulturni centri Teatro de la Luna u Washingtonu i Casa de Arte u Santiagu, te da se može pratiti putem interneta. Ove godine okupila je šest pjesnika čije je radove poslala organizatorima, ali ističe kako Bosna i Hercegovina zasad nije vidljivo zastupljena te predlaže veći angažman domaćih autora.
Književnik Darko Cvijetić smatra da poezija danas ima i upozoravajuću ulogu.
– Tek u ovakvom svijetu vidimo koliko nam je potrebna nježnost. Poezija je nježnost svijeta. Ako napustimo nježnost, riječi će nas napustiti, a tada ostaje samo strah. Zato je Dan poezije istodobno i praznik i upozorenje – poručio je.
Aktivistica i pjesnikinja Ružica Miličević poeziju opisuje kao „more u kapi vode“ i „anatomiju duše“.
– Poezija je jezik duše. To je istančan odnos prema riječi, njezinu zvuku i mirisu. Pisati poeziju znači oblikovati i sažimati – kao kada u ruci držite kamen koji treba izbrusiti kako bi postao blizak i razumljiv svakome – kazala je.
Ističe kako je poezija i oblik oslobođenja te svojevrsna terapija.
– Pišući emocije, dajemo im oblik i pretvaramo ih u riječi. To je susret pjesnika sa svijetom. Moja je poezija angažirana, bavim se odnosima među ljudima, ratom, nasiljem i egzilom. Kada te emocije izađu na svjetlo, one progovaraju i tada poezija ispunjava svoju svrhu – naglasila je.
Dodaje kako je poezija često podcijenjena jer se smatra da je proza zahtjevnija, no u jednoj pjesmi može stati cijeli roman.
– Poezija je za mene način življenja i preživljavanja. Susret sa sobom i drugima. Kada u pravom trenutku primite tu „kap“, napojili ste dušu – zaključila je Miličević.
Otvori KEKS Pay
