Kad smo u ljetno doba prije šest godina posjetili tvrđavu hercega Stjepana Kosače na 396 metara iznad mora visokoj Buturovici iznad Ljubuškog, zatekli smo tim koji je vršio arheološka istraživanja. Voditeljica tog tima je dr. sc. Nina Čuljak sa Studija arheologije Sveučilišta u Mostaru, odakle je bila i većina suradnika. Iznenadili smo se podatku da je to prvo arheološko istraživanje ljubuške “kule”, što je uobičajen naziv u narodu. Dr. sc. Čuljak tom nam je prilikom kazala da su rezultati neočekivani jer su, uz ostalo, pod naslagama šuta otkriveni “iznenađujuće lijepi zidovi zgrade koje nitko nije očekivao uz popločane podnice”. Ushićena pronađenim, dr. sc. Čuljak je naglasila da je to “Stradun u malom”, asocirajući na poznati dubrovački Stradun, piše Večernji list BiH.
Ljeti je vruće, a zimi...
Koliko smo upratili, daljnjih istraživanja nije bilo. Srećom, bilo je radova na konzerviranju gotovo svake godine. Konzervatorski radovi proteklih godina kulu su od oronule hrpe kamenja uzdigli do impresivne građevine. Ono što svakako treba istaknuti je podatak da su radovi nastavljeni i ove godine. Ugovor vrijedan 384.947,55 KM s PDV-om potpisali su 9. veljače tekuće godine Vedran Markotić, gradonačelnik Ljubuškog, i Ekrem Maksumić direktor tvrtke Fajić d. o. o. iz Mostara, uime izvođača radova. Nažalost, tijekom našeg posjeta pri temperaturi od 37 stupnjeva nismo zatekli radnike spomenute tvrtke kao prije koju godinu, kada su nam lakonski na upit “je li vruće” odgovorili “ljeti je vruće, a zimi hladno”. Što će reći – vremenu nikad ugoditi, a raditi se mora. Međutim, za razliku od Ljubuškog, gdje pri spomenutoj žegi na oko 80 metara iznad mora nije bilo ni “ćuva vitra”, kako bi kazali naši stari, na Buturovici, odnosno na nepunih 400 metara vjetar ugodno “ćarlija”, pa Ljubušaci uz rashlađivanje uz rijeku Trebižat, umjesto klime, mogu koristiti i Buturovicu.
Uočili smo da posao na konzerviranju bedema tvrđave odmiče, ali i jedan važan podatak, otkriven je poprečni zid koji se podudara s onim što je dr. sc. Čuljak kazala, a to je da bi otkopavanjem istočnog dijela tvrđave mogao izroniti mali gradić u čijim prostorijama su za vrijeme Kosača posao imali zanatlije. Da se to i definitivno potvrdi, potrebno je korak po korak iskopati i odstraniti more šuta. Vjerojatno će se u tom dijelu otkriti i neki zanimljivi artefakti. Dobrim dijelom obnovljena tvrđava postala je izletište ne samo Ljubušaka i njihovih gostiju nego i stranih turista, koji vole zaviriti. U tu svrhu evo i nekoliko podataka iz Godišnjaka Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti N. R. BiH “Naše starine”, Sarajevo 1953. Autori dijela “Stari gradovi Hercegovine” su Hamdija Kreševljaković i Hamdija Kapidžić, a u njemu, uz ostalo, stoji: “Ljubuški je grad na jednom osamljenom brežuljku što se diže iznad istoimene varošice, od koje je udaljen oko pola sata hoda.
Ljubuški se prvi put spominje 1452. za poznate borbe između hercega Stjepana i njegovih sinova, pred kojima se stari herceg bio sklonio u tvrdu kulu. (Vrijeme čini svoje pa je tako u dubrovačkom arhivu pronađen podatak da je prvi spomen Ljubuškog 1444. godine, što se slavi kao dan Grada. U međuvremenu je nađen još stariji podatak o spomenu Ljubuškog 1435. godine, a po svemu sudeći, ni taj nije konačan. Uz to, herceg Stjepan je ratovao protiv jednog sina Vladislava i tadašnje mu supruge, op. a.)
Ambar, čatrnja...
Kreševljaković i Kapidžić kažu da je grad nastao koncem četrdesetih i početkom pedesetih godina petnaestog stoljeća “jer mu nema spomena u poveljama od 1444 i 1448. koje se odnose na hercegove zemlje. Zidovi kojima je opasana kula mjestimice su bili visoki do 10 metara i osigurani puškarnicama. U gradu su bili ambar, čatrnja i dvije tamnice…” S obzirom na to da je, prema najnovijim podacima, grad Ljubuški stariji najmanje 17 godina, očito će tek neka buduća istraživanja donijeti i nove povijesne sudove.
Otvori KEKS Pay
