Naslovnica Kultura

Izložba sjećanja o franjevačkoj crkvi u Mostaru

30. lipnja 2016. u 08:00 0 komentara 413 prikaza

U kripti crkve sv. Petra i Pavla u Mostaru jučer je otvorena izložba slika u čast 150 godina od izgradnje franjevačke crkve, jednog od najvećih (vjerskih) simbola grada na Neretvi.

Sv. Franjo je osnovao Franjevački red 1209. godine. Fratri su ubrzo došli u naše krajeve. Počeli su graditi crkve i samostane. Tako su izgradili nekoliko crkava u Mostaru (Sv. Stjepana, Sv. Luku, Sv. Anu, Sv. Ružu, Gospu Snježnu) i franjevački samostan sv. Ante i crkvu. Turci su ih sve srušili.

Osmanlijska rušenja

Godine 1563., kad Turci ruše franjevački samostan sv. Ante i crkvu, ubijaju i progone fratre i puk, grad Mostar više nema rimokatoličkih crkava, nema fratara, a puk je sveden na desetak obitelji.

Bila su to za hrvatski rimokatolički puk teška i crna vremena.

Fratri su krišom posjećivali svoj puk i govorili mu sv. mise po grobljima i gorskim bespućima.

Bosna Srebrena prihvaća naše dječake i u samostanu Kreševo ih uči za fratre.

I teklo je tako do 1844. godine, kad su hercegovački franjevci na čelu s fra Rafom Barišićem dobili dopuštenje iz Rima sagraditi samostan i crkvu u Hercegovini.

Htjeli su to u Mostaru, no Turci su ih otjerali i fra Rafo se jedva živ izvukao.

Zato crkvu najprije grade u ondašnjem bespuću u Širokom Brijegu, a tek 1847. u Vukodolu grade staru biskupiju i vraćaju se u Mostar nakon punih 280 godina. Ovdje na mjestu na kojem stojiš sagradili su crkvu sv. Petra i Pavla 1866. godine.

Ta je crkva 1890. dobila samostan, ovakav kakav je i danas, a u njemu je 1895. otvorena Bogoslovija, prva visoka škola u gradu Mostaru i Hercegovini.

Oaza vjere i narodnosti

Sv. Petar i Pavao postaje oazom vjere i narodnosti ispaćenom i zatrtom hrvatskom puku grada Mostara, a fratri su u njemu te cijelom gradu i ozemlju širili franjevačku toplinu, ljubav prema svima i uvijek držali otvorenim vrata ovoga samostana i ove crkve.

Dolazili su ratovi svjetski, I. i II. Nakon drugog rata došli su partizani, ušli u samostan, odveli oca provincijala i gvardijana i još petoricu fratara, mučili ih, ubili i bacili u rijeku Neretvu, a u cijeloj Hercegovini 66 fratara i više od dvadeset tisuća ljudi.

Sv. Petar i Pavao sve je to gledao. I kad su fratri mislili da je došao red na Sv. Petra i Pavla, da ga urede i obnove, i to skoro posve završili, počeo je Domovinski rat.

Crkva i samostan sv. Petra i Pavla bili su usred bojišnice. Noću u 22.30 sati 9. svibnja 1992. sravnili su ih sa zemljom.

Fratri su spasili Gospu i još neke sitnice. Sve je izgorjelo.

I na tom zgarištu napravili smo crkvu sv. Petra i Pavla.

Ona je spomenik starom Sv. Petru i Pavlu. Ona čuva ovo sveto mjesto molitve i memorije.

I sjetili smo se ove 2016. da je od 1866. točno 150 godina. I nismo htjeli prepustiti zaboravu tu obljetnicu. Obljetnicu punu jada, krvi, smrti, progona, ali i života, hrabrosti, žrtve i svetosti baš tu na ovom mjestu Sv. Petra i Pavla. Pogledat ćete izložbu-sjećanja u našoj kripti.

To je izložba-molitva. Baš kao sv. misa na obljetnicu za moga oca, kao i majku, suprugu, muža, dijete. Jest mrtav, ali živi kroz mene. Srušena je, ali je čuva njezina kći, i veća i jača da je nikada ne zaboravimo.

Za osmišljavanje izložbe zahvaljujemo Ars Studiju R, ljudima koji su imali smisla ući u san djeteta koje se probudilo i veli preplašeno: “Vuka sam sanjao”.

Okrugla obljetnica

Ma kakav vuk, tu smo mi. Pogledajte koliki. I kroz tolike godine - 150 okruglo. Pogledajte tu izložbu i pomolite se za sve koji su u Sv. Petru i Pavlu molili Boga: za fratre, časne i puk. Bože, veliko je to mnoštvo. Neka ti je, Sv. Petre i Pavle, čestita 150. obljetnica.•

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.